Advertisement
NATIVE

Za shopping je uvijek pravo vrijeme, osobito kad znate kako pametno potrošiti novac

Aleksandra Dojčinović nam je otkrila na što treba obratiti pozornost prilikom kupnje odjeće

Svakoga od nas dočeka period u životu kad se mora oprostiti od svog neobaveznog mladenačkog (ne)stila i početi se uvlačiti u ozbiljnu odjeću namijenjenu ozbiljnim ljudima. Bez obzira na pozitivne pomake koji su se posljednjih godina dogodili u korporacijskoj kulturi, ponekad je još uvijek neizbježno navući na sebe finu robu. Onu, kako bi to naši stari to rekli, namijenjenu nedjeljnoj misi.

Na veliku žalost autora ovih redaka, to uključuje odijela dok je u slučaju moje kolegice u pitanju prvi ozbiljan dizajnerski komad. Bojim se da nitko ne dvoji kome je misija o kojoj ćete čitati u narednim recima sjela lakše ili slađe. No kako to u svakoj dobroj priči biva, neočekivani obrati su ono što život čini vrijednim življenja.

Foto: Luka Pešun

Prva je na red stigla kolegica. Već dugo preko društvenih mreža prati lik i djelo Aleksandre Dojčinović, naše glasovite modne dizajnerice koja stoji iza globalno uspješnog brenda LeiLou. Mia se odlučila počastiti upravo jednom od njenih kreacija, ali ju je prvo zanimalo na što bi trebala obratiti pozornost pri kupnju odjeće.

„Ove godine svi vjerujemo u održivu modu“, započela je priču Aleks. „Vjerujem da se trendovi neće mijenjati velikom brzinom kako su se mijenjali ranije, a kod svake kupuje odjeća treba obratiti pozornost na kvalitetu. Osobito s obzirom na ovu novonastalu situaciju“, nastavlja simpatična dizajnerica.

A čini se da je upravo održiva moda jedan od većih trendove sezone koja dolazi. „Primjećujem da sve više ljudi slijedi trend kupnje jednog kvalitetnog komada, nego da idu na količinu kako je to bilo dosad. To se možda najbolje ogleda u činjenici da su neki high street brendovi zatvorili na tisuće dućana. Oni su ti koji su u ovom trenutku zapravo u najvećim gubicima. Naravno da su u velikim gubicima i veliki modni brendovi koji prodaju skupocjenu odjeću, ali i dalje mnogo manje gube od ovih ranije spomenutih.“

Foto: Luka Pešun

Mia i Aleks se iz predvorja, u kojem dizajnerica svoje klijentice obično dočekuje s osmijehom i kavom – jer shopping kod Aleks je već sam po sebi premium iskustvo, upućuju prema showroomu. Moja kolegica kreće ekstatično prebirati po haljinama. „Ovog ljeta se nosi dosta ljubičaste, žute i plave koja se pokazala kao najveći ovosezonski hit.

Nas koji smo dobro upoznati s industrijom je ta situacija dosta iznenadila. Ove su se sezone, naime, trebale nositi neonske boje i neke neobične kombinacije bijele, plave i neona, ali ti trendovi s modnih pista koji su se krajem prošle godine predviđali za ovo ljeto nisu uspjeli zaživjeti na ulici zbog korona-krize. Uzorci su, s druge strane, uvijek u modi. Volim ih koristiti i u svojim vlastitim kolekcijama, što se vidi u mojim haljinama, tako da bih uzorcima uvijek rekla glasno da“, savjetuje ju Aleks.

Dok se Mia povlači u kabinu s haljinama koje je odlučila probati ja koristim priliku kako bih malo s Aleksandrom popričao o biznisu. Žena je stvorila golem i prepoznatljiv brend koji traje već godinama. Štoviše, u stalnom je rastu. Čak i ako vas primarno ne zanimaju haljine, s ovom se uspješnom poduzetnicom može lijepo popričati.

