logo

Ljubav u doba korone: Milijuni su na aparatima, riskirati infekciju zbog apsolutnih stranaca s Tindera ili prigrliti ideju samonametnutog celibata?

Pripadati generaciji milenijalaca ili onoj još mlađe nam braće i sestara koji se ubrajaju u generaciju Z znači samo jedno. Naši ljubavni, odnosno seksualni životi preselili su se iz domene opipljivog svijeta u domenu virtualnosti. To nam je naša digitalna borba dala – online dating, ovisnost o raznim aplikacijama kao što su Tinder, Grindr ili OKCupid kao i generalnu otuđenost od svijeta. Je*en recept za zdrav i ispunjen život.

Na kraju dana, mi smo pripadnici generacija koje su se odrekle staromodnih praksi upoznavanja ljudi po bircevima – što je našim roditeljima krajnje nezamislivo, generacija vječnog soliranja i s njom nepobitno povezane nemogućnosti kupnje vlastite nekretnine jer potencijalnih jamaca, baš poput idealnih životnih partnera, na tržištu jednostavno nema. Ili je mogućnost da ih se dokopamo jednaka dobitku na eurojackpotu.

Mi samci smo, dakle, prvoborci na prvim linijama obrane ljubavi od digitaliziranih kretena, idiota i ghostera. I baš kad smo pomislili da svemir ne može biti okrutniji, evo ti korone. Još jedna fronta koja nas onemogućuje u borbi za bolje sutra. Milijuni na aparatima. Milijuni suočeni s istom dilemom: riskirati infekciju izlažući se kontaktu s anonimnim ljudima s interneta vodeći ih na još jedan loš dejt u nizu ili nastaviti agoniju samovanja u svijetu. Kamo se okrenuti? Koju poruku poslati kad je situacija nadomak eskalacije? Jer, kako drugačije opisati stanje svekolikog kućnog pritvora?

I tu na scenu stupaju digitalni alati za upoznavanje. Znate već, Tinderi i sve one druge maločas pobrojene aplikacije. Mnogima od nas se, naime, u nedostatku drugih sadržaja čak i kraćenje vremena spavaćosobnim aktivnostima u ovom trenutku čini kao primamljiva ideja.

Tinder, i njemu srodne novovjekovne novokompovanosti, smatraju se ipak u današnjem digitalnom dobu instrumentalnim dijelom kulture površnih – ma, dovraga – čemu se lagati – čak i potrošnih odnosa i neobaveznog seksa. Ali što kad čovjek ni u toj oazi blažene ignorancije naleti na upozorenja o opasnostima koje prijete od korone?

Upravo se to, naime, događa. Dok Tinder svoje korisnike upozorava da drže društvenu distancu (ali i da im se u slučaju eskalacije svakako pri ruci nađe dezinfekcijsko sredstvo moćnije od lubrikanta), OKCupid javlja da se na toj platformi profili posvećeni koroni roje brže od vinskih mušica u moštu.

Osobno sam i sam korisnik aplikacija za upoznavanje ljudi. Da, aplikacija. Kao pravi ovisnik o digitalnim tehnologijama koristim ih ni manje ni više nego tri. Na dejtove ne idem. Ne samo zato što sam u ovom dobu krize odgovoran prema sebi i drugima, nego i zato što jednostavno izbjegavam društveni kontakt. Baš poput većine opsesivno kompulzivnih introverta sa zabrinjavajućom ljubavi prema alkoholu došao sam s ovom obligatornom izolacijom na svoje.

Šalu na stranu. Taj moj otpor odlasku na dejtove svejedno me nije spriječio u imaginiranju onih prvih spojeva u dobu korone. Inicijalni chat kreće otprilike prema slijedećem obrascu. Ako postoji pozitivna strana korone, onda je to činjenica što nam je omogućila jeftine, ali efikasne ulete. Nitko se više niti ne trudi saznati više o sugovorniku na nov i originalan način. Većina nas odmah skače na očite fore o koroni. Ne biste vjerovali, ali dominantan se dio razgovora čak i u virtualnom svijetu svodi na debate o tom nesretnom virusu. Ta se rasprava lako može usporediti s onom o partizanima i ustašama.

