Oduvijek ste mislili da je produkcija primamljiv posao, zanima vas čime se producenti točno bave ili ne znate kako biste krenuli? Ova uspješna producentica, za čijim se spotovima estradnjaci trgaju, nam je otkrila sve tajne svog zanata

„Tri stvari koje su obilježile moj život“, započinje naš razgovor Ana Badurina – mlada producentica glazbenih spotova koja čini polovicu sve uspješnijeg producentsko-redateljskog dvojca Sestrice čiji video uradci proteklih godina na hrvatskoj estradnoj sceni proizvode priličan hype. „Gubitak roditelja. Selidba u Irsku gdje sam se odgojila i skužila da sam mali mrav. I trenutak kad sam počela biti svjesna što želim raditi u životu“, nastavlja.

„Mislim da ljudi s tim vode velike borbe. Opterećeni smo svima što nas bombardira. Teško je pronaći fokus i shvatiti za što smo stvoreni i u čemu uživamo. Zato je trenutak u kojem pronađemo svoju svrhu u svijetu neprocjenjiv. Meni se, srećom, dogodio kad sam imala 24 godine i taj trenutak kad to shvatiš, to je u ovoj svijesti veliki blagoslov.“

Ova danas ostvarena mlada producentica iza sebe ima 30-ak realiziranih glazbenih spotova. Surađivala je s poznatim i nepoznatim ljudima, bez obzira na njihov zvjezdani status, sa svima bez iznimke jednako strastveno i predano učeći putem iz svakog novog projekta. Škola ju, kaže, u onim adolescentskim godinama nije zanimala. Za razliku od svojih vršnjaka nije znala čemu bi u profesionalnom smislu posvetila život. To se promijenilo pukim slučajem.

Iz rodne je Rijeke, baš poput mnogih drugih mladih ljudi, u ranim 20-im godinama pobjegla u Irsku. I ne skriva činjenicu kako je ondje životarila. Ne kažemo plandovala, već životarila. Zaradila bi koliko joj je bilo potrebno za preživjeti, ali je životom lutala besciljno. Sve dok se nije vratila u Hrvatsku i slučajno upala u ulogu producentice glazbenih spotova – posla za koji do trenutka dok ga nije počela raditi nije ni znala da postoji. Bio je to spot Damira Kedže.

Sljedeći projekt koji je na rasporedu Sestrica je snimanje glazbenog spota za pjesmu Boje naše mlade kantautorice Nike Turković. Riječ je o svojevrsnoj inovaciji na području glazbene produkcije budući da je Nikin team odlučio uhvatiti se ukoštac s izazovom s kakvim se dosad u Hrvatskoj malo tko susreo – produkcija glazbenog spota isključivo unutar Huawei eko-sustava.

Drugim riječima, čitav će se spot snimati na Huawei P40 Pro pametnom telefonu – uređaju provjerene superiornosti i kvalitete kamere – dok će se kompleksni posao postprodukcije spota odvijati na Huawei MateBook X Pro 2020 laptopu. Zahvaljujući zaslonu koji omogućuje šire i jasnije gledanje, montažeri će zasigurno uživati u svom poslu.

Novi MateBook X Pro, naime, opremljen je nevjerojatnim omjerom zaslona i tijela od 91 posto pri čemu njegov 3K FullView zaslon pruža široki prikaz živopisnih detalja dok 100-postotni sRGB raspon boja slike i videozapise čini živahnijima i realnijima – kao da su stvarni.

Otkada je sa svojom Sestricom, redateljem Lukom Sepčićem s kojim je na snimanju onog istog Kedžinog spota započela suradnju, producirala je 30-ak glazbenih spotova u svega četiri godine. Sebe je, kao producenticu, uz gromoglasni smijeh opisala strogom i pravednom. „Znam da nekad puno tražim, da postrojavam i da inzistiram na profesionalnosti, ali uvijek ću ti dati sebe. S mojih se setova ljudi vraćaju sretni, pitaju nas kako s nama stvari idu toliko dobro. I onda se ja čudim kako to negdje drugdje funkcionira“, iskreno će.

Baš je zato, objašnjava nam, na setu ključna pozicija producenta. „Ljudi pretpostavljaju da su glazbeni spotovi jednostavne forme koje ne zahtijevaju produkciju, nekoga tko će se brinuti o rokovima, hendlati budžet, ljude i satnicu, a sve s ciljem da bi se ljudi koji ondje stvaraju rasteretili. Producent nije luksuz, producent je potreba. Naravno, ako želiš imat kvalitetan sadržaj i proizvod“, dodaje.

