Iako zvuči kao znanstvena fantastika, u Hrvatskoj je aktivan inovativan projekt koji povezuje javni, znanstveni i privatni sektor s jednim ciljem – ranije prepoznavanje potresa i povećanje sigurnosti zajednice. Jedan od ključnih ljudi uključenih u ovaj projekt je Renato Totić, strateški voditelj poslovnih projekata u Hrvatskom Telekomu, koji nam je detaljno objasnio kako funkcionira ova impresivna suradnja i tehnologija koja je pokreće.
Inovativna suradnja koja povezuje znanost, tehnologiju i lokalnu zajednicu
Projekt je plod suradnje između Dubrovačko-neretvanske županije, Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Hrvatskog Telekoma. Svaka od strana unosi svoje specifično znanje, resurse i stručnost, tvoreći čvrstu, operativnu i vizionarsku jedinicu.
“Hrvatski Telekom se ovom projektu pridružio kao ravnopravan partner, nakon poziva iz Dubrovačko-neretvanske županije. Naša optička mreža, koja je ključna za realizaciju projekta, čini nas tehnološkim ‘enablerom’ – bez nas, projekt naprosto ne bi mogao funkcionirati,” naglašava Totić.
Znanstveni dio projekta predvodi dr. Josip Stipčević s PMF-a, idejni začetnik ove inicijative. Njegov tim čine iskusni znanstvenici, poslijedoktorandi i doktorandica koji se bave istraživanjem unutrašnje građe Zemlje te prirodnih procesa koji se u njoj i na njenoj površini odvijaju. S druge strane, Dubrovačko-neretvansku županiju predstavlja viši savjetnik specijalist i tajnik Stožera Civilne zaštite, Mato Tomljanović.
Totićev osobni angažman u projektu nije došao slučajno. Više od 18 godina radio je kao menadžer za ključne korisnike upravo u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i Gradu Dubrovniku. Njegov sadašnji angažman na poziciji strateškog voditelja projekta City Changer logičan je nastavak karijere, ali i priznanje za dugogodišnju suradnju.
“Kada sam dobio poziv za sudjelovanje u ovom projektu, nisam dvojio ni sekunde. Odmah sam prepoznao njegovu vrijednost – ovo je školski primjer sukreacije ključnih dionika digitalne transformacije društva,” kaže Totić.
Svakodnevni rad: automatizacija, znanost i strojevi
Prikupljanje, analiza i interpretacija podataka provodi se na Geofizičkom odsjeku PMF-a. Riječ je o iznimno detaljnom procesu koji uključuje svakodnevni nadzor rada instrumenata, provjeru kvalitete prikupljenih podataka te složene metode strojnog učenja.
“Neke svakodnevne aktivnosti poput praćenja seizmičke aktivnosti (ili praćenja kvalitete podataka) su automatizirane tako da je uspostavljen okvir baziran na metodologiji strojnog učenja kojim se obrađuju podaci te izdvajaju traženi signali poput zapisa potresa”, pojašnjava Totić.
Posebno važnu ulogu igraju podaci sa svjetlovodnih kablova, odnosno tzv. DAS (Distributed Acoustic Sensing) tehnologije. Analiza signala s tisuća kanala zahtijeva sofisticirane metode obrade i interpretacije koje bi bez pomoći strojnog učenja bile gotovo nemoguće. Ipak, kako ističe naš sugovornik, interpretacija je najzahtjevniji i najduži dio posla. Svaki znanstvenik u timu pridonosi drugačijim pogledima na podatke, a redoviti sastanci služe za razmjenu ideja i tumačenja.
DAS tehnologija: nova, kompleksna, ali obećavajuća
Ideja za korištenje DAS tehnologije rodila se tijekom projekta CRONOS koji je financiran sredstvima Norveškog financijskog mehanizama, a iako je u početku bila gotovo nepoznata u geofizici, tim se nije libio zakoračiti u nepoznato. Sredinom 2022. godine, kada je pokrenuta nabava uređaja, ova tehnologija je bila relativno nepoznata s malom primjenom u geofizici.
