NATIVE

Ovo je Juraj


mladi i ambiciozni pastry chef iz poznate zagrebačke slastičarnice

Juraj Klepić je mlada i ambiciozna osoba koja obožava svoj posao i svojim predanim radom nadahnjuje ljude oko sebe. Jedan je od najpoznatijih pastry chefova, čije delicije možete isprobati u poznatoj slastičarnici Jolie Petite Pâtisserie na zagrebačkoj Knežiji.

Juraj je među prvima isprobao aplikaciju koja predstavnicima generacije Z pruža popis karijernih opcija što odgovaraju baš njihovim tipovima osobnosti i za nju ima samo riječi hvale. Aplikacija je dio FutureProofa, projekta koji je u Hrvatskoj pokrenuo Hrvatski Telekom kako bi pomogao mladima u odabiru životnog poziva u kojem mogu uživati. S Jurajem smo razgovarali o važnosti odabira posla koji volimo te kako je njega ljubav prema slastičarstvu vinula u zvijezde.

Kako si pronašao svoju strast koja te dovela do ovog trenutka?

Čitav životni put na kojem sam danas spoj je različitih faktora koji su doveli do trenutka u kojem sam sada. Prvo sam završio srednju slastičarsku školu i krenuo na praksu. Bio je to trenutak u kojem sam puno naučio jer me škola i nije baš previše pripremila za stvarne izazove s kojima sam se susretao na praksi ili kasnije na poslu. Prva sretna okolnost bila je ta što me moj šef s prakse preporučio u jednu slastičarnicu, ali to se dogodilo tek nakon što nisam mogao pronaći posao koji volim i nakon što sam povremeno konobario i radio kao pomoćni kuhar. Kao i većini mladih osoba, nalaženje posla nakon obrazovanja bilo je teško. No snašao sam se. Nakon što sam počeo raditi u slastičarstvu opet sam imao puno ljubavi prema poslu, želje i htijenja i tu je sve krenulo. Smatram da se, uz sve ostalo u životu, koji put moraš naći na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Jesu li drugačiji izazovi s kojima se suočavaš danas, kao uspješan poduzetnik?

Jesu. Danas, kada imam svoj posao, ne radim više toliko fizički, nego više mentalno. Prva stvar koja mi pada na pamet jest umjetnost kompromisa. Imamo tim od osmero ljudi, svaki sa svojim razmišljanjem i idejama te problemima koji se moraju gotovo svakodnevno rješavati. To može biti koji put i zamorno, ali to je dio mojeg posla i tako to doživljavam. Neki izazovi ostaju nepromijenjeni još od mlađih dana. Rad u kuhinji je naporan, vruće je, stoji se na nogama i dugo se radi. Zato je bitno raditi posao koji voliš i napraviti sve što možeš da se pronađeš. Nakon toga ništa ti neće biti teško i uživat ćeš. Tada dolazi nagrada u obliku toga da se kasnije više baviš mentalnim naporima, npr. u mojem poslu stvaraš nove kolače i baviš se idejama više nego fizičkom izradom slastica. Mladi to moraju znati – ako želiš biti uspješan, taj put iziskuje puno odricanja, jer bez toga nema naprijed. Moraš se predati tome. U slastičarstvu, kolači koje napraviš tek tako i oni koje radiš s ljubavlju imaju različit okus.

Jedan od načina kako mladi mogu osvijestiti svoje talente je aplikacija FutureProof. Kakvi su tvoji dojmovi o njoj?

Prošao sam test i dosta je bio točan što me iznenadilo. Ispalo je da sam kreativac i to je u biti bilo to, ja to i jesam. Slastičarstvo je samo po sebi kreativno i kada radim na novim idejama, nema bez mašte i inovacija. Prednosti su te da se mladi usmjeravaju. Po meni FutureProof puno pomaže kada se ne možeš odlučiti. Koji faks i smjer, jednostavno, koja je slijedeća etapa tvog života. Na tom mjestu možeš pronaći odgovore. Zanimljivi su i blogovi koje pratim, dosta su inspirativni. To je opet super jer treba inspiracije, pogotovo mladima. Još jedna dodatna prednost je i ta što se puno informacija može pronaći na jednom mjestu što je zbilja izazov ako se netko želi cjelovito informirati. Također, na webu ima previše informacija koje su polutočne. Aplikacija tu puno pomaže jer je sažeta i daje pouzdane informacije.

Za kraj, koji bi trenutak istaknuo kao najbitniji u tvojoj karijeri?

Teško mi se sjetiti baš najbitnijeg trenutka u karijeri, u svakoj fazi života neki je trenutak najbitniji. Meni jedan od najdražih bio je onaj u kojem sam prvi put dao intervju, a to je bilo nešto o čemu sam maštao dok sam još bio u osnovnoj školi. Moj razgovor izašao je u novinama i zbog toga sam bio neizmjerno sretan. Bilo je to ostvarenje velike želje, ali i priznanje za moj rad. Prije toga, a to sam shvatio tek kasnije, bio je to odabir zanimanja koje volim, što je udarilo temelje mene samog i stavilo me na put na kojem će me moja volja i strast gurati naprijed. Na kraju, meni važan životni trenutak onaj je za koji ni ne znam kada se točno dogodio, nego sam to jednostavno shvatio, a to je moment u kojem sam shvatio da si sam postavljam granice. Kada dođeš do toga, osjećaš se jednostavno presretno i zadovoljno sobom, a to ti daje nevjerojatnu količinu energije i elana da ideš dalje.