Ovaj je mladi redatelj snimao nagrađivane dokumentarce, surađivao je s francuskim Vogueom i onda se odlučio vratiti u Hrvatsku. Ispričao nam je kako se pronašao u žanru od kojeg mnogi zaziru

Luka Sepčić mladi je hrvatski redatelj porijeklom s Cresa koji se umjesto za lukrativan posao u marketingu odlučio za neizvjesnost slobodnog umjetničkog poziva. Taj mu se potez itekako isplatio. Barem ako je za suditi prema prepoznatljivosti koju je tijekom godina izgradio na modnoj i glazbenoj sceni. U tri je godine snimio 35 glazbenih spotova te se, zahvaljujući svojoj različitosti i kvaliteti proizvoda, estradi nametnuo kao jedan od najtraženijih redatelja u branši kojom se bavi.

Osim po glazbenim spotovima koje je režirao za brojne hrvatske glazbenike, široj je javnosti možda poznat i po sudjelovanju u Juričanovom dokumentarcu Gazda. Dakle, čovjek prilično širokog spektra znanja, vještina i interesa. U branši kojom se danas bavi završio je gotovo slučajno, ako ćemo se složiti da slučajnosti uopće postoje.

„Nakon što sam s Cresa došao u Zagreb na studij ekonomije napisao sam scenarij za natječaj Paunko i pobijedio. Prije toga sam dvije godine zaredom bio drugi, ali nakon što sam pobijedio stvari su se nekako zakotrljale same od sebe. Dobio sam poziv iz produkcijske kuće Blank_filmski inkubator da realiziram scenarij za svoj nagrađeni scenarij. Film je na kraju završio na sarajevskom filmskom festivalu za mlade i to mi je otvorilo vrata za ulazak u industriju“, započinje nam svoju priču ovaj diplomirani ekonomist razvijene mašte, istančane estetike, poetskog izričaja i nježnog umjetničkog dodira.

Luka će svoj talent još jednom demonstrirati na snimanju glazbenog spota za novu pjesmu Boje naše kantautorice Nike Turković. Nika je, naime, za potrebe ovog projekta kreativne snage svog autorskog teama udružila s moćnom Huawei tehnologijom, a Luka je još tijekom proteklog vikenda zasukao rukave i u Premanturi, s Huawei P40 Pro telefonom, snimio materijal koji će ovih dana na Huawei MateBook X Pro 2020 laptopu oblikovati u glazbeni spot.

U kreiranju vrhunskog spota zasigurno će mu uvelike pomoći činjenica što će na svom novom poslovnom laptopu moći detaljno proučiti svaki detalj materijala koji je snimio. Huawei MateBook X Pro opremljen je zaslonom osjetljivim na dodir što će Luki omogućiti vrlo učinkovito i intuitivno pomicanje, zumiranje, odabir i interakciju s elementima na kojima će raditi.

A posao će mu zasigurno dodatno olakšati i činjenica što će se moći nesmetano fokusirati na pjesmu budući da slušalice Huawei Freebuds Pro prepoznaju zvukove iz okoline koji stvaraju buku te ih na različite načine uspješno poništavaju nudeći pritom jedinstveni glasovni način rada za bolje zvukovno iskustvo.

Sepčić je inače svoj prvi samostalni veći projekt napravio legendarni francuski Vogue. „Nakon Sarajeva snimao sam prvenstveno promo filmove kao redatelj u produkciji Blank dok me jedna stara prijateljica nije pozvala da joj napravim neki fashion film. Otprije je surađivala s Voguevim fotografima i nakon što je jedan od njih vidio film koji sam snimio za nju preporučio me svom agentu Jaquesu. Taj me Jaques zvao isti dan. Otišao sam u Pariz i tamo snimio nekoliko filmova za Vogue“, skromno će.

Zvijezde su se posložile u pravom času na pravi način pa se, kad mu se otvorila mogućnost suradnje s producenticom Anom Badurinom, iz Pariza vratio u Hrvatsku. Ona je, prije no što mu se usudila javiti, godinama pratila njegov rad za francuski modni časopis putem Facebooka. U to je vrijeme radila za Damira Kedžu s kojim je pripremala spot za pjesmu. „Poslije su mi pričali kako im je bilo neugodno javiti mi se jer kao radim za Vogue. Snimili smo spot za pjesmu Sve u meni se budi koji je postao ogroman hit za koji smo primili nekoliko nominacija i nagrada i tako sam ja završio u ovom biznisu snimanja glazbenih spotova“, prisjeća se svojih početaka.