Foto: Luka Pešun

„Kad dizajniram ne vodim se isključivo trendovima“, objašnjava mi dok se vraćamo u predvorje na kavu. „Radije krećem od toga što se meni osobno sviđa i što bih sama htjela nositi. Osim toga, razmišljam i o potrebama žena koje se ne uklapaju u mainstream modnu industriju – kako obući ženu sa širim bokovima ili većim grudima. Razmišljam o tome kako bih ja u svojoj svakodnevnici voljela izgledati – što bih voljela istaknuti, a što sakriti. Jako mi je važno da odjeća koju kreiram bude praktična, da ju žena može nositi i tijekom dana na posao, ali i da ju navečer može 'podignuti' uz neku novu štiklu i u njoj izaći van. Kad kupiš haljinu, želiš ju iznositi. Haljine se ne bi trebale kupovati za jednokratnu uporabu. Upravo se u ovim novonastalim vremenima brza i potrošna moda generalno potrošila.“

Foto: Luka Pešun

U ovim je izazovnim vremenima 'nove stvarnosti' baš zato još važnije podržati lokalnu kvalitetu i domaće ljude. Mastercard je to prepoznao te se partnerski povezao s brojnim hrvatskim brendovima dok njihovim klijentima ovih izuzetnih dana nudi mogućnost trenutačno najsigurnije kupnje – one beskontaktne. LeiLou je, dakako, jedan od takvih brendova koji svojom kvalitetom zasigurno prednjači na tržištu.

„Volim žene koje u moj dućan dođu načisto s time što žele“, nastavlja Aleks dok se Mia i dalje premišlja koju bi haljinu odabrala. „To su onda žene koje točno znaju što žele, a što ne žele nositi i takvim ženama potom lakše nešto sugeriraš. Samopouzdanost i odlučnost su kvalitete koje najviše cijenim pri kupnji, ali dakako da ćemo dobronamjernim savjetom uvijek rado pomoći i svim onim ženama koje još uvijek traže pravi komad za sebe.“

Koristim priliku da svoju sugovornicu priupitam za tajnu uspjeha. „Rekla bih da imam sjajan i dobro uigran tim, ali je isto tako važno preuzeti ulogu lidera. Lider oko sebe okuplja skupinu ljudi i mora imati vrlo jasnu viziju o tome kakvu skupinu ljudi želi imati oko sebe i što s njima želiš stvoriti. Uspjeh u takvim uvjetima zasigurno neće izostati. Ljudi vole znati na čemu su. Kad imaju šefa koji ne zna što želi i poslovno leluja, osjećaju nemir i to s dobrim razlogom. Kad svaki dan znaš da na posao dolaziš u firmu s jasnom vizijom i dobro posloženim planovima, onda na posao dolaziš sretan i baviš se isključivo svojom domenom posla. Drugim riječima, cure koje rade za mene ne volim umarati poslom koji je prvenstveno na meni i mislim da bi tako trebao razmišljati svaki odgovoran šef“, odlučno će.

Foto: Luka Pešun

A ono što Dojčinović naročito veseli je poštovanje koje prema njoj imaju njene zaposlenice „Osobito se ponosim time što moje cure, kad ih netko pita kakav sam šef, prvo kažu da sam fer. Imaju povjerenje u mene i to se najbolje pokazalo baš u ovoj situaciji. Nijedna od njih se pored mene ne boji niti za svoju budućnost niti za svoju egzistenciju i to mi je najveći kompliment. Naročito u situaciji gdje nam se poslovna priča promijenila doslovno preko noći.“

Prostor u Frankopanskoj, u kojem je LeiLou prije bio smješten, je, naime, teško pogođen potresom. Zgrada je dobila crvenu oznaku. Aleks je odmah nakon potresa posjela svoje cure i ozbiljno s njima porazgovarala žele li nastaviti raditi u takvim uvjetima. „U taj smo razgovor uključile i svoje vjerne klijentice kojima se ideja da se preselimo u neki sigurniji prostor također više sviđala. I tako smo privremeno završile tu, u Strojarskoj – u prostoru koji nam je dosad služio kao radiona“, govori mi ova žena neuništivog duha.