“U početku je bilo vrlo zahtjevno prilagoditi se na novi način mjerenja i do tada nepoznate principe istraživanja ali uspješno su se prebrodile poteškoće i uspostavila mjerenja u laboratoriju prije postavljanja uređaja na teren. Uspostavi DAS mjerenja puno je pomoglo sudjelovanje na edukacijama koje su održavale u on-line formatu ali i razgovor s kolegama tijekom znanstvenih konferencija. Sve ostalo kolege su naučili sami koristeći dostupnu literaturu uz dosta pokušaja i pogreški”, pojašnjava.
Pri odabiru članova tima, dodaje, nije bilo posebnih formalnih uvjeta. Dovoljno je bilo osnovno znanje geofizike, rada s računalima i velika volja za istraživanjem. Sve ostalo naučilo se tijekom znanstveno-istraživačkog rada na projektu kao i pri testiranju i postavljanu opreme.
Višeslojna komunikacija kao ključ uspješne interdisciplinarnosti
Iako interdisciplinarna suradnja često zna biti izazovna, u ovom je slučaju komunikacija jednostavna i učinkovita.
“Ključno je da svaki tim zna svoju ulogu, kao i zaduženja i elemente koji nas čine međuovisnim. Kada je to svima jasno, komunikacija je jednostavna”, govori Totić. Iako se koriste različiti kanali za koordinaciju, svi se slažu da je najvrjedniji osobni kontakt. “Kada se nađemo uživo, razmjena ideja, emocija i novih saznanja uvijek nas dodatno poveže.”
Totić pritom ističe i one koji nisu u prvom planu, ali čine nevidljivu potporu projektu. “To su naši članovi obitelji koji svojom tolerancijom i razumijevanjem za našu stalnu odsutnost, neprekidne telefonske razgovore u bilo koje doba dana, mnogobrojne sastanke i putovanja, značajno doprinose uspjehu projekta”.
City Changer: Vizija digitalne transformacije izvan uobičajenih okvira
Projekt ranog upozoravanja na potrese nije izoliran slučaj, već dio šire inicijative Hrvatskog Telekoma pod nazivom City Changer. Cilj je promijeniti način na koji se gradovi upravljaju pomoću tehnologije, ali i kroz suradnju javnog, privatnog i znanstvenog sektora te uključivanjem građana.
“City changer je, u stvari, program Hrvatskog Telekoma koji interno uspostavlja novi model upravljanja odnosima Hrvatskog Telekoma i jedinica lokalne samouprave (gradovi i općine). City changer strategijom Hrvatski Telekom ima za cilj promijeniti pogled kompanije na način upravljanja odnosima s gradovima i općinama, promijeniti način upravljanja s našim partnerima, te sagledati, iz puno šire perspektive, od dosadašnje isključivo tehnološke, mogućnosti iskorištavanja i primjene EU fondova za opću društvenu korist”, objašnjava.
Gledano iz perspektive utjecaja Hrvatskog Telekoma na digitalnu transformaciju društva i zajednice, ovim Programom cilj je zadržati i ojačati poziciju i ulogu tehnološkog leadera i integratora u svim aktivnostima koje doprinose unapređenju kvalitete i sigurnosti života lokalnih zajednica, a samim time i cijeloga društva. Projekt praćenja seizmičkih aktivnosti savršeno se uklapa u ovu viziju.
“Projektom pridonosimo novim spoznajama o prirodnim katastrofama, razvijamo tehnološki sustav u kojem sekunde život znače, podižemo razinu sigurnosti zajednice, povezujemo privatni, akademski i javni sektor s građanima, i na inovativan način pristupamo iskorištavanju postojeće tehnološke infrastrukture, posebno optičke mreže”, naglašava.
Optički kabel kao seizmolog: Kako DAS sustav vidi svijet
Tehnologija koja se još do jučer činila kao znanstvena fantastika, danas se koristi u svakodnevici i to ne u Silicijskoj dolini, već u Konavlima. Riječ je o DAS sustavu (Distributed Acoustic Sensing), tehnologiji koja klasični optički kabel, kakav koristimo za internet, pretvara u niz senzora osjetljivih na vibracije, zvukove i potrese.
“Zamislite da imate jako dugačak kabel (npr. uz cestu, prugu, ili cijev). U tom kabelu šalje se laserski puls, a uređaj na početku kabela mjeri kako se taj puls odbija nazad. Ako se kabel negdje zatrese (npr. zbog koraka, prolaska vozila, kopanja zemlje, potresa…), to će promijeniti način na koji se puls odbija – i uređaj to može otkriti“, objašnjava Totić.