Uz bitnu napomenu da je manje ubitačna, progresivnija u svakom smislu te riječi te manje dijeleća po pitanju identifikacije. Zapravo, ova je pandemija preuzela neku jako čudnu ulogu unifikacije društva. Možda se ne slažemo po pitanju politike, ali svi se možemo složiti po pitanju opasnosti koja prijeti od bolesti imena Covid-19.

Zadnji put kad se nešto toliko snažno ujedinjujuće dogodilo u našem društvu bio je onaj veliki prosvjed prosvjetara. To je bila priča koja je svima nudila mogućnost vlastita pristupa. Savršena tema razgovora za prvi dejt.

Većine nas se to tad, dakako, nije osobito ticalo. Barem ne osobno. Direktni rizik je bio mnogo manji. Za razliku od rizika koji nam uvijek prijeti pri online datingu. S jedne se strane neprestano izlažemo odbijanju, s druge se strane izlažemo stvarnoj fizičkoj opasnosti. Osobito žene. U nas usađena njuejdžovska ideja da moramo neprestano biti „tu“ navodno je krucijalna komponenta uspjeha u pronalasku idealnog partnera za parenje. Krizno planiranje nam je, dakle, već odavna svima svakodnevni alat. S dolaskom korone taj je alat dobio na još većoj važnosti.

Možda je zbog svega rečenog pomalo paradoksalno što je Tinder svoje korisnike tek sad počeo podsjećati na važnost držanja društvene distance budući da je upoznavanje savršenih strana s interneta oduvijek nekako dolazilo s određenim rizikom. Svaki izlazak s takvom osobom mogli bismo nazvati svojevrsnom vježbom povjerenja.

Covid-19 u tom je pogledu sličan. Naše kontinuirano sudjelovanje u društvu temelji se na povjerenju ljudi koji djeluju u međusobnom ineteresu. Danas jednostavno pretpostavljamo da će ljudi koji su se zarazili ili su bili izloženi riziku zaraze ostati u samoizolaciji. Već danima svjedočimo da tome nije uvijek tako. I što onda kad ste odlučili napustiti svoj dom – što je trenutačno još uvijek moguće, ali ne i preporučljivo. Ostajanjem doma spašavamo živote, ljudi. No, u slučaju da ste svejedno pokleknuli pred niskim strastima i zaputili se na dejt? Hoćete li drugu stranu zamoliti da pred vama opere ruke? Hoćete li pobjeći glavom bez obzira na drugom kašlju? Što ako sve prođe glatko te na kraju večeri dospijete do tog prvog poljupca? Budimo odgovorni.

Svima nam ta naša ovisnost o aplikacijama za online upoznavanje idu na živce. Stanite na loptu i shvatite ovaj period kućnog pritvora kao priliku za odmor od svoje ovisnosti. Jest da nam se samoća upravo u ovom trenutku čini još nepodnošljivijom, ali pliz. Mislite na svoju baku koja će vam u nedjelju skuhati nedjeljni ručak. Hoćete li moći živjeti sa spoznajom da ste ju zbog nekog usputnog dejta izložili životnoj opasnosti? Kao netko tko je i sam solo vrlo dobro znam kako se svi vi koji dijelite moj bračni status osjećate. U ovom vremenu opće nesigurnosti svima nam je ideja veze koja nam pruža sigurnost i podršku i više no primamljiva. Pričajte, dijelite svoje strahove.

Pripadnici ste digitalnih generacija. Ponašajte se tako, zaboga. Njegujte svoje odnose jednako kao što ste ih njegovali dosad – virtualno. Jer, već za koji tjedan nas sve ionako čekaju prilike za nove privatne katastrofe upoznavanja ljudi uživo. Dotad ostanite zdravi, izolirani i sebični kad je u pitanju dijeljenje tjelesnih izlučevina.


living 2020

living 2020

living 2020

living 2020

Web stranica koristi kolačiće u svrhu pružanja boljeg korisničkog iskustva. Koristeći naše stranice slažete se s kolačićima.