Jadran te zove upomoć

Spasimo Jadransko more.

Oh, taj divni Jadran i njegove predivne plaže. Volimo i jadransku lignju, do koje je sve teže doći, a njena cijena na tržnici ide i preko 150 kuna. Da Hrvatska ima jedno od najljepših mora na svijetu, znaju i ptice na grani, pa ne čudi 18,7 milijuna dolazaka, koliko ostvare turisti koji svake godine nahrle ne bi li se odmorili i napravili selfie na nekoj od rivijera.

No jeste li svjesni toga koliko su mora važna za očuvanje života na Zemlji i na koji nas sve način na kopnu održavaju na životu?

Najveći izvor kisika – česta je zabluda kako su šume i prašume primarni izvor kisika. Prava istina jest da su svjetske prašume odgovorne za proizvodnju 28 posto kisika, a čak 70 posto kisika proizvode i u atmosferu ispuštaju svjetska mora. Najviše oceani. Za to su odgovorni fitoplanktoni. Ovi mali organizmi u morima se ponašaju slično kao i lišće na granama stabala – prikupljaju ugljikov dioksid i ispuštaju kisik. Ljudskom oku su nevidljivi pa često zaboravimo na njih.

Svjetska mora reguliraju klimu – puno je načina na koje mora reguliraju klimatske uvjete. Tako tople struje griju polove, a hladne struje hlade mora oko ekvatora. Na taj način mora reguliraju temperature zraka i kopna – da nije tako, bila bi rijetka područja na kojima se može živjeti. Mora reguliraju i kiše i vjetrove. Kako mora čine 97 posto ukupnih voda na Zemlji, većina kiše koja pada na kopno dolazi upravo s mora.

Važan je izvor hrane – riba je osnovni izvor proteina za preko milijardu ljudi. Nije samo riba izvor hrane jer neke zemlje svijeta oslanjaju se na alge, morske trave i druge organizme. S obzirom na rast svjetske populacije brzinom od 1,5 milijuna novorođenih tjedno, sve više i više oslanjamo se na mora kao izvor hrane.

Tražiti mjesto na plaži koje nije zauzeto vrlo brzo neće biti jedini problem na hrvatskim plažama. Obala nam, naime, ima specifičan problem – opuške koje ostavljaju kako domaći, tako i strani turisti. To nije jedini prljavi problem hrvatskog turističkog ponosa, ali slikovito pokazuje da su nam se problemi zagađivanja mora koje dolazi s kopna nataložili kao prepune pepeljare na ljetnim terasama.

Jadran šalje SOS

Kakve to sve veze ima s nama? Jadransko more dio je svjetskih mora, a posebno je osjetljivo zbog svoje zatvorenosti. Iako se Jadransko more čini čistim (možda i jest jedno od najčišćih, ali ga to i dalje ne čini čistim), prava istina malo je drugačija. Valja pogledati situaciju iz drugog kuta.

Procjenjuje se da oko osam milijuna tona, i to samo plastike, završi u svjetskim morima. Osim toga, more zagađuju izvodi kanalizacije, otpadne vode brodova, razni izljevi, a velik dio otpada dolazi s kopna.

Središnji dio Jadranskog mora ponekad je ozbiljno onečišćen i uljnim mrljama veličine između 100 metara i 108 četvornih kilometara, koje prate linije plovila. Ovaj podatak šokirao je građane kada je bio objavljen prije svega dvije godine, a hrvatski znanstvenici već tada su pozvali na dodatna istraživanja kojima bi se utvrdilo što točno i koliko zagađuje Jadransko more.

Neslužbeno, sumnjali su u brodove i brodarske kompanije koje noću ispuštaju tvari ili se čiste jer bi ogromne mrlje na moru osvanule uglavnom ujutro. Danas ne znamo kakvo je stanje jer nismo dovoljno ozbiljno shvatili SOS koji nam šalje taj naš predivni Jadran.