Prednosti ovog sustava u odnosu na klasične seizmografe su višestruke. DAS koristi infrastrukturu koja već postoji i pretvara ju u tisuće mikro-senzora, a sve to bez dodatnih fizičkih uređaja na terenu. To znači da se ne treba graditi novu mrežu, već se koristi ono što je već pod zemljom. I to s vrlo visokom prostornom rezolucijom i u stvarnom vremenu.
Tehnologija je u praksi već pokazala svoju učinkovitost. Uređaj je postavljen u Konavlima 7. veljače 2025., a već dan kasnije zabilježen je potres kod Sicilije – čak 600 kilometara udaljen od trase optičke niti. To je bio prvi potvrđeni događaj, a Totić je fotografiju detekcije objavio odmah na LinkedInu jer je označila povijesni trenutak – prvi potres zabilježen DAS tehnologijom u Hrvatskoj.
U svakodnevnom radu, sustav bilježi doslovno svaku vibraciju u okolini. Totić pokazuje paralelni prikaz podataka: s jedne strane DAS detekcija potresa kod Paklenice, a s druge strane klasični seizmograf u Stravči. Prikaz jasno pokazuje kako DAS ne samo da prati seizmičku aktivnost, nego omogućuje i detaljniju prostornu analizu.
No, koristi za zajednicu daleko nadilaze puke znanstve interese. Zamislite ruralno područje bez seizmološke stanice, a ispod zemlje prolazi optički kabel. DAS u stvarnom vremenu detektira podrhtavanje tla, pa čak i mikropotrese. Može se automatski slati upozorenje službama, zaustaviti vlak, zatvoriti plinovod ili upozoriti ljude na opasnost.
Kao jedan od najponosnijih trenutaka u projektu, Totić ističe upravo fazu pokretanja.
“Naime, nakon nabave prvog uređaja osim dosta teoretskog znanja i osnovnih elemenata kako se mjeri, malo toga se znalo o praktičnom aspektu uspostave takvih mjerenja na postojećim telekom svjetlovodima u Hrvatskoj. Ovo je bio prijelomni trenutak Projekta jer je upravo ovaj trenutak značio proširenje znanstveno-stručnog tima i uključenje u Projekt ključnih dionika bez kojih realizacija ne bi bila moguća.”
Prvi potres, prvi podaci, prvi uspjeh
U projekt se najprije uključila Dubrovačko-neretvanska županija putem Stožera Civilne zaštite, a potom i tim Hrvatskog Telekoma. Totić ponavlja kako su početkom veljače 2025. godine uspješno postavili prvi DAS uređaj u blizini Dubrovnika na svjetlovodu duljine 17 km te nedugo nakon toga zabilježili prvi potres koji je imao epicentar oko 10 km od trase svjetlovoda.
Naglašava kako je ovo je bila kulminacija višegodišnjeg rada i truda cijele istraživačke grupe, ali i ostalih dionika Projekta i članova, sada već formiranog, multidisciplinarnog šireg tima. Od vremena postavljanja uređaja na navedenoj lokaciji zabilježili su više stotina potresa kao i niz prirodnih i antropogenih procesa koji uzrokuju trešnju tla (npr. grmljavina, jak vjetar, padanje tuče, slijetanje aviona, itd.).
Pogled u budućnost: Pod more i prema Mljetskom rasjedu
Dakako, planovi idu dalje. Nakon trase Gruda–Vitaljina u dužini 17 km, projekt se širi pod more. Cilj je pratiti seizmičku aktivnost između Dubrovnika i Mljeta koristeći postojeći podmorski optički kabel. Naime, tamo je razina ‘šuma’ manja – nema prometa ni ljudi što znači još kvalitetnije podatke o podmorskim rasjedima koji uzrokuju najjače povijesne potrese, uključujući i onaj iz 1667. godine.
“Daljnja proširenja Projekta na druge lokacije u Hrvatskoj primarno ovise o dostupnim financijskim sredstvima, s naglaskom na velike mogućnosti iskorištavanja EU fondova. Najskuplji dio Projekta, svakako je DAS uređaj”, pojašnjava Totić.