Ono što ju je u ovoj krizi najviše iznenadilo s poslovne strane, priznaje mi, jest činjenica da joj promet nije uopće pao. „Usudila bih se čak reći da nam klijentice ovih dana dolaze još i češće nego prije. Žele podržati mene osobno, ono što ja radim i brend iza kojeg stojim. I to se ne događa samo u Hrvatskoj. Isti trend bilježim i po svijetu gdje imam dućane ili u showroomima u kojima mi je zastupljena odjeća. Tumačim to time što ljudi u ovim kriznim vremenima više pozornosti i povjerenja imaju u brendove u čiju priču vjeruju.“

Foto: Luka Pešun

„A LeiLou je ono u što ja zaista vjerujem, to nije samo neka pusta marketinška priča. Tajna uspjeha svakog brenda je njegova autentičnost. Ja svoju odjeću nosim svaki dan, svaki sam dan na poslu od jutra do mraka. Bavim se svojim brendom, bavim se sa svojim radnicama i bavim se svojim klijenticama. Kad neka priča ima svoju glavu i rep, tek onda možemo govoriti o uspjehu. Ljudi nisu bedasti, prepoznaju kad nešto nije autentično.“

Priču nam prekida Mia. Očito je konačno odabrala haljinu za sebe. Od naše se domaćice pozdravljamo na kasi. Sve što Miu dijeli od njene nove omiljene haljine je račun. Brzo iz novčanika izvlači svoju Mastercard® karticu. Plaća, naravno, beskontaktno. Takav je imperativ ove nove stvarnosti u kojoj živimo. Opraštamo se od Aleks i žurimo na taksi.

Foto: Luka Pešun

Iduća nam je destinacija Heraldi for Men & Women u zagrebačkom Arena Centru

Da budem potpuno iskren, jedan sam od onih kojima svaki oblik kupovine predstavlja noćnu moru. Još i gore kad je riječ o odijelima od kojih zazirem otprilike jednako kao što vrag bježi od tamjana. No što mi drugo preostaje? Došlo je moje vrijeme kad se na poslovnom sastanku s ozbiljnim ljudima moram pojaviti u korporacijskoj uniformi – odijelu. Navlačim masku i hrabro ulazim u Heraldi for Men & Women – dućan koji je, kako su mi rekli, prvi izbor kad su odijela u pitanju.

I vidi vraga, onog istog koji je koju rečenicu iznad još uvijek bezglavo bježao od shoppinga. Simpatična prodavačica Ivana već je u prve dvije replike slomila moj otpor. Topla, nasmijana – iako se njen osmijeh zbog maske može čitati samo iz očiju, nenametljiva i neviđeno ljubazna. Uvijek se iznova potvrđuje ona o tome da su neki ljudi jednostavno stvoreni za određene poslove. Nudi mi nekoliko varijanti. Krećemo od najsvečanije verzije odijela, kako sam naučio – od smokinga. „To ćete si odijelo kupiti jednom kad ćete se vjenčati. Mislim da bi smoking za poslovne prilike ipak bio overkill, ali odluka je vaša. Svakome njegovo“, smije se dok mi na stol izvlači robu koja bi ipak bila prikladnija za moje potrebe.

Foto: Luka Pešun

„Klasične boje koje korporacijska kultura preferira su vam crna, tamno plava i plava. Odijela koja spadaju u tu kategoriju nam nikad nisu na sniženju jer su to klasici koji nikad ne izlaze iz mode“, napominje. Pokušavam joj nespretno objasniti da sam u životu odijelo nosio samo dvaput i tad sam ga posudio. Takav se modni izričaj jednostavno nikad nije uspio pomiriti s mojom buntovnom naravi – kaže čovjek s tucetom tetovaža i nekoliko uočljivih pearcinga koji preferira traperice, tenisice s minimalno jednom rupom i redovito neuparenih čarapa. „Bez brige, postoji rješenje za sve“, ponovno će kroz smijeh prigušen crnom maskom.