Volite li junk food?

Prema izvješću Eurofish za Hrvatsku iz 2017. godine, oko 87 posto Hrvata konzumira ribu. Najveći postotak onih koji konzumiraju ribu nalazi se upravo uz Jadran, to su regije Istre i Primorja – oko 97 posto, a tendencija konzumiranja prirodno je manja u kontinentalnim regijama. Valja napomenuti kako ovo istraživanje uključuje konzumaciju svih vrsta riba.

Najčešće se jedu oslić (40 posto), srdela (38 posto) i šaran (24 posto). Najviše se konzumiraju svježi proizvodi (88 posto), pogotovo u primorskim regijama – Dalmaciji, Istri i Primorju. Najpopularnija je morska riba – 60 posto, zatim kopnena – 27 posto, a ostatak ide na ostale proizvode poput liganja i hobotnice, odnosno školjkaša. Najpopularnija školjka u Hrvata je dagnja.

I dok uživate u predivnim okusima iz mora, jeste li svjesni toga što zaista jedete? Vratimo se na planktone s početka priče. Morski ekosustavi jako su osjetljivi. Najmanji organizmi predstavljaju hranu za malo veće i tako u krug. Količina otpada, naročito onog koji se teško razgrađuje, sve je veća u Jadranskom moru, tako da mikročestice plastike postaju sastavni dio organizama koji žive u njemu.

Oko 90 posto svjetske ribe, pa tako i jadranske, zagađeno je plastikom. Jasno je – mikročestice plastike pripremom i konzumacijom ribe unosimo u organizam. Jednostavno – dok jedemo fine jadranske delicije, i sami konzumiramo junk, odnosno plastiku.

Utjecaj na eko sustav Mediterana.

Jadransko more pati od masovnog turizma, zagađenja uz obalu i otpada koji ljudi odbacuju na divlja odlagališta uz more ili jako često – ostavljaju na plažama. Na različite načine zagađujemo Jadran. Osim kanalizacije, građevinskog otpada i raznih ostalih ispusta u more, kao i komunalnog otpada, tu su buka i svjetlost. Velik utjecaj na čistoću Jadrana imaju i ribolovci.

Tako su različite životinjske vrste žrtve odbačenih ribarskih mreža, a češće i struna koje u moru ostavljaju kako profesionalni, tako i rekreativni ribolovci. To predstavlja zamke za životinje.

Tako smo svojim ponašanjem napravili jako velik pritisak na ovaj krhki sustav o kojemu ovisi život na kopnu. Ono što moramo osvijestiti jest to koliko je prirodi potrebno da korigira ponašanje ljudi. No neke vrste otpada ostaju u moru i do 600 godina te se samo akumuliraju.

Projekt The Fish Gear utvrdio je da među otpadom u Jadranu ima najviše predmeta poput stakla, metala i guma (80-95 posto), posuda za razne vrste tekućina i stiropora.

Putevi otpada

Na različite načine zagađujemo more i otpad pronalazi svoj put na nevjerojatne načine. Velik dio zagađenja dolazi morskim putem – iz susjednih, ali i udaljenih zemalja. Puno otpada morskim strujama zagađuje naše more iz drugih jadranskih zemalja, poput Albanije, Italije, Grčke i Crne Gore.

Nevjerojatno je to da, uz zagađenje koje dolazi s hrvatskih plaža, velik dio otpada čine opušci cigareta. Da postoje jeftina i praktična rješenja za to, dokazala je udruga Vlašići koja je na otoku Pagu prošle godine na plaže postavila jednostavne, ali genijalne papirnate pepeljare.

Lokalni napori

Za velik problem riječnih naplavina koje onečišćuju more brine se i HEP. Odličan primjer je Hidroelektrana Đale, a HEP godišnje iz rijeke Cetine prikupi čak 800 kubika miješanog komunalnog otpada. Najčešći ulov su drvo, metali, plastika i tekstil. Tako se, braneći hidroelektranu, čuva nizvodni tok rijeke Cetine koja se kod Omiša ulijeva u Jadransko more.