Hrvatska kao regionalni centar znanja i inovacije
Na pitanje može li Hrvatska postati regionalni centar za ovakve tehnologije, Totić je uvjeren da već ide tim putem. “Naša kolegica, docentica Iva Dasović, ujedno je i voditeljica projekta pod nazivom “Seconds Matter: Cutting-edge Earthquake Early Warning Systems“. Cijela ova naša priča upravo je posvećena glavnom cilju projekta, a to je implementacija i unaprjeđenje sustava za rano upozorenje na potrese. Projekt je međunarodnog karaktera te uz Geofizički odsjek sudjeluju i National Research-Development Institute for Earth Physics iz Rumunjske i Swiss Seismological Service pri ETH Zurich iz Švicarske.”
Vizija je jasna – u Dubrovniku i okolici uspostaviti napredni seizmološki opservatorij, neku vrstu laboratorija na otvorenom, gdje će uz standardne seizmološke instrumente testirati nove tehnike mjerenja potresnih procesa.
S pravim ulaganjima i strateškim vođenjem, Hrvatska može postati centar za geofizička istraživanja. DAS se ne mora koristiti samo za potrese, on može imati primjenu i u oceanografiji, meteorologiji, pa čak i u razvoju pametnih gradova.
U međuvremenu, suradnja s europskim istraživačkim centrima već daje rezultate. Hrvatski znanstvenici aktivno surađuju s timovima iz Italije i Švicarske, a doktorandica Ivana Zonjić u Zurichu trenutačno razvija sustav za prijenos i obradu DAS podataka u stvarnom vremenu. To će omogućiti automatsko generiranje kataloga potresa, ali i daljnji razvoj u smjeru korištenja strojnog učenja za bolju analizu podataka.
Dok se DAS tehnologija ubrzano razvija, jednako dinamičan je i rast multidisciplinarnog tima koji stoji iza projekta. Tim čine tri ključna dionika – poslovni sektor, akademska zajednica i javna uprava. Svaki od njih djeluje unutar svojih kompetencija i doprinosi iz vlastite perspektive, a Totić ne sumnja kako će svi sigurno raditi na razvoju i proširenju svojih timova.
S akademske strane, tim s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta ima ambiciju tijekom nekoliko godina formirati jezgru od desetak stručnjaka koji će se baviti širim spektrom primjene DAS tehnologije – ne samo u seizmologiji, već i u drugim područjima proučavanja prirodnih procesa. Suradnja s međunarodnim institucijama poput ETH-a i talijanskog INGV-a već je uspostavljena, a u fokusu su i novi partneri poput IPGP-a iz Pariza, GeoAzura te njemačkog centra u Potsdamu.
Unutar Hrvatskog Telekoma također se razmišlja dugoročno – kako kadrovski, tako i tržišno. “Postoje ambicije da se naš tim proširi, ali i da znanja i iskustva stečena kroz DAS tehnologiju iskoristimo u drugim sektorima, poput sigurnosti i prometa”, objašnjava Totić.
Dodaje kako je važno ne zanemariti i širu društvenu dimenziju projekta. Stožer civilne zaštite Dubrovačko-neretvanske županije itekako vidi potrebu za širenjem svog dijela tima, osobito u kontekstu modela upravljanja zajednicom temeljenom na otpornosti.
Upravo sinergija različitih sektora stvara osnovu za ono što Totić vidi kao dugoročnu viziju – osnivanje nacionalnog centra kompetencija za ovakvu vrstu istraživanja. To bi bio prostor ne samo za znanstveni napredak, već i za razvoj konkretnih rješenja koja bi mogla imati direktan učinak na sigurnost i kvalitetu života građana.
Unutar samog HT-a, postoji jasan smjer kojim se ide – spajanje temeljne telekom infrastrukture s inovacijama temeljenim na prikupljanju i obradi podataka.
“Naša infrastruktura i povezivanje je core business Hrvatskog Telekoma, a to će uvijek biti i naš primarni interes. Iskorak koji želimo postići u budućnosti je zakoračiti u svijet big date i AI-a. Prikupljanje podataka iz različitih izvora, njihovo skladištenje, obrada i interpretacija te mogućnost njihove razmjene s drugim poslovnim subjektima u svrhu kreiranja novih inovativnih rješenja za unapređenje kvalitete života zajednice i društva, definitivno je smjer u kojem idemo dalje i koji smo zacrtali i kroz City Changer strategiju”, objašnjava.