Zanima nas, kao vjerojatno i veliku većinu vas koja je kliknula na ovaj naslov, što točno posao producenta uključuje. Pripremite se, lista je podugačka. „Svaki projekt počinje gotovo isto. Zove me izvođač ili menadžer, daje mi neki okvirni upit što bi trebalo, koji mu je budžet i koji je predviđeni vremenski rok. U tom trenutku ja kontaktiram Luku. Preslušamo demo, osmislimo neki okvirni vizual i koncept pa takvu grubu ideju prezentiramo projektu“, priča nam.

Jednom kad prodaju koncept, Ana kreće tražiti vojsku ljudi s kojim će na nekom određenom projektu surađivati. „Uglavnom mi se tih dva, tri tjedna prije samog snimanja sastoje od telefonskih poziva, jurcanja s autom, skupljanja scenografije i stvari koje nisu u budžetu, pregovora sa sponzorima, peglanja ideja s art ekipom… Osim toga, važno je napraviti i dobar plan snimanja jer svaka neplanirana minuta košta. Umjetnici se znaju zanijeti, ali važno je imati vremenske okvire zato i radim taj neki plan snimanja, organiziram prijevoze, noćenja, dozvole i privole, putne troškove…“

A tek zatim dolazi snimanje na setu koje, već prema prilikama, obično taje dan ili dva. „Na setu sam zadužena za to da se ne kasni, pratim situaciju, sudjelujem kad zatreba i u režiji. U biti se trudim da mi izvođač cijeli taj dan ima energiju, da bude dobre volje, jer ako on potone, ništa se neće dogoditi.

Tako da sam na neki način i dvorska luda na setu koja drži good mood da ljudi cijelo vrijeme imaju elana raditi, da im hrana stigne na vrijeme, da su u raspoloženju i kad se taj dan zgotovi čekamo postprodukciju. Zatim im u kontaktu s Lukom šaljemo draft pa ako su svi zadovoljni radimo finish, šaljemo isplatu i to je to.

Nikad o tome zapravo nisam na taj način razmišljala, ali sad kad to sve tako vidim nabrojano u komadu, ima jako puno posla“, iskreno će kroz smijeh.

Kao što smo već u uvodu rekli, Ana nije formalno obrazovana producentica. Svoj je zanat tesala putem i kako kaže, tek bi sad bila spremna ozbiljno se posvetiti studiranju produkcije kad zna da je to njen poziv. Ne zbog papira, kaže, nego možda zbog nekih teorijskih znanja koja dosad kroz rad nije imala priliku skupiti. Zanimalo nas je kako branša diše je po pitanju akademske titule.

„Nitko mi nikad nije ništa spočitao u lice, ali znam da ljudi vole komentirati. Ja ne kažem da nije potrebno imati školu. Osobno nisam završila nikakav fakultet jer me jako malo držala klupa. Moj attention span je vrlo širok, nisam se mogla fokusirat na takve stvari, ali sam znala da sam radnik i da ću izvesti sve u praksi prije nego ću sjesti i pročitat“, govori nam iskreno. „Ja nekako pustim da moj rad govori za sebe. Znam da sam puno toga napravila u jako malo vremena. Znam koji ljudi nam se javljaju i od kakvih ljudi dobivam feedback što mi je puno bitnije nego količina.“

Priča nam kako su upravo brojne greške u koracima koje su joj se dogodile putem bile ključne za njen profesionalni razvoj.

„Što nisam znala, naučila sam kroz iskustvo jer sam imala failova znaš koliko! Nisam dobro nisam raspolagala budžetima pa sam davala svojih novaca jer nisam dobro izračunala. Ponekad ne bih ništa od projekta ni zaradila jer sam skužila da nešto nisam upisala… To su sve stvari koje tripu put prođeš, a četvrti put se neće dogodit. I to je praksa.“

Ana ima korisne savjete i za sve one koje zanima njen posao, odnosno traže način kako ući u produkcijski žrvanj. „Brojni studenti produkcije mi se javljaju s molbom da mi asistiraju na setu. Prije nego krene akcija sjedam s njima na kavu. Ostaju zabazeknuti kad čuju što se sve producent radi. Kažu da o tome na faksu ne uče. Kako se snaći kad je gužva na cesti, a ti imaš snimanje.

Nitko te ne priprema na takve situacije. To si ti, tvoj trenutak snalaženja i komunikacija s ljudima. To ili imaš ili nemaš. Tome te neće naučit fakultet. Upijaj znanje gdje god stigneš. To je ono što ja savjetujem ljudima. Bila sam asistent stilista, radila reklame i nosila kostime za glumce na reklamama gdje sam upijala što se radi, tko snima i zašto tim ljudima koji rade taj stajling treba toliko vremena. Da to prije nisam prošla danas ne bih znala ljudima dati vremena.

