NATIVE
tportal.hr

Još uvijek nije kasno za ljetne avanture!

Ekipa je sjela u kabriolet, spustila krov i odlučila provesti sunčani vikend na najljepšim cestama Hrvatske.

Zasigurno ste se u životu susreli s onom dobro poznatom narodskom koja kaže da se najbolje stvari u životu odvijaju neplanski.

E, pa ovo nije jedan od takvih slučaja – barem ne u cjelovitosti svoje priče. No krenimo redom.


Rano jutro, pola šest, ali ova Milena, za razliku od Dujmićeve, ne da nikad ne putuje tako rano, nego baš nikad ne putuje tako rano. Nekmoli da miriši na jabuke. Štoviše, ni spakiran. Polazak je planiran za nešto više od sat vremena. Dižem se na lijevu nogu. Ma, na obje lijeve noge. Očiju još slijepljenih od sna, nesigurno grabim prema ormaru.

Ručnik jedan, ručnik drugi. Nekoliko para gaća jer svi znamo da se gaće i čarape nikad ne uzimaju na točan broj. Majica, rezervna majica. Idemo u planinu, trebaju mi hlače. Treba mi trenirka. Trebaju mi gojze. Ali idemo i na more. Trebaju mi kupaće i kratke hlače. Majčicu mu, gdje su mi šlape? Pa dobro! Na koliko ti dugo putuješ?! Imaš robe više nego teta na placu, a ideš na jednu noć. I još u kabriolet. Pa znaš li ti koliko je gepek mali, a gdje je tek bagaž ostatka ekipe?

Da ne duljim. Ovako su mi se misli rojile punih sat vremena dok sam bezglavo kružio stanom u stalnoj potrazi za nečim, dobro znajući da ću zakasniti. Iskreno, duboko u sebi, koliko sam god to pokušao potisnuti, osjećao sam otpor prema dvodnevnom putu u kojem ćemo prevaliti preko 1000 kilometara. Tiskanje u autu. Čudni razgovori. Još čudnije tišine. Na kraju krajeva, ovo nije moj prvi rodeo. Znam kako stvari funkcioniraju, zašto bi ovaj put bilo drugačije?

Ulazim u tramvaj. Navlačim masku. Sat kasni 20 minuta u zavoj kojim je trebao već odavna projahati. Zvoni telefon, a ja nakrcan kao deva. Gotovo da sam osjećao susramlje svojih suputnika. Ruksak, ogromna kričavo crvena promotivna torba jednog lanca supermarketa, košara za piknik. Slamnati šešir i krajnje kiseo stav. Psovka. Kako li ću sada, dovraga, do telefona! Srećom, šef kasni više.

Na parkiralištu ispred zgrade dočekuju me moji kolege i suputnici, Renata i Bruno. Bit će to jedan veseo pseudo - teambuilding pun umjetnih trenutaka namontiranih za kameru, mišljah u sebi vrlo primjetno. Zašto se ovdje tako iskreno ispovijedam, pitate se. Pa lijepo u uvodu piše da je sadržaj sponzoriran.

Ne bi li takvi sadržaji trebali biti glamurozniji, šljokičastiji i epitetima nakićeniji od bolivudske A produkcije? U pravu ste. Bi. Odnosno, bili biste u pravu kad ovaj podugački uvod ne bi imao svoju svrhu. Ono što želim reći, ne, ono što želim istaknuti i dvaput podcrtati – u onom trenutku u kojem je iza ugla zgrade provirio nos našeg plavog T-Roc Cabrija, muzike nabrijane do ibera, u tom trenutku je plaćeni put na koji mi se još samo minutu prije nije išlo postao genijalan trenutak koji se razvukao na nevjerojatnih 36 sati užitka.

Pelko, naš uvijek veseli i hiper nabrijani šef i samo u ovoj prilici osobni šofer, veselo iskače iz automobila. Krov je još uvijek dignut. Kaže, prehladno je. Pjeva. Diže atmosferu bolje nego Colonia. Najavljuje pregršt spontanih momenata. Onako, ispod glasa. Da, u prvom se redu idemo zabaviti, ali ujedno radimo. Malo. Otvara prtljažnik. S obzirom na očekivanja, i više je nego pristojne zapremnine. Naš je T-Roc Cabrio progutao ozbiljne količine, prilično sam siguran, nepotrebne prtljage koja po svom obujmu može lako konkurirati onoj četveročlane češke obitelji. Razumijemo se.

