logo

Preživjela sam koronu i potres, mislila da će svijet stati i onda otkrila da sve ipak nije toliko crno. Ovo je par konkretnih stvari koje su mi u tome pomogle

Uvijek smo se nadali da će naši digitalni alati stvoriti veze, a ne sukobe. Imamo priliku i na dobrome smo putu da se to zaista i dogodi.

Za nekoga tko je jedva napustio kuću zbog mjera i kontinuiranim molbama građanima da se ostanemo doma, bila sam začuđujuće zaposlena ovih nekoliko dana.

Osim, naravno uređenja prostora u kojem se živi i odgađanja svih obveza koje su se nakupile (čitaj peglanje) tu je i bio posao koji se nije smio odgoditi. Kao ni druženje s bližnjima. I tako, prije nego što smo se snašli, cijeli naš svijet se preselio u digitalnu dimenziju. Bojala sam – priznajem, ali sad slobodno mogu reći da nakon dva tjedna vidim da to nije ništa strašno. Dakako, pod uvjetom da znaš dobro upravljati svojim vremenom (i tehnologijom).

Sve je krenulo s hiperaktivnim grupama i nadobudnim prijateljima, koji su prije koji tjedan započeli sa stotinama poruka o najnovijim vijestima o koronavirusu, memovima, teorijama, zajedno s fotografijama naših zaliha. Uslijedili su videopozivi prijatelja i rodbine koji su se također zaglavili u zatvorenom prostoru i pokušavali spriječiti usamljenost. Bilo je odlično vidjeti ljude, a razgovor je samo tekao. Vikendi su se pretvorili u zajedničko nazdravljanje svim nedaćama i boljoj budućnosti uz smijeh.

Nakon svega uslijedio je i prijelaz s klasičnog poslovnog života i odlaska na posao na onaj koji zahtijeva internet i uključuje #ostanidoma lifestyle. Svi smo se brzo priviknuli i fascinantno je kako se svi trudimo i radimo još više. Tu smo jedini za druge. Možda je to samo bijeg od trenutne ružne stvarnosti ili pak stvarno želimo napraviti nešto bolje i osjećati se korisno.

Pred koji dan naš se mali tim priključio Microsoft Teamsima. Apsolutno sve smo prebacili na platformu. Pretražujući internet doznala sam da je Teams top 1 android aplikacija u Hrvatskoj po broju preuzimanja na mobilni uređaj. Apsolutno razumijem i zašto.

Na istome virtualnom mjestu zadajemo si zadatke (nema više dovikivanja preko pol’ ureda), gledamo se preko video poziva i sve fajlove stavljamo na isto mjesto. Organizacija je ključ uspjeha! U popodnevnim satima imamo čak i lagane međusobne razgovore u trajanju od 15 minuta – eeee tko će što jesti? A to je i idealna prilika da brinemo jedni o drugima. Što je danas i najbitnije! A i razloga za smijeh ne nedostaje.

Očekivala sam da ću se kroz tjedne društvenog distanciranja osjećati udaljeno. Ali povezanija sam nego ikad. Moje pristigle poruke prepune su pozivnica za digitalne događaje – online vježbanje, shopping ili za predstavu koju nikada nisam stigla uživo pogledati. A onda se dogodio potres. Fizički i psihički slom. Shvatila koliko mi je tehnologija olakšala život – doslovno my wakeup call. Kako sam potres doživjela sama na zadnjem katu zgrade, zgrabila sam mobitel i nazvala dečka u Finskoj dok se sve oko mene treslo. Blažena tehnologija. Kako bi samo to preživjela sama?

Imala sam mogućnost doprijeti do osobe koja nije svjesna situacije i samim time je hladnije glave razmišlja umjesto mene. Ne, nećeš bosa istrčati na ulicu – prehladit ćeš se! A di ti je osobna i maskica za lice?! Sve zahvaljujući mobitelima, Internet mreži i ostalim čudesima. A vrijedno je spomenuti kako sam tu nedjelju čula najviše ‘volim te’ u svome životu. Imala sam osjećaj da smo se svi kolektivno zagrlili i bili zahvalni jedno na drugima a zapravo smo poprilično distancirani. Tehnologija je učinila svoju magiju i ja više nisam bila usamljena.

Nema koristi od stavljanja ružičastih naočala. Živimo u svijetu u kojem su trenutno posljedice za ljude diljem planeta ružne, a situacija se može pogoršati u narednim mjesecima. Izgubit će se više života, zatvoriti se tvrtke i sve će se preliti u financijske teškoće. Nitko ne govori da će ono što dolazi biti zabavno ili lako.

Ali u ovoj krizi nalazi se i pozitivna stvar, možda nas ovaj virus prisili da koristimo internet kroz njegov pravi smisao – povezivati se s drugima, dijeliti informacije i resurse i pronalaziti kolektivna rješenja do hitnih problema. To je zdrava, humana verzija digitalne kulture koju obično vidimo samo u TV reklamama, gdje svi stalno koriste telefon kako bi posjećivali bake i djedove iz drugih krajeva i čitali djeci uspavanke.

Čini se da su se društveni mediji poboljšali, s pouzdanijim i pažljivim informacijama nego što bi se moglo očekivati od globalne pandemije. I dok načini na koje zamjenjujemo fizičku interakciju nisu savršeni – vidimo eksploziju kreativnosti dok ljudi pokušavaju koristiti tehnologiju kao most preko fizičke udaljenosti.

Pogledajte samo ono što se događa u Italiji, gdje odrasli u kući objavljuju statuse o situaciji u zemlji na Facebooku, dok nemirna djeca igraju multiplayer online igre poput Fortnitea. Ili pogledajte što se događa u Kini, gdje su izmislili “cloud clubbing”, novu vrstu virtualne zabave u kojoj DJ pušta setove uživo na aplikacijama poput TikToka, dok članovi publike reagiraju u stvarnom vremenu na svojim telefonima. Ili gdje grupe eksperimentiraju s novim vrstama okupljanja socijalno distanciranih: virtualne satove joge, virtualne crkvene usluge, virtualne večere.

Ovo su vrste kreativnih digitalnih eksperimenata koje su nam potrebne i dolaze u vrijeme kada nam trebaju više nego ikad.

Na pragu smo “socijalne recesije” – epidemije usamljenosti i izolacije koju je izazvao virus. Socijalna recesija pogotovo će pogoditi određene skupine – starije ljude, osobe s invaliditetom, ljude koji žive sami. Ali svi ćemo se osjećati izolirani do neke mjere. Apsolutno svi. I sve dok čekamo okupljanja s našom ekipom i ispijanje dugih kava na špici, trebat ćemo stvoriti virtualne prostore koji nas mogu držati zajedno gdje smijeha neće nedostajati.


living 2020

living 2020

living 2020

living 2020

Web stranica koristi kolačiće u svrhu pružanja boljeg korisničkog iskustva. Koristeći naše stranice slažete se s kolačićima.