DRUGI DAN – E-bike ride per day keeps doctor away
Možda nismo došli na zid slavnih, ali je drugi dan boravka bila pobjeda za nas. Uzbuđenje nije dovoljno jaka riječ kojom bismo opisali električne bicikle koji su nas dočekali na ulazu u Park prirode Papuk. Svi odreda početnici s vožnjom električnog bicikla, ostali smo oduševljeni mogućnostima koje pruža ovakvo fenomenalno prijevozno sredstvo. Prema savjetima vodiča, vožnju smo započeli na ekonomičnom modu baterije, sve dok nas nije dočekao prvi pravi brijeg Papuka. Bez puno problema smo prešli na turbo bateriju, osjećajući se poput šampiona, lagano prelazeći okrepljujuće slavonske planine.
Prošli smo nepresušan izvor Dubočanke, koji je ujedno i jedan od glavnih opskrbljivača vodom Požeške kotline. Nakon toga je postalo malko izazovnije do prve uzbrdice koja je iziskivala popriličan napor. „Nikad ne počinjite rutu na ovakvoj uzbrdici, nećete imati dovoljan zalet i nećete moći pedalirati. Spuštajte u nižu što je uzbrdica viša, nemojte odustati“, bodrio nas je osnivač Thrillseeker Croatia u trenucima kada smo proklinjali sve satove spinninga koje nismo odradili. No, uz malu pomoć vodiča, međusobnu kolegijalnu podršku i guranje bicikla do prve blaže uzbrdice, prošli smo najopakiju strminu.

Prizor skrovite kućice i prvo stajalište na koje smo došli ipak su vrijedili svake kapi znoja. Oduševila nas je mala nastamba koja je početak nekadašnje skijaške staze u vlasništvu GSS-a Požega: „Prije koji mjesec se pojavio nepoznati dobročinitelj koji donira obnovu kućice jer mu se jako sviđa. Obnavljaju je trenutno HGSS, planinari i radnici donatora.“, objasnio je Lux, dok smo slušali i skupljali energiju uz grickanje čokoladica i suhog voća.
„Mislim da svatko može ići na ovu turu“, dao nam je protuodgovor naš vodič kada smo mu objasnili svoje mišljenje o intenzivnosti avanture. Nismo vidjeli dodatak: „Za napredne i sportaše“ pa se nismo imali na što žaliti i prihvatiti sudbinu. Ona nas je dovela do malog skloništa Mališćak na visini od 734 metra.
Kada je naš vodič počeo vaditi gumene rukavice, znali smo da nije vrijeme za odmor na drvenim klupicama i pričanje o novim binge serijama, nego za – brigu o prirodi! „Skupljamo smeće“, objasnio nam je Lux. Ovaj dio avanture nam nije došao iznenada. Znali smo što se sprema, a znali smo i podatak da je plogging, kombinacija jogginga i skupljanja smeća, rekreativni sport koji se uvriježio i kod nas.
Zapravo, postao je toliko popularan da se organiziraju i utrke! Prizor koji nas je zatekao na Mališćaku bio je gotovo briljantan – smeća skoro nije bilo! No, bilo je nekolicina plastičnih boca zaboravljivih planinara ili poneki omot od žvakaćih guma. Može to i bolje, no kako ističe naš vodič, kao planinarska nacija postali smo puno svjesniji u zadnjih 10 godina.
Posebno je dobar osjećaj kada same sebe osvijestite da malim koracima radite velike promjene. To je nit vodilja Priceless priče i brenda koji stoji iza platforme, Mastercard. Naime, korisnicima tih kartica pruža se jedinstvena prilika da uz iskustva koja doživljavaju, fizička i digitalna, nauče i reciklirati, smanjiti otpad, bacati manje hrane i uživati u prirodi te istovremeno očuvati okoliš i doprinijeti njegovoj zaštiti. Doista, vrijedno iskustvo koje je oplemenilo našu trosatnu e-bike turu i privelo je kraju.

Umorni, no sretni, zaputili smo se prema našem Thrillseeker kombiju, a on nas je kroz par minuta doveo do male rajske oaze, restorana Čiča Mata. Bilo je među nama gladnih kojima je jelo dana, pastrva s češnjakom, na prvu djelovalo kao nesvakidašnji izbor… No, tanjuri su pokazali konačnu presudu – pojedeno je sve! „Nema tu podjele kao što mislite. Imaš riječnu ribu i imaš pastrvu. To nije obična riba, to je kategorija za sebe!“, objasnio nam je mladi konobar.
Doista, blizinu slavonskih rijeka bilo bi šteta ne iskoristiti, posebno kada nudi svježu, ukusnu i hranjivu ribu. Za desert smo dobili razne varijacije domaće štrudle uz neizostavne priče o lokalnim legendama, običajima slavonskih svadbi i uvijek aktulnih usporedbi Slavonaca, Dalmatinaca i Zagoraca. Vrijeme je brzo proletjelo i već se bližio odlazak na novu lokaciju puta. Kao u vojsci, za 15 minuta smo se vratili u Zlatni lug, osvježili i zaputili se prema novoj destinaciji.