Sjedamo u auto. Kolegica i ja vozit ćemo se iza. Jednom kad stigne vjetar u kosu želimo iscijediti svaki trenutak slobode. Barem tako kažu. Osobno nisam prije sjedio u kabrioletu, osobito ne u kabrioletu koji miksa profinjenost ljetne sheme kakvu nude samo vozila spuštena krova i praktičnost SUV-a. Osim toga, budući da je nos u odnosu na zadak blago spušten, što mislite, tko će doživjeti bolji panoramski pogled na otvorenu cestu? Oni u prvom redu ili oni u boljem redu?

Mjesta za noge više no očekivano. Mjesta za ruke više no očekivano. Generalno, mjesta više no očekivano. Sjedala udobna. Auto čist i mirišljav. Okej, možda vaš T-Roc kad ga jednom uhodate više neće biti takav – čistoća, nažalost, još uvijek ne dolazi u standardnoj opremi – ali ovo su ipak prednosti službenog puta. Pelko konačno pali pilu. Prošlo je sedam. Smijemo se tome kako vremena imamo napretek. Nema šanse da zakasnimo na 12 sati udaljen zalazak sunca na Biokovu. Iz zvučnika kreće najavljena playlista. Dobro jutro, Hrvatska. 12-kanalni beats sound sustav. Moram li reći da nas ekipa u Radničkoj, nesretnici pred kojima je još uvijek čitava šihta, gleda poprijeko?

Malo ćemo varati, složni smo. Obećali smo putovati samo po starim cestama, ali nitko od nas nije popio kavu. Crveni alarm. Zaustavljamo se u Karlovcu nakon što smo već dobrano potrgali glasnice pjevajući – ako se glasna vika nalik urlikanju koje dopire iz majmunskih nastambi pristojnog zoološkog vrta tako može nazvati. Čudimo se cijeni kave. Kako račun za četiri kave s mlijekom može iznositi svega 24 kune, pitamo se gotovo unisono. Brzinski selfie pored rijeke. Ne znamo, doduše, točno koje – ipak je Karlovac grad koji se uglibio između njih čak četiri – ali ako nije na Instagramu, nije se dogodilo. Neke elemente stare stvarnosti valja ipak baštiniti i u ovoj novoj.

Utoplilo je, zažeglo čak. Je li konačno stigao taj magičan trenutak da spustimo krov? Bruno vadi telefon. Krov se spustio prije. Devet sekundi, ljudi moji. Devet sekundi. Toliko je potrebno da se klasični nabrijani T-Roc preobrazi u elegantnu ljepoticu koja mami uzdahe. Znate kako kažu, plavušama je uvijek ljepše, a plavlje od naše plavuše ne može. Bruno fotografiju, dakako, ponavlja jer nam treba za arhivu. Renata i ja ukrcavamo se ushićeni.

Prije polaska iz torbe izvlačim kremu za sunčanje visokog faktora. Ona jedina odbija. Bila je na moru, kaže. Neće ona izgorjeti, kaže. Ovoj ćemo se izjavi vratiti tri sata kasnije. Ono što želim reći jest da je najveća opasnost s kojom ćete se susresti u novom T-Rocu sunčanica. No, za nju ste si sami krivi. Svi mogući zaštitni sustavi ugrađeni u našu plavu jurilicu obranit će vas od svih drugih opasnosti.

Ludnica kreće. Vjetar u kosi. Filmski trenuci. Vrtim u glavi sve filmove i klišeje kojih se mogu sjetiti, a da se tiču vožnje u kabrioletu. Naš je usto još automatik. Luksuz i praktičnost u istom paketu. Thelma i Louise. Okej, možda ipak ne taj. Renata se neočekivano penje na krov koji se sigurno spustio iza naših glava. Ona je svoj filmski moment, evidentno, pronašla i svojski uživa u njemu.

Nadomak smo podneva. Stigli smo do Korenice. A što se radi u Korenici? Stalkaju se medvjedi, dakako! Što živi, što preparirani. Mojoj sreći nema kraja. Barem dok me nisu odvukli na ručak. Kolike li su samo generacije putnika namjernika prodefilirale tom ikoničkom međupostajom s kopna na more! Štrudle su, kaže ekipa, ostale jednako dobre. Ako ne i bolje.