Foto: Luka Pešun

Nutka me da se prvo uvučem u trodijelno odijelo. „To je sigurno najbolja investicija“, objašnjava mi. „Pojedine komade možete kombinirati s trapericama, različitim košuljama. Ne morate uvijek izlaziti u punom sastavu da biste izgledali poslovno. Ponekad je već i prsluk dovoljan da dnevnu kombinaciju digne na poslovni nivo“, nastavlja. „Evo, preporučam vam i sivo odijelo na prugice. Tako ćete očuvati barem nešto od svoje osobnosti“, tješi me. „Za početak ćete obući običnu bijelu košulju pa ćemo onda dalje malo eksperimentalnije.“

„Dobre gaće“, smije se dok mi u kabinu donosi cipele koje idu uz odijelo. „Kad kupujete svečane cipele“, upozorava me, „uvijek morate paziti da kupite broj manje od broja obuće koji inače nosite.“ Pokazuje mi i gdje bi se trebao nalaziti nožni palac da se cipele ne bi klatarile. Čarape koje sam obukao su joj se očito također sviđale jer je ubrzo odustala od toga da navučem neke druge. Transformacija je momentalna. Čak sam i svoj pivski trbuh koji ponosno nosim uspio uglaviti u prsluk. Gornje sam gumbe košulje ostavio otvorene.

Foto: Luka Pešun

Za slučaj da me napadne neki iznenadni napadaj panike. „Svako odijelo možete dodatno podići maramicom živog dezena“, govori mi dok maramicu ludih boja vješto pretvara u ružu. „Evo, prva je kombinacija gotova. Ali dajte, meni za dušu, još probajte kravatu“, nenametljivo će. I Ivana je u tren oka zavezala kravatu u dupli čvor. „Godinama sam radila u Croati. Ostane to u čovjeku“, odgovara mi na moje čuđenje brzini i lakoći kojom je stegla taj komad tkanine oko mog vrata.

Vrijeme je za drugu rundu. Prvu sam uspješno preživio i moram priznati da se čovjek u kvalitetnom odijelu zaista osjeća drugačije. Nikako lošije, samo drugačije. Sad na red dolazi ona klasična korporacijska kombinacija. Crno odijelo, bijela košulja, crne cipele. Prozračno, lagano, udobno. Nosivo. Nije, doduše, moj đir – slaže se i prodavačica, ali sad konačno razumijem kolege koji se u redu ukazuju u toj uniformi. Kad imaš tri takva, nikad više nećeš izgubiti vrijeme na promišljanje o tome što danas obući.

Foto: Luka Pešun

U trećoj rundi mi Ivana nudi kombinaciju za koju prilično sigurno tvrdi da će najbolje pristajati mom nepokolebljivom duhu. Sivo odijelo finog sitnog uzorka. Umjesto remena, špagica. Vrlo nekonvencionalno, uvjerava me. Nije pogodila, ali sam svejedno probao još jedno odijelo. Zadnje. Odijelo koje sam sam izabrao. Plavo odijelo kariranog uzorka sličnog onom koji Škoti nose na svojim kiltovima. Tartan, ako baš inzistirate. Lanena košulja šarenog dezena. Nikoga nisam oduševio svojim izborom. Osim možda svoje mame, ali ona je ionako već desetljećima pretplaćena na pristranost.

Foto: Luka Pešun

Vrijeme je za odluku. I kako to obično biva, prvi je izbor najčešće i onaj pravi. Bez obzira na moje preference, praktičnost trodijelnog odijela je ipak odnijela prevagu. Preostaje mi još samo podmiriti račun na kasi. Beskontaktno, dakako. Sigurnost bi nam ovih dana ipak svima trebala biti najvažnija. „Imate sreće što se na kupnju odlučili baš danas“, govori mi Ivana dok ja iz svog opskurnog novčanika izvlačim Mastercard® karticu. „Kupci koji svakog ponedjeljka tijekom srpnja i kolovoza potroše više od 200 kuna, a račun podmire Mastercard® i Maestro® karticama sudjeluju u Vikend+ nagradnoj igri u kojoj imaju priliku osvojiti 1.000 kuna.“

Sjajno, mislim si. Možda mi je ono drugo odijelo koje sam sam odabrao ipak suđeno!