beskrajno

U suradnji s dr. sc. Domagojem Vidovićem, poznatim jezikoslovcem i ocnomastičarom sa zagrebačkog Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, istražili smo priče koje se kriju iza naziva naselja, sela i gradova Splitsko-dalmatinske županije. Doznali smo tako da Promajna nije dobila ime po propuhu nego zbog dugotrajne izloženosti Suncu, ali i da Močiguzicu na Paklenim otocima ne treba posebno pojašnjavati

Iako nije tako velika, Hrvatska ima jako puno naselja, gradova, planina… zbog čega je, još od najranije povijesti, bila potrebna maštovitost kako bi se osmislilo imena za sve njih.

Zbog različitih regija, značenja riječi i slično, nastala su i mnoga imena koja i dan danas izazivaju mnoštvo smijeha, a mi smo ‘u pomoć pozvali’ velikog stručnjaka kada je o tome riječ, dr. sc. Domagoja Vidovića, poznatog jezikoslovca i onomastičara sa zagrebačkog Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, i zajedno s njim ‘prošetali’ Splitsko-dalmatinskom županijom. Upravo nam je on pojasnio, ali i otkrio što se krije iza pojedinih imena.

Inače, još jedan od razloga zašto smo i ovoga puta kontaktirali Domagoja Vidovića je i njegovo porijeklo. Naime, ovaj rođeni Metkovac dio osnovnoškolskog obrazovanja sticao i u Pučišćima na otoku Braču, pa mu je to područje i više nego poznato.

Vidović je objasnio kako se načini na koje su nastali toponimi mogu podijeliti u dvije skupine. Jedna se odnosi na jezično podrijetlo jer je jedan dio naših toponima naslijeđen iz starijih razdoblja u kojima se na hrvatskome povijesnom području nije govorilo hrvatskim jezikom. Neka su od tih imena posve iščezla kad su navedena naselja nestala.

Kakve veze imaju Split i brnistra?

Šetnju imenima Splitsko-dalmatinske županije prepustili smo u potpunosti Domagoju Vidoviću, a on ju je započeo, kako je rekao, nekako najlogičnije, u njezinu središtu – Splitu, koje je, po jednome od tumačenja, ime dobilo po biljci brnistri, pa bi na suvremenome hrvatskom jeziku ime toga grada glasilo Brnistrovo. Budući da brnistra cvate žutim cvjetovima, posve je logično da splitski košarkaši, koji su nas radovali svojim trofejima krajem prošloga stoljeća, nose nadimak žuti.

Starijemu sloju pripadaju imena još nekih gradova i otoka u Splitsko-dalmatinskoj županiji s antičkom tradicijom poput Trogira (koji bi se mogao prevesti kao Jarčevo), Omiša (spomenimo kako imenica omiš u dijelovima Dalmacije označuje stijenu ili manje brdo), Makarske (imenica makarac može označivati uski prijelaz s kopna na rt, ali nije pouzdano je li s njom povezano ime Makarska), Hvara (koji se, ponovno ne posve pouzdano, dovodi u vezu s grčkom riječju za svjetionik), Visa (Petar Skok početkom XX. stoljeća bilježi kako Vis nitko ne zove Vis nego Luka, a ime Komiža dovodi u vezu s grčkim imenom Nikomed), Brača (u prijevodu Jelenskoga otoka), Šolte (čije je starije ime Sulet, a neki etimolozi drže da to ime treba povezati s predindoeuropskom riječju za otok), Biševo (po nekima je riječ o starom, možda ilirskom imenu) itd.

Tu je i hidronim Jadro, koji se povezuje sa starom riječju za vrelo, ali i imena Imotski (nastalo od imena jednoga ilirskoga plemena) i Bast (Skok smatra da je to ime ilirskoga postanja, ali ga dodatno ne tumači).

Utjecaj dalmatskog jezika

Na nastanak brojnih imena itekako je utjecaj imao dalmatski jezik. Riječ je o autohtonom romanskom jeziku kojim se, na istočnojadranskoj obali, govorilo od Kopra do Ulicinja i to sve otkako su Hrvati doselili na ove prostore pa do konca XIX. stoljeća, kada je na Krku umro posljednjih govornik tog jezika.

U ‘tu skupinu’ imena definitivno spadaju: Bol (koji bi se mogao prevesti kao Obrovac jer dolazi od riječi kojom se označuje nasip ili opkop), Seget (u prijevodu Njivice), Dicmo (nazvan po 10. miljokazu koji se nalazio na putu od Salone do Andetrija, tj. od današnjega Solina do Gornjega Muća), Labin (u prijevodu Stijenjak), Matokit (u značenju oštro brdo iako ga se u Vrgorskoj krajini naziva i Matina kita), Mirca (zidići), Škrip (u značenju procijep, pukotina), Povlja (hrvatski bi prijevod glasio Pavlovac) i Poljud (s obzirom na to da ime potječe od dalmatske riječi za močvaru umjesto tratine bismo na Hajdukovu stadionu očekivali lopoč i trstiku).

U imenima je ostao i utjecaj Turske, što najbolje vidimo u zaleđu, gdje se nađu i Čitluk (seoski posjed kakva turskoga velmože) i Han (konačište).

Mnoga se imena povezuju s različitim nazivima za vodna mjesta: Naklice (vlažno mjesto), Dabar (od dabar u značenju ponor, a ne vrsta glodavca), Pučišća i Studenci (mjesto s više pučeva/studenaca, tj. zdenaca), Blato i Blaca (močvarišta)… Imena Proložac i Zavala povezana su imenicama prolog i zavala u značenju udolina, a Grohote s grohotima (grotima), tj. stijenama (na stjenovita područja upućuju i toponimi Brusje, Ljut, Postinje itd.).