Pred nama se polako rastvaraju ljepote gorske Hrvatske. Nepomućeni vidici. Kadrovi uokvireni gordim planinama. Nebo bez oblačka. Otvorena kraška polja. Šef nenadano zaustavlja auto usred neke ličke visoravni. Izlijeće na livadu i vadi zmaj. Naučit će nas, kaže, puštat i zmajeve. One dvije lijeve noge s početka priče, vidite, imaju i svoj zrcalni par u vidu ruku. Nakon drugog pokušaja grupno smo odlučili da bih se ja, zbog sigurnosti ljudi i imovine koja nije naša, možda ipak trebao posvetiti proučavanju lokalne flore i faune. Renata je zato rasturila. Bruno je i dalje na društvenim mrežama. Valjda je to takva generacija. 30 i kusur godina, a već zvučim poput stare babe.



Shvaćamo da je vrag odnio šalu. Naš nas pametni automobil upozorava da do odredišta imamo još šest sati. Pelko gazi gas. Hvata zavoje kao iz šale. Priznao bih da smo malo prebacili predviđeni limit, ali ipak testiramo auto! Moramo ljudima moć reći kako se nositi sa izazovima. Nikakvo iznenađenje. T-Roc maestralno izvršava zadatak za zadatkom. Najbolje se to pokazalo kad smo se konačno dokopali Biokova.

Imajte na umu to da do vrha Biokova, svete planine, kako ju zovu domaći zbog obilja crkava i kapelica kojima su načičkani njeni hrptovi, vodi najviša cesta u Hrvatskoj. Graditi su ju krenuli još Napoleonovi vojnici, a završili su ju dobrovoljci radnih akcija 60-ih godina prošlog stoljeća. Pogledi koji pucaju s nje su da ti mozak stane. Zavoji također. No ipak se lakše podnose kad znaš da se voziš u kolima koja to rade s lakoćom.

Konačno stižemo na odredište. Riječ je o trenutačno možda najinstagramabilnijem mjestu u Hrvatskoj – staklenom vidikovcu koji se nadvija visoko iznad morske površine. Visoko. Kilometar, više ili manje. Ekipa iskače iz automobila i juri prema zalasku. Zlatni sat. Tako bi Bruno nazvao onih sat vremena u danu kad je svjetlo najbolje. I definitivno su iskoristili svoj zlatni sat dok sam ja, u paničnom strahu od visina, uživao u udobnosti zadnjeg sjedišta automobila.

Hoćemo li do vrha, pita nas Pelko, misleći na Svetog Juru. Blizu je, kaže. Ajde, bila bi šteta propustiti Dalmaciju na dlanu kad smo već ovdje. Planina, kako se penjemo, postaje sve ljepša. Vidici sve bolji. Cesta sve uža i sve zavojitija. Granule znoja na našim čelima lome posljednje tračke Sunčeva svjetla. T-Roc se suvereno drži, za razliku od nas. Trideset i tri serpentine do vrha odlučili smo ipak reći ne. Vraćamo se u bazu pokunjenih repova.

Večera. Pristojna, ali ne i najbolja. Split, provjereno, nudi mnogo bolju spizu od one koju smo imali prilike jesti te večeri. Hotel sjajan. Društvo još bolje. Iako nas je svladavao umor – ipak smo odvalili više od 700 kilometara – atmosfera je i dalje bila krasna. To su, bez pretjerivanja, oni trenuci u kojima su ti kolege ujedno i prijatelji. Takozvani Kodak momenti.

Nema pijetlova, ali nas budi karanje galebova. I nemojte biti vulgarni. Citiram Vinka Cocu, legendu dalmatinske šansone. Brzi doručak – ja kao pravi seljak pakiram mini sendviče u torbu – i nova runda avanture. Samo usput, u Splitu ljudi kao da malo manje mare za luđake u kabrioletima. Čisto da znate ako se zaželite mjesta na kojem vaš T-Roc neće baš u tolikoj mjeri plijeniti poglede. Jer ih plijeni. Budite sigurni da je to auto u kojem ćete biti viđeni.