Nije sramota, to su koraci. Dođi na set i samo promatraj. Promatraj osobu od koje želiš učiti. Ako nisi radio besplatno i znaš zašto si radio besplatno, onda ne znaš zašto ja to radim. I to je to!“ Dotakli smo se kroz razgovor i zvjezdanog statusa, odnosno percepcije mladih izvođača o istom.

„Nekad imam osjećaj da nisu toliko krivi ti mladi glazbenici, koliko su krivi mediji koji ih veličaju. Zaboravljaju da je ta pažnja kratkog vijeka i da se status stječe predanim i kontinuiranim radom. Jedan single nikoga ne čini zvijezdom. Živimo u drugačijem vremenu, zvijezde se više ne stvaraju kao prije. Super primjer je Matija Cvek, rudar što se tiče posla.

To je čovjek koji je otkako ga znam je svirao po kafićima za siću dokle nije skupio novac da snimi pjesmu. I onda opet ispočetka. Moraš rovat jer se ti s jednim singlom ili spotom nisi dogodio. Živimo u vremenu u kojem ti se nove informacije serviraju svake sekunde. Ti si za tjedna dana zaboravljen.

Ne može ti svaka pjesma bit hit u vremenu u kojem ljudi objavljuju pjesme na dnevnoj bazi niti možeš očekivat da će ti ona zapečatiti karijeru, dati šest koncerata mjesečno i da si ti gotov sad. Karijera u glazbi je rovovski rat.“

Neosporno je kako je ovo vrijeme u kojem živimo uvelike oblikovano razvojem novih tehnologija i promjenom paradigme konzumiranja sadržaja do koje je došlo uslijed utjecaja tehnologije na ponašanje ljudi. Upravo je zato broj pregleda postao ključan faktor nečijeg uspjeha.

A taj se isti obrazac promjena prelio i na način na koji se danas producira. „Kad danas radimo vizual za nekoga automatski razmišljamo da izvođaču šaljemo frameove za objave, story za objavu kad spot izađe za swipe up, count down. Sve je to postalo dio paketa. Jednostavno moraš ljudima stvarati content za društvene mreže. To više ni nije extra effort, to je posao koji se podrazumijeva. Lagala bih kad bih rekla da sam presretna zbog dodatnog posla, ali sam svjesna da smo došli u vrijeme u kojem je to imperativ.“

Shodno tome, čitava je industrija prošla korjenite promjene kad je riječ o marketingu, odnosno kanalima oglašavanja. Da, pričamo o karijeri više ili manje profesionalnog influencera – čovjeka koji zarađuje putem objava na svojim društvenim mrežama.

„Mislim da influencer marketing može biti jako pametna investicija kad je dobro odrađen, odnosno kad je pogođena ciljana skupina. Vjerujem da su budućnost ove vrste oglašavanja mali specijalizirani influenceri kojima se vjeruje jer svoje ime ne vežu uz milijun različitih proizvoda istovremeno i mislim da većina izvođača s naše scene premalo koristi mogućnost sponzorskih ugovora“, otkriva nam producentica.

„Realno, svaki odjel marketinga mora potrošiti novce u nekom trenutku. Zašto ti ne bi bio onaj koji će to iskoristiti i zašto već kad stvaraš koncept svog vizuala ne razmišljaš koji proizvod ili brend bi uz to mogao super uvrstiti? Meni je to fenomenalna stvar i ja bih uvijek radila sa sponzorima“, nastavlja. “Implementirati nešto u umjetnički kontekst je veliki zadatak i to stvarno nije lako, ali kad se napravi smisleno ne izgleda kao jeftina reklama, već neki proizvod postaje integralni dio priče.

Ja svojim izvođačima uvijek savjetujem da se pokušaju vezati uz neke sponzore. Time si otvaraju više prostora za umjetničku slobodu, raste im vrijednost produkcije i grade mrežu poznanstava koja je danas ključan preduvjet uspjeha. U svakom biznisu, ne samo ovom kojim se bavim ja.“ Badurina se, recimo, na idućem projektu koji snima za Niku Turković partnerski povezala s Huaweijem.

„Laptopi su super i nitko u teamu nema problem sa svojim imenom i prezimenom stati iza kvalitete koju promoviramo. Huawei MateBook x Pro 2020 je laptop koji mi se i privatno i poslovno pokazao korisnim. Riječ je o high end proizvodu koji svojim mogućnostima može parirati ili premašuje bilo koji konkurentski proizvod iz iste klase i uopće ne sumnjam da će, kad jednom dođemo do faze postprodukcije, montažeri uživati radeći na njemu final za novi spot Nike Turković“, iskreno će Ana.