Okrećemo se izazovima branše. „Kad se u Hrvatskoj baviš nekim određenim područjem filma, onda te u pravilu zovu da snimaš samo u toj domeni. To je taj catch 22 koji nastojim premostiti, a nadam se da mi u tome pomaže i moje razumijevanje marketinga, jer ne bježim od advertisinga. Mislim da je sve danas brand i mislim da je svijest o tome kako se stvara brand kod nas još jako slaba. Ne kažem da ne volim svoj posao, daleko od toga! Glazbeni spot je jedna super forma u kojoj možeš sve, a ne moraš ništa. Najsretniji sam kad mogu skakati iz formata u format, žanra u žanr. Čak i kad su u pitanju glazbeni spotovi – neku su čisti art, drugi su mračniji, treći pak nešto komercijalniji. Zadovoljan sam dok mogu challengeat svoju kreativnost kroz nove koncepte i razmišljanja“, nastavlja Sepčić.

„Meni je to svojevrsni reverse engineering. Iznimno zabavan i inspirativan reverse engineering. Kao da dobijšs VO i glazbu pa stvaraš slike koje pašu. S moje strane to je slika bez riječi, vizual koji će biti točan ili će obogatiti pjesmu, dati joj dodatni kontekst. Ne mislim da spot mora biti doslovan. Doživljaj svakog gledatelja osoban je čin proizašao iz moje atmosfere, ali vjerujem da autorski pečat djeluje bar na nekoj subliminalnoj razini. Ne očekujem od svakog gledatelja da uoči moj koncept kretanja kamere, ali vjerujem da ako koncept postoji, da djeluje na emocije i podsvjesno. Ako zbog toga nekome još dodatno pojača dojam, super“, objašnjava nam.

„Svakom svom projektu nastojim dati atmosferu, svojevrsno mjesto življenja. Mislim da riječi ne postoje bez okruženja. Dopuštam si da mi svaki novi projekt bude svojevrsno istraživanje i trudim se svaki put osmisliti nešto drukčije, a ostati u istom tonu. Potpis izvan comfort zone. Bitno je ispričati priču“, otvoreno će. „Jako je bitno s kim izvođači rade svoje spotove i pjesme. Oni su njihova poruka i odraz njih samih. Brand. Bitno je ne trošiti formativne i jake godine mladosti na mediokritetne prosječnosti i uvjetovane kompromise. Njihovo je ime na tome.“

Vjerujemo da se većina nas, kad govorimo o svojim omiljenim filmovima, razbacuje zvučnim redateljskim imenima. Govoreći iz osobnog iskustva, često je to više stvar navike nego stvarne spoznaje toga zašto je upravo figura redatelja ključna u filmskom svijetu. Luka nam je pokušao objasniti zašto je tome tako. „Gledaj, postoje svakakvi redatelji, ali svima nam je zajedničko to što smo u svakom svom projektu od početka do kraja i to u svakom njegovom detalju. Jedina je razlika u tome jesmo li u toj prisutnosti autoritarni control freakovi ili liberalni pobornici svačijeg dijela autorstva i stručnosti“, priča nam kroz smijeh. „Ja sam, recimo, rano naučio da je najvažnije znati izabrati prave suradnike u čiji ćeš rad i sud bezrezervno vjerovati.

Primjerice, meni je osobno najvažnije imati producenta i direktora fotografije koji kuže što želiš. Oni su zapravo redateljeve oči. Mogu ja reći kakav look želim, ali pametovati makeupu ili frizuri kako da rade svoj posao mi ne pada na pamet jer sam ih izabrao zbog njihovog rada. Jer iako od početnog smišljanja ideje, scenarija i moodboarda sudjelujem u svakom aspektu nastajanja, ipak jako vjerujem u ljude i jako volim timsko stvaranje. Volim imati najbolje ljude i prepustiti im njihov dio posla. I tu se očituje ta psihologija, veliki dio same režije. Volim proces pripreme, uživam u samom tom procesu, ali najviše volim dan snimanja. Pretakanje onog što je meni u glavi u vizualni, opipljiv, oblik. Timski. S druge strane, postoje redatelji koji se igraju sveznajućih bogova i koji se petljaju u baš sve. Mislim da je to kontraproduktivno, ali svakome njegovo.“

Druga stvar koja je, pita li se Sepčića, ključna u današnjoj režiji jest tehnička potkovanost ljudi koji se njome bave. „Prije si imao kameru i filmsku traku. Snimalo se na slijepo, nadao si se najboljem. Ljepota filmske trake je i dalje takva, ali u današnje vrijeme, kad su nam dostupne raznorazne tehnologije, kamere i objektivi, mislim da je jako bitno znato što ćeš s tom tehnikom dobiti, što kasnije s tom slikom možeš napraviti i kakav će biti rezultat. Ako nisi tehnički potkovan, onda je danas gotovo nemoguće raditi. Prostor za filmske genije koji rade isključivo iz intuicije ne razumjevši se u tehnologiju, odnosno njene prednosti i mane, odavno je izbrisan.“

I sam je Sepčić ovih dana imao priliku uvjeriti u to koliko je doista fleksibilan kad je u pitanju upotreba suvremenih tehnologija u filmske svrhe. Po prvi put u životu pristao je, naime, umjesto klasične kamere u ruke uzeti mobitel. U Premanturi snima novi glazbeni spot za Niku Turković. „Nika me nazvala malo prestrašeno i predložila mi da snimamo spot s Huawei P40 Pro telefonom. Rekoh, odlično! Volim pomicati kako svoje, tako i granice struke kojom se bavim. Uostalom, vani su već snimili neke spotove s mobitelima pa da vidimo kako to možemo mi!“, priča nam.