Jurimo Jadranskom magistralom prema sjevernom Jadranu. Najdulja i najljepša cesta u Hrvatskoj. I ne kažem to ja. Ova slikovita prometnica izazovnih zavoja i prekrasnih filmskih pogleda redovito je proglašavana jednom od najljepših prometnica na svijetu. U jednakoj je mjeri vole i bajkeri i pasionirani vozači. Osobito potez između Senja i Zadra. Dušu je dala za laganu ljetnu vožnju u kabrioletu. Kratko se zaustavljamo u Barić Dragi. Brzinski kupanac u moru i put pod noge!

Iz Karlobaga se krećemo penjati na Velebit. Tri velebne hrvatske planine u manje od 24 sata. Zaboravio sam spomenuti da smo osvojili i prekrasne ceste Dalmatinske zagore. S jedne strane Dinara, s druge sloboda. Suzdržali smo se od toga da slušamo nadaleko poznat hrvatski metal. Okrenuli smo na Abbu. Velebit, dakle. Nevjerojatan je osjećaj da unutar pola sata možeš iz iskočiti iz mora i biti na vrhu jedne od najljepših planina u Hrvatskoj. I da, to je moje osobno mišljenje.

Uopće neću hiniti da krijem svoje otvorene simpatije prema Sjevernom Velebitu. Iako Baške Oštarije njemu baš striktno i ne pripadaju, budući da su točno na polovici, pogled je i dalje jednako genijalan. S jedne strane veličanstvo surove planine, s druge ćelavi dalmatinski otoci koji se s nadmorske visine od 900 i kusur metara čine kao smežurane grožđice. Brzinsko osvajanje najbližeg vrha koji zbog prohodnosti Lujzijanske poučne staze mogu pokoriti i bebe – Debela kosa, 972 metra nadmorske visine, prosim lepo – i vrijeme je za posljednji pozdrav.

Dojmovi? Hibrid kabrioleta i SUV-a. Super oprema. Automatik. Genijalni sound sustav. Sigurnost. Udobnost. Primjetljivost – prilično važno u današnjem vremenu. Put koji ću ne samo pamtiti, nego zasigurno i ponoviti. Možda čak i u istom sastavu. Izgleda da poslovna putovanja s kolegama ponekad ipak mogu biti neočekivano sjajna.

Četiri putnika, jedno iskustvo. Provjerite zašto se samo zbog jedne stvari u praktički istom danu isplati potegnuti do Biokova i natrag.


Svatko tko me samo malo bolje poznaje, pogledat će me, jednom kad čuje da sam zasjeo u automobil spuštena krova, pogleda spuštenog ispod obrva - i to ne onako seksi, kako to samo Severina radi, nego u stanju potpunog šoka. Ti, čudit će se. Ti koji se više od svega na svijetu bojiš promaje, uzviknut će. Da, ja. Ja koji više od svega na svijetu zazirem od pogubnih posljedica promaje, a da pritom, bez uvrede, nisam čak ni Dalmatinac.

Moram li, nakon ovog uvoda, dodatno isticati kako je put na veličanstveno Biokovo u još veličanstvenijem VW T-Roc Cabriju bio moj prvi pravi susret s kabrioletom i vjetrom u kosi, o kojem sam dotad potajice sanjao samo u sigurnosti svoje mašte? Toliko vam je zasigurno jasno, a s obzirom na to da ove retke pišem nakon puta, barem vam je jednako toliko jasno i da sam nadživio svoj neutemeljeni strah od propuha. Jer kad juriš otvorenog krova pri brzinama koje ovdje nećemo spominjati iz sigurnosnih razloga, onda si zasigurno pobijedio životne strahove.

O osjećaju slobode koji sam doživio ploveći sigurno u naručju T-Roca mogao bih ovdje pisati beskonačno, ali moje ste dojmove imali prilike pročitati u tekstu koji sam potpisao svega nekoliko redaka više. Bilo bi redundantno nastaviti krasti vam vrijeme svojim iskustvom koje sam u posljednji detalj ionako već podijelio s vama.

No zato su moji inače izrazito glasni supatnici – i ovo je u ovom slučaju bilo namjerno – u prvoj etapi našeg putovanja ostali tihi. Stoga čujte i počujte što je njima na srcu kad je riječ o ovoj jurilici kojoj na tržištu nema premca. No o tome malo kasnije. Prvo ćemo riječ dati uvaženim kolegama!