U tom kontekstu, Totić naglašava važnost sukreacije. Vidi uspostavu specijaliziranog odjela ili organizacijskog modela koji će funkcionirati upravo na tim načelima – kroz zajednički rad, dijeljenje znanja i stvaranje konkretnih, održivih rješenja. To nije samo teorijska ideja – već danas, kroz program City Changer, unutar kompanije se razvijaju edukacijski programi temeljeni na konkretnim kompetencijama potrebnima za rad na ovakvim projektima.
Okupljaju interne stručnjake i rade na sustavnoj edukaciji te vjeruju u rad s vanjskim partnerima, posebno u projektima digitalne transformacije gradova.
Jednu od ključnih uloga Totić ima upravo u mentorstvu. “Nakon više od desetljeća i pol rada, priliku za prijenos znanja i iskustva smatram najvećim priznanjem za svoj dosadašnji rad.”
Kao strateški voditelj programa City Changer, ističe da je razumijevanje konteksta u kojem djeluju, i poslovnog i društvenog, ključ uspjeha. U timu koji okuplja različite profesije i razine iskustva, posebno se njeguje kultura međusobnog razumijevanja i povjerenja. Smatra kako je razumjeti svrhu aktivnosti danas na žalost rijetkost. Kada aktivnost ima smisao za sve uključene, onda ona ima i šansu za uspjeh. I zato je važno jasno artikulirati ambicije i ciljeve. Vjeruje kako je jedan od temelja zdravog tima upravo u tome da pojedinačna ambicija postane dio kolektivne.
“U onom trenutku kada pojedinačna ambicija postane dio kolektivne ambicije ili dio ambicije više razine, svaki cilj se može ostvariti.”
Tolerancija i otvorenost nisu samo poželjne osobine, već nužnost. Naglašava kako, ako i ne razumiju nešto odmah, važno je imati povjerenje i dati prostoru da se stvari razjasne. Bez toga – nema rasta.
Na pitanje što pokreće ljude uključene u ovako kompleksne i inovativne projekte, Totić iskreno priznaje da je riječ o miksu svega – tehnologije, društvene koristi i timske energije – ali i o nečemu više. “Mislim da je glavni motiv jednostavno biti drugačiji, bolji i van okvira. Ili kako bi se to popularno reklo – biti out of the box.”
Na kraju, kad bi morao u jednoj rečenici opisati tim koji stoji iza cijelog projekta, kaže: “Prof. Stipčević često voli, predstavljajući svoj dio tima istaknuti jednu staru latinsku izreku koja glasi ‘Ne napredovati znači nazadovati’. A ja bih se usudio ovaj cijeli naš, multidisciplinarni tim opisati rečenicom da smo ‘Tim koji ruši sve stereotipe’”, zaključuje Totić.
Projekt ranog upozoravanja na potrese koji se razvija u Dubrovačko-neretvanskoj županiji predstavlja rijedak primjer istinski funkcionalne suradnje znanosti, tehnologije i lokalne zajednice. Hrvatski Telekom, kroz svoju optičku infrastrukturu i program City Changer, omogućuje tehnološku okosnicu projekta, dok znanstvenici s PMF-a u Zagrebu, vođeni strašću za istraživanjem i željom za inovacijom, svakodnevno pomiču granice seizmološke znanosti. Civilna zaštita i lokalna samouprava pak osiguravaju institucionalnu podršku i lokalni kontekst.
Zajedno, ova mreža dobrih ljudi, od inženjera i znanstvenika do lokalnih dužnosnika i članova obitelji koji sve to podržavaju iz pozadine, pokazuje da se uz zajedničku viziju, otvorenu komunikaciju i međusobno povjerenje mogu razviti sustavi koji doslovno spašavaju živote. Hrvatska ovim projektom ne samo da hvata korak s globalnim znanstvenim trendovima, već ih i postavlja, i to s juga zemlje, pod zemljom, gdje optički kabeli slušaju i bilježe drhtaje planeta.