Pošli smo prema Kaptolu gdje su nas dočekali predivni domaćini Iva i Mihovil Pranjić u malom pogonu, destileriji trenutno jako traženog domaćeg pića Castrum. Od ideje s 14. kata zagrebačkog nebodera za vrijeme lockdowna do bijega u rodne krajeve Papuka, Castrum je produkt ideje, trenutka i kreativnosti.
Pomaže činjenica da su mladi supružnici milenijalski par iz snova pa su oko sebe skupili ekipu koja se razumije u dizajn, estetiku, marketinšku priču i pravne poslove. U pokretanju ove priče sve je išlo, ističu, većinom glatko: „Istražili smo tržište, educirali se, prošli razne destilerije. Dosta pomaže i to što jako volimo ovo piće, oboje“, ističu Pranjići.
Sjetili smo da se i mi, baš poput Ive i Mihovila, možemo educirati i to putem platforme Priceless, koja nudi inspirativne tečajeve, otkrivanje skrivenih dragulja, događaje svjetske klase te povlašteni prolaz, što in real life, što digitalni. Naš povlašteni pristup prema ekipi iz Castruma je značio da smo osim priče o osnutku brenda, saznali i sve o dizajnu i ideji za gotov proizvod.

Pakiranje zaokružuje pravu slavonsku priču i hommage je ljubavi prema rodnom kraju. Naime, etiketa predstavlja šesterokut, tlocrtni oblik utvrde starog grada u Kaptolu koja nosi naziv castrum, na kojoj su dizajnirani brončani faleri, ukrasi konjskih uzda pronađeni na arheološkom nalazištu Kaptol – Čemernica.
Jako privlačan dizajn i super priča, složili smo se i zaključili kako bi staklena ambalaža nakon upotrebe mogla biti statement dodatak kućanstvu kao vaza, svijeća ili ukras za sebe! Uz još malo čvaraka, sira, domaće slanine i dozu humora, pozdravili smo Ivu i Mihovila i čestitali im na osvojenom zlatu i srebru početkom godine na svjetskom natjecanju London spirits competition.

Povratak u naš zlatni smještaj ženski dio ekipe proslavio je juhom od bundeve i tačkrlama, starim slavonskim desertom koje su nas podsjetile na okus knedli, a izgled palačinki. No, tačkrle od krumpirova tijesta s džemom od šljiva i pjenicom od kestena i cimeta još bolje prijaju od knedli i palačinki, posebno kada dobijete i priču o tradiciji i načinu izrade.
Malo drugačiju tradiciju poštovao je muški dio ekipe. Odrezak od svinjskog buta zvuči kao raskošan desert, složili smo se. Treba napuniti energije za još jedan dan avanture…

TREĆI DAN – zadnje postaje i težak rastanak
Naša tura se polako približavala kraju, svanuo je sunčan i prohladan dan koji nas je pozivao na još malo uživanja. Sve smo opravdali sinoćnjem aktivnom danu s biciklima i pojeli veliki tanjur jaja za doručak. Naša zadnja postaja bila je ponovno Kaptol, sada obiteljska vinarija istog imena, a gošća super simpatična Barbara Ljevar.
Priča o čarobnim vinima Slavonije započela je 2017. godine. Predivno imanje Ljevarovih i Vinarije Kaptol čine obiteljska kuća, kuća za goste i ture kušanja vina, veliki vrt, ljetna terasa, pogon i ured, a sve u nepretencioznoj kombinaciji antiknog minimalizma i raskošnog shabby chica.

Prije nego smo pomislili mladoj vlasnici predložiti mogućnost ulaganja u hotelijerstvo, sama nas je preduhitrila. „Za par godina želimo napraviti i smještajne jedinice, boutique hotel, restoran,… da zaokružimo priču. Dođete u oazu i imate sve na jednom mjestu.“, objasnila je mlada poslovna žena dok se gostimo čarobnim okusima poluslatke graševine, božanstvenog sauvignona, orasima, medom i mekim kozjim sirom.
Trenutno su u ponudi ture po vinariji predviđene za manji broj ljudi, a čak i kada se dogodi širenje, intimu bi valjalo zadržati. Otkrit ćemo ipak nešto – ako želite istinsko iskustvo blagdana 365 dana godišnje, a ne samo u prosincu, Vinarija Kaptol je mjesto za vas. Ovaj raj na zemlji posjetite što prije!

Sretni, očarani toplim jesenjim lišćem i bojama Slavonije, zaneseni predivnim poduzetničkim pričama mladih ljudi i srdačnih domaćina Slavonije, polako se vraćamo u realnost. Putem prema Zagrebu pretresamo iskustva, avanture, izazove koje smo prošli te ljude koje smo upoznali. Slavonija je doista bogata, a svi koji se odluče na ovu gastro – avanturističku turu mogu poput Barbare iz naše posljednje priče zaključiti: „Kada puno i svagdje putuješ, shvatiš koliko je Hrvatska lijepa.“ Još jednom se pokazalo i koliko. Neprocjenjivo!