Zvone (33): „T-Roc je ozbiljno dobro opremljen automobil, a ideja povišenog kabrioleta je genijalna“


Znate ono čemu svi stremimo i o čemu puno pričamo – apsolutna sloboda? Tom sam se pojmu u dugo vremena najviše približio kad sam se uz sjajnu glazbu zaputio prema Biokovu u ovom kabrioletu. Ne, ne radi se tu o vjetru u kosi i suncu posvuda. Tu se radi o doživljaju bez ograničenja. T-Roc je, naime, ozbiljno dobro opremljen automobil, a ideja povišenog kabrioleta je genijalna.

Tehnologija u T-Rocu omogućuje maksimalan užitak u vožnji – ako volite voziti, onda su Lane Assist, utišavanje glazbe prilikom vožnje u rikverc, kao i odlična, pregledna te dizajnerski jako lukava instrumentalna i multimedijalna ploča genijalni digitalni asistenti u vožnji. S druge pak strane, dovitljivo smještanje uputa za vozača na kontrolnoj tabli također je super rješenje. Promatrati cestu na navigaciji i dobivati upute o ograničenju brzine, smjeru kretanja te upute što i kako u još većoj mjeri omogućuju pogled fokusiran na cestu i ljepote koje ju okružuju.

Prije svega, odličan sound sustav koji te već na prvom zavoju motivira da pustiš glas i otpustiš sve kočnice – kao da si sam na cesti, kao da je tvoja. Dobro, u ovom slučaju moja. Uz sustave asistencije čak je i vožnja po zavojitim, krivudavim, uskim cestama besprijekorno jednostavna. Reći ću vam ovo , i to samo jednom , stoga me dobro slušajte – sve moguće asistencije u automobilu? Genijalno, čovjek se brzo navikne na takav luksuz jer su to u konačnici sve one stvarčice koje u potpunosti u fokus stavljaju vožnju te iskustvo vožnje kao takve.

Kako volim glazbu, koju je uz moje prethodno iskustvo vožnje kabrioleta u bilo kojem drugom bratu ili sestri ovog tipa automobila dosta teško spojiti uz šum koji prati otvoreni krov, u ovom automobilu uz beats zvučnike situacija je genijalno riješena. Spojim li sad iskustvo glazbe s guštanjem u zavojima i onim dječačkim glumljenjem aviona u pokretu te panoramski pogled kojemu se teško može naći premca - vožnja do Biokova bila je u ovim uvjetima definitivno iskustvo za sebe. Usudio bih se čak reći kako iz tog savršenog iskustva nemam srca ništa posebno izdvojiti – osim, OSIM stajanja na predivnim mjestima uz cestu pored kojih inače samo prođeš.

Svi ne kamo žurimo, ali na ovom sam se putu trudio žuriti polako. Zaboraviti vrijeme ili ga barem zamijeniti nekim svojim. Jer, budimo realni, kad si utopljen u gomili podražaja iz okoline, nemaš gdje zakasniti niti imaš što propustiti.

Bruno (25): „Kad bih imao financijskih mogućnosti, sigurno bih investirao u takav auto“.


Ovo je bilo, iako neočekivano, jedno od najboljih iskustava mog života. Bez preuveličavanja. Naime proći put od 1000+ kilometara kroz Lijepu Našu u kabrioletu, i to starom cestom te zaustavljajući se na najslikovitijim lokacijama za Instagram u zemlji, iskustvo je koje bih preporučio svima. Top contender za jednu od onih famoznih „before i die“ lista.

Hrvatska je toliko lijepa i ima toliko toga više ponuditi nego što vidimo na standardnoj i popularnoj ruti kada putujemo nekamo na more autoputom. Stara cesta i sve žive magistrale koje ju prate pružaju toliko više svojih čari, a sama vožnja u kabrioletu čitavoj priči daje još jedan , poseban osjećaj i nezaboravno je iskustvo. Vjetar u kosi, 30+ stupnjeva, super ekipa i muzika na najjače. Meni to zvuči upravo onako kako je to i bilo – stvarno nezaboravno roadtrip iskustvo.

Proći pola Hrvatske u kabrioletu za manje od 36 sati nešto je što ću zauvijek pamtiti . Definitivno je tom iskustvu pridonijela i ekipa, ali još više auto stvoren za savršen ljetni roadtrip. Moderan dizajn, super kul plava boja, automatski mjenjač, terenac. Stvarno sam se osjećao sigurno, pogotovo na dijelovima puta na kojima smo prolazili neke od najviših točki Hrvatske – Biokovo. Nezgodne, gdjekad neasfaltirane i nezaboravno uske ceste u ovom su automobilu bile nevjerojatno pitome, privlačne i prohodne.

