Većina nas se čeznutljivo sjeća vremena u kojima smo odrasli. Bez obzira na to kad je to bilo, bez obzira na vrijeme u kojem smo živjeli, tad je uvijek sve bilo bolje. Prokleta je ta nostalgija, prokleto varljiva.
Čeznete li, recimo, za nedostupnošću neke fora knjige koja je tek izašla negdje u svijetu, a vi biste dali sve da ju imate u rukama i u jednom danu progutate od korica do korica? Ili vam je možda bliža slika komada odjeće koji se ne prodaje nigdje drugdje doli u nekom malom indie dućanu onkraj Europe? Ne? Možda neka nogometna utakmica koju naša televizija ne prenosi ili najnovija igrica?
Sjetite se sad vremena prije mreža. Ili u najboljem slučaju, vremena kad su smo se u virtualni svijet spajali uz onaj nostalgični dial up zvuk samo da bismo satima čekali da se s interneta skine najnoviji hit vaše omiljene grunge grupe. Budite iskreni. Sad kad ste se prisjetili toga, jeste li još uvijek jednako uvjereni da je nekad sve bilo bolje? Jer nije. Bilo je lijepo, da, jer drugačije nije moglo biti.
Danas, srećom, više ne ovisimo o sporim vezama čiji su impulsi koštali boga oca, a svaki je piksel koji smo ilegalno skidali predstavljao ozbiljnu viralnu opasnost za naše uređaje. Ne, danas zahvaljujući nevjerojatnom razvoju mreža imamo svijet na dlanu i uživamo blagodati kakve naše nostalgične verzije od pred 20-ak godina nisu mogle ni sanjati.
Ne vjerujete nam? Dopustite Tinu da vas razuvjeri. Ovaj pasionirani gejmer ispričao nam je kako je njegova generacija svoju strast živjela nekad i koliko se situacija u svega par desetljeća radikalno promijenila nabolje.