„Uživao sam u tome da koncept promišljam kroz to kako će neka scena izgledati kroz objektiv telefona. Uvjeti su, naime, drugačiji nego kad se snima s klasičnom kamerom s kakvom inače radim“, iskreno će. No strahu, kaže, ipak nema mjesta. Uvjerio se u to na vlastitom setu. „Mislim da Huawei P40 Pro ima prilično impresivnu kameru. Najviše me zanima što se s tom slikom može napraviti u postprodukciji. Osim toga, naletio sam na spot koji je navodno snimljen ovim telefonom. Uistinu impresivno“, najavljuje.

Luka kroz razgovor često spominje postprodukciju. Na kraju krajeva, kaže kako će i ovdje upravo ona biti od presudne važnosti. Pitamo ga zašto. „Filmovi se rađaju u postprodukciji. Mislim da je montaža možda i najpodcjenjeniji aspekt rada na filmu jer u montaži taj film nastaje pred tvojim očima. Na snimanju možda znaš koja dva kadra želiš, ali tek kad ih spojiš shvatiš koliko oni emotivno ovise i utječu jedan na drugoga. U montaži se stvara taj slijed emocija koji traje i koji želiš postići. Ako pričamo o kolorima, efektima i tim stvarima – ogromna stvar je ta postprodukcijaPosebno kolor. Kolor je bojanje. To je kao katarza. U tome osobito uživam“, objašnjava nam simpatični redatelj.

Kao što je Luka rekao, upravo je postprodukcija najčešće trenutak koji je definirao svaki film koji smo ikad pogledali. A kako bi se posao u postprodukciji mogao odraditi na najkvalitetniji mogući način, potrebna je, dakako, vrhunska tehnologija koja će svim filmskim profesionalcima omogućiti da gledateljima priušte najbolje moguće iskustvo gledanja. Huawei MateBook X Pro je zasigurno računalo kojem će se razveseliti svaki profesionalac, bez obzira na to kojoj struci pripadao.

Za početak tu je moćna baterija kapaciteta 56 Wh koja je praktično smještena u tanko kućište. Ona omogućuje do 13 sati reprodukcije videa s jednim punjenjem. Stavka koja će dodatno razveseliti sve one profesionalce čiji se posao nekad odvija na terenu je činjenica što MateBoook x Pro dolazi opremljen ultra laganim džepnim punjačem od 65 W tako da nema potrebe uzimati više punjača za različite uređaje tijekom putovanja

Sepčić je inače polovica producentsko-redateljskog dvojca Sestrice koji je, između ostaloga, zaslužan i za novi spot Nike Turković koji bi ovih dana treba ugledati svjetlo dana. O Ani, producentici s kojom Luka surađuje, kao i počecima Sestrica smo tijekom ovog serijala već pisali pa nas je, da se ne ponavljamo, zanimalo kakva je na setu njihova dinamika. Naime, klišej da netko mora obuzdavati proplamsaje umjetničke slobode kako bi se ispoštovali rokovi dobro je poznat.

Kako se čini, spomenuti klišej ne samo da je točan, nego je i potreban. „Mislim da je to nužan odnos. Nije to ograničenje. To je izazov“, kroz smijeh će. „Imam neki okvir i unutar tog okvira se moram izraziti. Najgore što se može dogoditi umjetniku jest da nema rok. Biti kreativan na komandu je dio ove industrije. To, naravno, ne znači da nekad ne bih volio imati dva dana više da prespavam neke odluke“, nastavlja kroz smijeh. „Ali da se povremeno dogodi neka izazovna situacija, dogodi se. Prije smo se, recimo, puno više raspravljali. Ali ja vjerujem u raspravu. Hvala Bogu da nismo mlaki ljudi. To znaci da nam je stalo. No, nikad zbog nas. Obično su razlog našim svađama na setu neke treće strane.“, enigmatično će.