Osim toga, T-Roc Cabrio je definitivno model auta za mlađu populaciju, autentičnu i drugačiju, željnu avantura i neobičnih roadtripova, generaciju koja guta život i sve što on nudi uzima bez srama. Kad bih imao financijskih mogućnosti, zasigurno bih investirao baš u ovaj auto. Savršen je izbor za razdoblje života u kojem se upravo nalazim, razdoblje u kojem mi se glavom smuca isključivo jedna misao – kamo za vikend.

Renata (dame se ne pita za godine): „Mogu priznati da je dobar osjećaj biti u centru pozornosti, što s T-Rocom nije bio problem jer su sve oči bile uprte u nas“.


Nakon dugo vremena bilo je lijepo ponovno sjesti u kabrio i prisjetiti se kako je to voziti se s vjetrom u kosi.



Uz odličnu glazbu i još bolje društvo, putovanje u Dalmaciju bilo je upravo ono što mi je trebalo nakon dugog i napornog radnog tjedna. Mogu priznati da je dobar osjećaj biti u centru pozornosti, što s T-Rocom nije bio problem jer su sve oči bile uprte u nas.

Iako otprilike 20 sati provedenih na cesti u autu zvuči strašno, uz T-Roc to nije slučaj jer su sjedala iznimno udobna. Jer premda možda na prvu djeluje kao mali auto, dovoljno je prostran za udobnu vožnju za četiri osobe na duže relacije.

Još jedna zanimljiva stvar kod ovog kabrioleta je ta što se krov jako brzo diže i spušta, praktički za 10-ak sekundi, odnosno dok čekate zeleno na semaforu krov je po potrebi gore ili dolje. Srećom, nas je pratilo prekrasno vrijeme pa smo skoro cijelo putovanje proveli s podignutim krovom i vjetrom u kosi.

U ovoj električno-plavoj izvedbi, koja mu savršeno pristaje, VW T-Roc je auto koji bih svakako voljela imati u svojoj garaži. U moru novih automobila VW se odvažio ući u novi segment. I to je za pohvalu. Od mega-popularne klase SUV-ova, posebno u B segmentu, u kojem T-Roc vrlo dobro kotira, odlučili su napraviti iskorak u segmentu i ponuditi kabrio izvedenicu. Hoće li uspjeti ili ne, vrijeme će pokazati, ali da je T-Roc Cabrio zanimljiv model i da je osvježenje, svakako jest . Odlično izgleda, dobro se vozi i - ono što je danas vrlo bitno - povišen je, odnosno pravi šminkerski SUV.

Stvorite svoju sliku o modelu T-Roc Cabrio

Odvezite se u nove pustolovine! Budući da je fleksibilan i svestran, T-Roc Cabrio unijet će dašak novog vjetra u vašu svakodnevicu.

S priličnom sigurnošću tvrdimo da će ovaj kabriolet bezobrazno pomesti konkurenciju u svojoj klasi. Provjerite zašto!


Nakon što smo se na vlastitoj koži imali prilike uvjeriti u performanse novog VW T-Roc Cabrija, jasno nam je zašto ovaj model poznatog njemačkog proizvođača uživa toliku popularnost. Kabrioletsku je palicu, da se tako izrazimo, preuzeo od ranijih nositelja štafete bez krova – legendarne Bube i ništa manje ikoničkog Golfa – te je tako nastavio Volkswagenovu 70 godina dugu tradiciju proizvodnje kabrioleta.

Dodatni faktor koji doprinosi popularnosti ovog modela zasigurno je i činjenica da se radi o kombinaciji kabrioleta i trenutačno mega popularnih SUV vozila. Uzmemo li u obzir i to da su hibridi ovog tipa trenutačno rijetkost na tržištu, dolazimo do zaključka da se ovom modelu smiješi blistava budućnost. I tome je tako s dobrim razlogom. Ne samo zbog toga što je novi T-Roc Cabrio jednako estetski privlačan dignutog i spuštenog krova.

Štoviše, T-Roc Cabrio je prvi crossover kabriolet u kompaktnoj klasi koji se odlikuje svim odlikama SUV-a: povišenim položajem sjedenja, visokim stupnjem fleksibilnosti i dizajnom karakterističnim za SUV vozila. T-Roc, koji smo mi imali prilike testirati, koristi se tehničkom osnovom modularne poprečne platforme, dugačak je 4,27 metara, širok više nego udobnih 1,81 metar te visok pristojnih 1,52 metra.