Kao što Ana kaže, u novom će Huawei MateBook X Pro 2020 laptopu znati uživati svaki profesionalac. Ovaj je laptop uglađen i jednostavno prenosiv uređaj namijenjen profesionalcima čije je elegantno metalno kućište tanko tek 16.6 milimetara i teži svega 1.33 kilograma zbog čega svoj laptop neće osjetiti čak ni nakon sati i sati nošenja torbe na ramenu.

A zahvaljujući Huawei Share tehnologiji postat ćete još i produktivniji nakon što jednostavnim dodirom svoj pametni telefon povežete sa svojim MateBook i povežete ih u jedan superuređaj. Još je i bolje što vam za ovaj proces transformacije neće biti potreban čak niti Internet.

Zaslon vašeg pametnog telefona pojavit će se na prijenosnom na prijenosnom računalu dok komunicirate na telefonu pomoću tipkovnice i miša. Svaki će pravi producent, kao i svi drugi profesionalci čiji posao uključuje multitasking, itekako znati cijeniti spomenuti feature eko-sustava.

A upravo je suvremen i trendovski dizajn kakvim se odlikuje nova serija Huaweijevih laptopa prepoznatljiv element vizuala kojim se Sestrice diče u svojim radovima. Luka i Ana su tijekom ove protekle četiri godine uložili značajne napore u izgradnju prepoznatljive estetike koju bi trenirano oko prije povezalo s američkim produkcijskim standardima nego li s domaćom proizvodnjom. Projekt koji pripremaju s Nikom Turković se svakako uklapa vizualni stil koji Sestrice njeguju.

„Nika njeguje estetiku kakva je vani trenutačno popularna. Živjela je u Londonu pet godina i gledala neke druge stvari, učila se u nekim drugim svjetovima i stvarala neku drugačiju glazbu. Ona ima hrpetinu stranih stvari koje nikad nisu izašle van i njena vizija je totalno drugačija od hrvatske vizije. Drago mi je što je uspjela na scenu progurati drugačiji vizualni stil od onoga kakav se njeguje u Hrvatskoj, a još mi je i draže što je publika to toliko dobro prihvatila. Nažalost, većini pjevača na našoj sceni još uvijek nedostaje hrabrosti da se odvaže malo pomaknuti granice i mi to moramo poštovati.

Iako je meni osobno važnije izazvati bilo kakvu reakciju, nego nikakvu“, iskreno će Ana. „Žao mi je što ljudi više ne guraju stvari koje se nisu radile dosad i što barem malo više ne vjeruju redateljima.“

Dotičemo se i pitanja autentičnosti. Rad mnogih domaćih umjetnika redovito se uspoređuje s radom njihovim inozemnih kolega. Nika Turković tu nije iznimka. Njeni se lik i djelo često dovode u vezu s Duom Lipom. Anu, koja je neki i svojevrsni menadžer, to ne smeta. Štoviše. „Ja bih radije da netko vidi da mi crpimo inspiraciju iz većih i modernijih stvari, nego da je to vidio u prošlom spotu od nekih naših izvođača. Meni je to osobno kompliment jer to jesu vizuali koje mi gledamo, kojima se inspiriramo, koji su hit i koje ljudi prate. Težimo većim stvarima, ako će to netko usporedit s nečim vani - ma, go ahead“, odrješito će.

„Iskreno, svi se mi vodimo trendovima i koliko god se pravili posebnima i htjeli biti drugačiji, trend je trend i ne možeš ga zaobići. Sustigne te prije ili kasnije. Nikad nisam razmišljala da radim za neku publiku. Luka, Nika i ja smo neka slična generacija, pratimo slične stvari i radimo vizuale koji su nam trenutno super. Obraćamo se nekoj novoj generaciji koja kuži zašto radimo što radimo i da zaista nema potrebe prilagođavati se bilo čijoj mami i objašnjavati joj zašto je to super i dobro“, nastavlja naša sugovornica.

„Sve dok se čovjek korača polako, gradi postepeno i stvara kvalitetan sadržaj, bit će publike koja će to znati cijeniti. Valja imati strpljenja i nikamo ne srljati. Bez obzira na to koliko vas ljudi pokušalo uvjeriti da postoji neki određeni rok u kojem čovjek mora uspjeti, bojim se da je riječ o nečemu što ne podliježe niti našim željama niti našoj kontroli. Strpljivost je vrlina. Ako potraješ dovoljno dugo, tko kaže da s 56 nećeš biti grande redatelj? Postoji nebrojeno primjera ljudi koji su zabljesnuli i izgorjeli.