Jadranski otoci još su ovisni o Jadranskom moru. Ograničeni prostorom, udaljeni od infrastrukture te okruženi morem, otočani grade budućnost ekološke Hrvatske.

Kako se možemo nositi s raznim otpadom, pokazuju nam stanovnici Krka, otoka koji već godinama ‘živi zeleno’ – od električnih punionica i solarnih panela koje koriste građevinske tvrtke, pa do načina na koji zbrinjavaju otpad.

Vjeran Piršić iz Eko Kvarnera kaže da su građani sustavnim edukacijama počeli mijenjati ponašanje, pa već odavno imaju 50 posto otpada koji se odvaja. Kao jedan od zagovornik održivog turizma, napominje da se i stranim gostima treba dati do znanja kako se ponašati prema okolišu na našoj obali.

‘Masovni turizam znači devastaciju Jadrana – od betonizacije obale do mase ljudi koja dolazi. Zbog toga na Krku odavno govorimo o održivom turizmu, tj. oblicima koji neće potpuno crpiti okoliš i uništavati civilizacijsku maticu. Hrvatska ima mnoge prednosti koje sami nedovoljno cijenimo. Moj prijatelj iz Berlina ne želi doći zbog najveće plazme na zidu u hotelu, nego zbog vrhunskog domaćeg pomidora, ribe, ulja, lokalnog vina… Upravo takvi gosti ekološki su najosvješteniji’, kaže Piršić.

Naš borac za samoodrživost je i otok Unije, na kojima se uz pomoć Krčke biskupije već godinama radi na modelu prema kojem bi otočani živjeli isključivo od obnovljivih izvora energije.

Doprinos samoodrživosti otoka

U sklopu takvih čistih energetskih rješenja za otoke HEP ove godine gradi sunčane elektrane na Cresu i Visu, a razmatraju se i projekti sunčanih elektrana na još nekoliko otoka. Na Pagu i Lošinju su pak postavljene ELEN punionice za električna vozila – također ekološki osviještena i inovativna rješenja iz HEP-a.

U idućem razdoblju HEP planira snažnije pokrenuti program izgradnje fotonaponskih sunčanih elektrana, pri čemu je fokus na lokacijama na većim otocima, na kojima se mogu instalirati elektrane snage u pravilu do 10 MW. Sunčane elektrane koriste obnovljiv izvor energije, bez emisija stakleničkih plinova, što se uklapa u globalna nastojanja za ublažavanje klimatskih promjena.

Sunčane elektrane na otocima važne su i stoga što će najviše proizvoditi električnu energiju onda kada je najpotrebnija – u razdobljima povećane potrošnje tijekom turističke sezone. Sunčane elektrane dobar su izbor upravo na otocima i sličnim izoliranim područjima, a zbog dobre osunčanosti, lokacije na otocima su među najatraktivnijima.

Uglavnom je riječ o projektima koji se razvijaju u različitim oblicima partnerstva, odnosno potencijalnog partnerstva s drugim poduzetnicima ili institucijama.

Prava promjena počinje od nas

Na kraju, svi podaci i znanstvena upozorenja neće potaknuti promjenu ako je mi ne potaknemo u samima sebi. Koševi za smeće su svugdje oko nas. Na plažu ne moramo nositi pepeljaru, ali možemo baciti čik u koš. Znajte da će boca koju ostavite na plaži vrlo vjerojatno završiti u moru. Samom svjesnošću o problemu i malim promjenama u ponašanju sudjelujemo u akciji koja se pokreće kako na globalnoj, tako i na lokalnoj razini.

Prilog je napravljen u produkciji Tnative tima tportala i HEP-a u skladu s najvišim profesionalnim standardima.

SADRŽAJ OMOGUĆUJE HEP