Kad suvozač i vozač zauzmu svoja prednja sjedišta, jurit će 559 milimetara iznad ceste dok će u iskustvu panoramskog pogleda ekipa smještena na zadnjim sjedištima uživati još više, jer će sigurno navigirati cestama na visini od čak 616 milimetara. Stavka koja nas je dodatno ugodno iznenadila bila je iznenađujuća prostranost prtljažnika koja je s lakoćom prihvatila svu putnu prtljagu mlade ekipe nabrijane na zabavu. Tako smo bez problema u svoj kabriolet uglavili ne samo svoje torbe, već i košare za piknik, kao i dodatke potrebne za usputnu zabavu na otvorenom.

Ono što vas možda sve najviše zanima, s obzirom na to da je ovdje ipak riječ o kabrioletu, jest njegov pomični krov koji se podiže i spušta mnogo prije nego što ćete na semaforu dočekati zeleno. Želite li baš decidirano u brojkama, onda govorimo o devet, odnosno jedanaest sekundi koje su potrebne od početka do kraja ovog procesa. I da, krov možete podizati ili spuštati, već prema potrebi, čak i u vožnji, sve dok ne vozite više od 30 kilometara na sat.

Sam sklopivi krov izveden je od robusnog troslojnog platna, sklapa se u položaj Z iza stražnjih sjedala, a njegov mu prednji dio služi kao pokrov. Iako će svatko tko poseže za kabrioletom zasigurno mnogo više vremena provesti spuštenog krova, dobro je znati da kad se jednom krov podigne, u automobilu vlada ugodna tišina. Dobro, osim ako niste mi.

Tijekom čitavog puta bezobrazno smo uživali u glasnoj glazbi – kako i priliči ekipi koja je od stresa što ide uz ovaj posao iz Zagreba pobjegla u potragu za slobodom, kakvu pružaju samo prekrasne otvorene ceste nepomućena pogleda na zavodljive ljepote Lijepe Naše. Brinete li se pak za sigurnost, poput mene ili moje kolegice suputnice, s T-Rocom ste dobro pokriveni i na tom području. Da se spomenuti dvojac prije puta informirao samo malo bolje, uživao bi u vožnji zavojitim cestama položenima nad visoke klisure još više.

U slučaju opasnosti od prevrtanja T-Roc, naime, aktivira svoj zaštitni sustav koji u tren oka iz područja iza naslona za glavu izbacuje dvije masivne ploče što će adekvatno zaštititi putnike.

Polako se približavamo dijelu koji zasigurno s nestrpljenjem očekuju svi oni techiji među vama. Kakvim je tehnološkim novitetima opremljen novi T-Roc? Odlučite li se za ovaj auto, u pogledu tehnologije zasigurno nećete ostati kratkih rukava. S jedne je strane tu sustav Digital Cockpit, dok se novi T-Roc, s druge, odlikuje posljednjom krikom dostignuća kad je u pitanju infotainment sustav. Discover Media tako raspolaže vrlo praktičnom jedinicom Online Connectivity Unit s integriranom eSIM karticom koja povezuje auto s njegovim okruženjem, ali i pametnim telefonima putnika. Stoga smo , zahvaljujući usluzi We Connect, uživali u svojim suludim glazbenim listama čiji su zvukovi odzvanjali iz 12-kanalnog sound sustava.

Nadalje, vaš će novi T-Roc, čak i u osnovnoj izvedbi, u vaše ruke doputovati opremljen sustavom Front Assist s funkcijom kočenja u nuždi City, kao i sa sustavom prepoznavanja pješaka. Osobito bismo ovdje istaknuli da je naš uvaženi šef i vozač neobično uživao testirajući sustav Lane Assist – potporu zadržavanja vozila na voznom traku.

I, najbolje smo ostavili za kraj. Motor. T-Roc Cabrio pogoni efikasni benzinski motor s turbopunjačem i sustavom izravnog ubrizgavanja. Ispod poklopca motora krije se dobro poznati 1.5 TSI benzinski motor snage 150 KS, a dolazi i s ručnim 6-stupanjskim mjenjačem.

Otvoren za sve: T-Roc Cabrio