NATIVE

Ovo je desetljeće poznato kao zadnje bezbrižno kojeg se većina nas sjeća s nevjerojatnom nostalgijom


U čemu se krije magija osamdesetih?

Za sve ljude postoji ono čarobno doba čiji spomen istovremeno vraća osmjeh na lice i sjetu u pogled. Za mnoge od nas to su osamdesete godine prošloga stoljeća, zlatno vrijeme koje je obilježilo brojne mladosti.

“Fantastično, prekrasno vrijeme. Nije nas diralo i što se vozilo par-nepar, nisu nas mučile redukcije struje. Jednostavno nisu! Možda zato što smo bili mladi, ali bilo je drugačije. S jedne strane smo imali dovoljno novaca da si priuštimo ona sitna zadovoljstva koja mlađariji život znače, iako, realno, nismo imali mnogo. A što nam je trebalo? Pa da imamo za izlazak u diskoteku, kavu nakon škole i neki novi modni krik iz Trsta. Joj, kada se samo sjetim adrenalina prije odlaska u shopping…” To su otprilike rečenice koje pripadaju kolektivnom sjećanju naših majki, baka i svih onih koji su svoje najbolje godine, svoje mladenačke dane, proveli u osamdesetima.

Zadnje bezbrižno desetljeće

I zaista, stječe se dojam da je nostalgija za tim desetljećem toliko snažna da čak i oni koji tad nisu bili živi, uključujući autora ovih redaka, ili su jednostavno bili premaleni te godine slave kao da su bile njihove.

A koliko su posebne bile, jasno je iz popularnosti serija koje nas vraćaju u to doba, a koje redovito pred naslonjačima ujedine čitava kućanstva, bez obzira na dob, često s jednakim divljenjem prema onome što neki nazivaju zadnjim bezbrižnim desetljećem.

Vrijeme prije tehnologije koja je promijenila svijet

Iz današnje perspektive pripadniku jedne od generacija posljednjih slova engleskog alfabeta – x,y ili z – teško je, da ne kažemo gotovo nezamislivo, shvatiti da je život bez interneta, pametnih telefona, društvenih mreža i svih blagodati tehnologije 21. stoljeća uopće bio moguć.

Štoviše, na današnjim kanalima popularnih društvenim mreža može se vidjeti niz videa u kojima su moderni klinci stavljeni pred njima nezamislive izazove – korištenje tehnologije osamdesetih. Tako je za mnoge od njih neshvatljivo kako nazvati nekoga putem retro telefona, onih ogromnih sprava s brojčanikom. Poveznica između olovke i kazete u pravilu je za njih ravna nerješivoj zagonetki. Drugima je još teže pokopčati kako su se ljudi onog doba uopće uspjeli sastajati bez detaljne prepiske na društvenim mrežama.

“A kako? Pa jednostavno. Dogovorili bismo vrijeme i svi bi se pojavili, recimo, na Trgu ispod sata. Ako je netko kasnio, čekali bismo dok ne dođe, iako je većina zaista dolazila na vrijeme. Nismo bili toliko dostupni, znalo se kada je pristojno nazvati – zadnji trenutak za takve kurtoazna pozive je bio prije Dnevnika. Nije to baš bilo kao danas, da si nekome dostupan kad god mu to padne na pamet. Nije bilo ni tih analiza ili povrijeđenih osjećaja ako do nekoga niste mogli doći iste sekunde. Bilo je nešto romantično u tome. Prvom spoju nije prethodilo izmjenjivanje stotina poruka. Upoznavali smo se druženjem, a toga je bilo neusporedivo više nego danas”, objašnjavaju svjedoci tog vremena.

Iskustvo vrijedno čekanja

Osamdesete nisu bile doba instant zadovoljstva. Iako se tehnologija već tada prilagođavala individualnim korisnicima, više nego u bilo kojem razdoblju prije, na neke stvari je jednostavno valjalo čekati. A to ih je činilo još slađima. Posebnijima.

Ako ste htjeli čuti omiljenu pjesmu nekog novog izvođača, a niste doma imali njegov album, trebalo je pažljivo osluškivati radijske emisije ili obilaziti koncerte. Prava revolucija nastupila je s početkom emitiranja kanala MTV, koji je premijeru imao 1981. godine. Video spotovi su se tamo prikazivali 24 sata na dan. Bilo je to revolucionarno, ali za razliku od danas, kad nam je na različitim platformama sav sadržaj dostupan kad god to poželimo,  u vremenu prije YouTubea mogli ste samo sjediti i čekati kako biste napokon vidjeli te tri minute pjesme koju ste tako žarko iščekivali. No, sjaj pop kulture koja je tih godina procvala bilo je teško nadmašiti. Zvijezde poput Michaela Jacksona ili Madonne radili su neviđene glazbeno-scenske spektakle i diktirali trendove.

Eksplozija boja

Ako su šezdesete bile crno-bijele, osamdesete su eksplodirale u boji. Kričave boje, veste s jastučićima na ramenima, poderane traperice neka su od stilskih obilježja tadašnje mode. Pa, iako se često moglo čuti da su neki trendovi nestali s razlogom, osamdesete su to demantirale i to upravo ove godine kada su medijima odjeknuli naslovi “Mora da se radi o šali!”. Riječ je, dakako, o povratku najomraženije frizure osamdesetih – čuvene fudbalerke koju su Amerikanci svojedobno opisivali kao posao sprijeda, a tulum straga.

Pa, iako od napretka ne treba bježati, istinskih vrijednosti valja se sjetiti, a to dokazuju i neprežaljene osamdesete koje svako malo zakucaju na vrata i starije generacije podsjete na eliksir sreće koji pruža mladost, a nove klince na to da neka starija vremena nisu samo crtica iz povijesti, već još uvijek žive u nama.