Stižemo konačno do izazova, dakle. Stvarni problemi s kojima se jedan redatelj susreće na svom setu. „Ovih sam se godina sve dvaput našao u situaciji koju bih nazvao problematičnom“, započinje Luka. „Jedan je menadžer umislio da je on došao upravljati setom. Ali, brzo smo to riješili. Digao se i krenuo svojoj klijentici objašnjavati što da radi pred kamerom. Ljubazno sam ga uputio da se vrati na svoje mjesto.“

„Drugi put mi se to dogodilo kad sam snimao neki veliki projekt. Neki velemože s neke velike televizije su odlučili da bi vraćali neke scene koje smo već bili snimili. Da sam ja u tom trenutku popustio i da smo vratili set na prvu scenu, izgubio bih svoj autoritet i kredibilitet. Odbio sam ih s obrazloženjem da je bitno stati iza ekipe s kojom radiš. S ljudima koji su nam na setu radili probleme, uostalom, više ni ne radimo. Popuštanjem i gutanjem svih tih stvari dajemo im za pravo da nam se upliću u posao. Ne želimo se baviti poslom koji ostavlja gorčinu. Tako ćemo samo zamrziti ovo čime se bavimo, a to nikako ne bismo željeli jer jako volimo svoj posao“, otkrio nam je Luka. „Mislim da je u takvim trenutcima bitno biti branik za svoje ljude dok ostvaruju tvoju viziju, jer ti onda oni to i duplo vrate.“

Kao što smo uvodno rekli, Luka nije formalno obrazovani redatelj. Zanat je tesao kroz iskustvo, a sveučilišnu je diplomu stekao u području marketinga. „Moji bi roditeljiroditelji, koji me da se razumijemo bezuvjetno podržavaju, prije razumjeli da se bavim marketingom u nekakvoj agenciji, iako im ja stalno govorim se radi o srodnim strukama. Meni je super što sam završio business i marketing. Znanje koje sam stekao dobro mi dođe upravo na projektima kao što je ovaj. Važno je znati art komercijalno približiti publici. Projekti tek tad imaju šansu zaživjeti.“

Osim toga, stalna edukacija je ključna bez obzira na to čime se čovjek bavio. Svijet se ubrzano razvija pa je za preživljavanje u bilo kojoj struci važno pratiti novitete. „Ja jako puno istražujem i jako puno učim. Mislim da je to dio posla. Ako si DJ, dio tvog posla je da slušaš stalno BBC Radio One i da puštaš te pjesme. Režija je silent work gdje moraš gledati jako puno filmova i istraživati što je sve novo. Nesvjesno upravo time započinje svaki moj kreativni projekt. Kad mi na stol stigne novi projekt iz svog dijela mozga izvlačim fragment nečega koji me može inspirirati. Konkretnije, kad dobijem neku pjesmu, nekad mi se slike i koncept pojave odmah, a nekad inspiraciju treba pogurnuti na silu. Koliko god talent bio ključan, režija je i skill na kojem treba neprestano raditi“, savjetuje mladi redatelj.

Kao i svakog drugog redatelja, i Luku su obilježili određeni filmovi i njihovi autori. Jedan od prvih koji mu padaju na pamet je film Amores Peros Alejandra Gonzaleza Inarritua. „Taj film, kao i svi njegovi kasniji filmovi, su me se duboko dojmili jer sam uz njih naučio promišljati priče koje se u nekom trenutku spajaju ili razdvajaju. To je diskurs koji se često viđa u glazbenim spotovima gdje najčešće operiraš s tri do četiri scene koje se povremeno susreću. Ali sve zapravo započinje s fotografijom. Meni je za svaki uvodni kadar početna točka uvijek slika u koju ulazimo u koju tek kasnije smještamo pokret“, priča nam Sepčić.

„Što se tiče glazbenih spotova, jako volim radove Nicolasa Mendeza, Nabila Elderkina ili Tima Mattie. Volim stilizaciju kadra prvog, mračnu poetičnost drugog i storytelling i emociju trećeg. Volio bih imati više prilika raditi stvari u stilu potonjeg, ali uživam i u pomalo fashion pomaknutim stilizacijama i bojanim znakovitim vizualima“, otkriva nam perspektivni redatelj.

„Mislim da je u današnje vrijeme strašno bit interdisciplinaran. Mislim da je to neizbježno jer je razvoj tehnologija danas nevjerojatno brz. Da se vratimo na moje studiranje. Dobar menadžer hotela mora znati svaku vilicu u svojoj kuhinji pa mislim da i ti kao redatelj moraš znati svaki aspekt da bi skuhao nešto dobro jer ako ne znaš koji objektiv će ti na koji način prikazati sliku i kako koja kamera radi, ako se ne kužiš u montažu i kolor, onda nemaš sastojke za dobru juhu. Najviše bih volio da mogu isključivo režirati, ali za uspjeh je danas potrebno mnogo više od samo jednog skilla“, zaključuje svoju priču mladi redatelj.