Na etnonime (imena naroda) upućuju toponim Hrvace i Hrvosko (od Hrvat), Arbanija (od Arbanas ‘Albanac’) i Grška (od Grk). Na mjesta izložena buci upućuju toponimi kao što je Zvečanj, možda i Svirče (svirac je stari lik imenice svirač), a na tihe uvale u koje nam se valja skloniti od šušura Nečujam (koji je reklamirao jedan od prvih hrvatskih utjecajnika, tj. influencera, Marko Marulić).

Imena inspirirana biljkama, životinjama i svecima

Domagoj Vidović nadalje otkriva kako bi na šumovita mjesta trebali upućivati toponimi kao što su Dubrava i Gdinj, na vrste bilja Brštanovo (od brštan ‘bršljan’), Kostanje (od kostanj ‘kesten’), Jelsa (od joha), Murvica (od murva), Lećevica (od leća), Rogač, Vrisnik (od vrijes), a na nazive životinja toponimi kao što su Šakan (sredozemna medvjedica) i Vučevica (vuk). Na mjesta utvrda upućuju toponimi kao što su Kaštela, Gradac i Zaostrog (ostrog je stara riječ za utvrdu), a promatračnica Ozrna (potječe od glagola zreti koji se odrazio i u toponim Zrin), Straževnik i sl.

Ime Duće moglo bi se povezati s riječju duća ‘namotaj konopa’, Vinišće upućuje na vinograde koji se još obrađuju, a Nerežišća na zapuštene vinograde. Na svetišta ili mjesta crkava upućuju toponimi koji sadržavaju odraze latinskoga pridjeva sanctus ’svet’ Su(m)petar (sveti Petar), Sevid/Susvid/Sutvid (sveti Vid), Sutivan (sveti Ivan), Sumartin i Sumratinje (sveti Martin), Stomorska (Sveta Marija) i sl. te drugi koji sadržavaju ime svetca.

Ako bi nešto, prema njegovim mišljenju, možda i trebalo izdvojiti, to su onda toponimi Pelegrin u Brelima te na Hvaru i Šolti koji upućuje na štovanje svetoga Pelegrina, metaforu hodočasništva te Stobreč i Lovreč koji oba upućuju na štovanje svetoga Lovre. Kako govori Vidović, budući da su hodočasnici bili prvi turisti, jasno je zašto nam turizam cvate u Makarskome primorju i na otocima.

Opanci, Močiguzica, Prdamet…

Metaforičko je postanja toponim Opanci u Imotskoj krajini, a toponime Močiguzica na Paklenim otocima i Smočiguzica na Hvaru ne treba posebno tumačiti. Zgodna su ujedno imena Lokvičići, Dugobabe i Prdamet.

Nađu se i kojekakve suprotnosti tako da u Splitu postoji gradski kotar Visoka, a Općini Klis pripada Nisko, kod Sinja se nađe Suhač, a nešto dalje u Hercegovini imamo Mokro i Mokro Polje kod Knina, pa i Plavno, na Hvaru imamo Bogomolje, a u Konavlima u susjednoj Dubrovačko-neretvanskoj županiji Bezboge…

Općenito u toponimiji Splitsko-dalmatinske županije ima mnogo svojevrsnih toponomastičkih lažnih prijatelja. Tako Sitno nije prostor pun sitnoga kamenja nego se odnosi na područje obraslo biljkom sitom, Promajna nije dobila ime po propuhu nego zbog dugotrajne izloženosti Suncu (nekoć se nazivala Promaljina), brdo je Tupan dobilo ime po oblosti, a ne po intelektualnoj nedoraslosti stanovnika koji ga okružuju, Supin nije prozvan po vrsti glagolske imenice nego po bjeloglavim supovima kojih je nekoć bilo dosta i na Biokovu.

Brela kao vrela i kanaderi iznad Zmajevače

Nasuprot tome, kako govori Domagoj Vidović, ime Dunoj u Pučišćima na otoku Braču i Dunaj u Brelima imaju veze s Dunavom. Naime, ime je Dunav Hrvatima bilo poznato i prije doseljenja Hrvata u primorske krajeve, još u doba kad su stanovali uz Dunav te s Dunavom poistovjećivali vodu. Ondje je postao imenicom kojom se označuje zdenac. Toponim Dunaj uz toponime Vele meje i Japjanica u Podgori te imenica mejaš ‘granični kamen’ potvrđena i znatno istočnije, sve do Vrgorca i Brijeste na Pelješcu, upućuju na to da se čakavsko govorno područje nekoć prostiralo i znatno istočnije od Cetine do kojega se u literaturi uglavnom smješta.

Jacquesa Brela netko je prozvao Jakom iz Brela, ali ime se Brela, ipak, povezuje s antičkom Berullijom, a onda pučkom etimologijom i s imenicom brelo ’vrelo’. U Baćini i Žrnovnici postoje brda koja se nazivaju Perun po slavenskom božanstvu munje i groma, a nad Brelima bi nešto češće od prosjeka trebali kružiti kanaderi jer ondje postoji toponim Zmajevače. Možda bi se kanaderi trebali napajati iz Peruće (a ne Peruče kako se često netočno piše) kako bi zmaju oprali grlo.