NATIVE

Što bi Hrvatska bila bez svojih sportaša, ali postoji još pregršt stvari oko kojih se ujedinjujemo.


Provjerite što nas još spaja!

Kad vam netko spomene nacionalne simbole, vjerojatno ćete se najprije sjetiti grba, zastave ili šahovnice. Možda kravate, Zlatni rat, Dubrovnika ili Nikole Tesle. I to je sasvim u redu. Ipak su to svojevrsni nacionalni simboli koji nas kao narod ujedinjuju – pomažu nam da se povežemo s ljudima koji nam nisu u bliskom rodu ili s njima ne dijelimo geografske zajednice u kojima živimo, a ipak osjećamo da neodvojivo pripadamo u krug.

Pa ipak, što ćete osjetiti kad vas podsjetimo na Janicu ili Ivicu, na naše Vatrene, na Kauboje ili Barakude? A gdje su tek Blanka ili Sandra, o tenisu da ne govorimo! I, kao što svi znamo, mogli bismo sad ovaj niz nastavljati u nedogled. Stranice naše bogate povijesti (ne samo sporta) ispisala su i još uvijek ispisuju mnoga imena čiji je utjecaj toliko magnetičan i snažan da se pod njegovim okriljem udružuju milijuni ljudi koji u tim dragocjenim trenucima zajedništva dijele isti žar, pa čak i ljubav, koja napaja kolektivnu svijest svake nacije.

Kad ti bude toplo oko srca

No, daleko od toga da se u tom duhu zajedništva okupljamo samo onda kad strastveno bodrimo svoje legende, premda su to možda vremena kad je to najvidljivije. Postoje, dakako, i drugi, ništa manje živi simboli koji nas kao narod ispunjavaju osobitim ponosom – bila to domaća zagorska riječ, narodni napjev ili specijaliteti vezani uz kulturu i povijest neke zajednice koja kroz umijeće hrane održava kontakt sa svim onim generacijama koje su ovdje bile prije nas.

To je, ujedno, i najveća moć ovakvih simbola. Bez obzira na to radi li se o ljudima, opipljivim ili neopipljivim tragovima nacionalne svijesti ili pak o neodoljivim okusima svih naših prekrasnih zavičaja, nacionalni nas simboli iz dana u dan vežu uz kraj, ljude i tradiciju.

Postoje, dakle, i nacionalni simboli koji su po svojoj naravi mnogo intimniji, privatniji. Simboli o kojima sad govorimo su simboli koji nas ispunjavaju toplinom i nostalgijom, to su okusi i mirisi djetinjstva nas i naših predaka, a ujedno i zalog koji ostavljamo budućnosti čije vrijeme tek dolazi. To su simboli čiji se značaj pleo polako i strpljivo, prenoseći se s koljena na koljeno snagom koja je s vremenom samo rasla, a jedan od njih, barem kad je riječ o hrvatskoj abecedi nacionalnih simbola, zasigurno predstavlja i Dukat – obiteljski favorit kojem se s razlogom vraćamo već nevjerojatnih 110 godina!

 

Zašto volimo Dukat

Kad govorimo o Dukatu, onda bez pretjerivanja možemo reći da su u toj kompaniji, dijelu našeg nacionalnog blaga, mlijeku posvećeni od 1912. godine. Kad su kretali, bili su prvi u svom području, pioniri mljekarske industrije kakvu danas znamo. No, bez obzira na to što je riječ o našem najvećem nacionalnom otkupljivaču mlijeka, u Dukatu su jednoj hvalevrijednoj tradiciji ostali vjerni svih ovih silnih godina Dukat, naime, od svojih samih početaka s osobitom pažnjom njeguje i baštini odnos s domaćim proizvođačima mlijeka.

Recept je to uspjeha i tajna kvalitete koja seže još u vrijeme u kojem je u Zagrebu živjelo svega 80.000 ljudi, u doba kad se Gradska mljekara – preteča današnjeg Dukata – još uvijek nalazila u ondašnjoj Dugoj ulici. Otkako se 1952. preselila na svoju današnju adresu, mnogo se toga promijenilo, uključujući ime i tehnologiju, ali činjenica što su u Dukatu uspjeli održati dobre poslovne odnose s čak tri generacije malih obiteljskim farmi nešto je na što su s razlogom itekako ponosni.

 

Dukat je, naime, svoj uspjeh oduvijek temeljio na kvalitetnoj suradnji s domaćim ljudima ulažući u razvoj ruralnih krajeva ujedno polažući temelje za industriju koju bismo mi danas zvali održivom.  Prepoznali su to farmeri diljem zemlje pa mlijeko koje svakodnevno kupujemo s Dukat etiketom dolazi iz čak 15 različitih županija Lijepe naše, dok više od polovice proizvode marljive hrvatske ruke na farmama u Osječko-baranjskoj te Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.

Ne čudi stoga što Dukatu pripada laskava titula izabranog partnera najvećeg dijela upravo malih i srednjih domaćih farmi iz kojih na naše stolove godišnje stigne čak 185 milijuna litara svježeg mlijeka najbolje kvalitete. Osim toga, upravo se u tome krije i podatak koji je Dukatovom mlijeku prvom u zemlji osigurao prestižnu oznaku „Mlijeko hrvatskih farmi“, jamstva domaćeg podrijetla i najviše kvalitete mlijeka.

A da bi se najviši standardi održali i u budućnosti, u Dukatu kontinuirano ulažu u razvoj održivog i ekološki osviještenog mljekarskog sektora, što se odražava u sve većem broju zelenih farmi Dukatovih kooperanata koje već provode niz ekološki odgovornih praksi ne bi li tako doprinijeli očuvanju okoliša i planeta koji zovemo domom.

Ovo su neki od dugogodišnjih kooperanata Dukata

Obitelj Hubak

Rafael Hubak predstavnik je treće generacije obitelji Hubak koja se bavi proizvodnjom mlijeka, ujedno i treće generacije koja svježe mlijeko predaju Dukatu. Obiteljski je posao započeo Rafaelov djed koji se proizvodnjom mlijeka počeo baviti još 1967. godine koji je od početka vjeran Dukatov partner. Posao su od njega kasnije preuzeli Rafaelovi roditelji koju su punih četvrt stoljeća uspješno sjedili za kormilom ove obiteljske priče.

Po završetku školovanja 2016., u proizvodnju mlijeka aktivno se uključuje i Rafael, danas jedan od najmlađih Dukatovih kooperanata. Hubakovi danas na farmi u Okešincu pokraj Ivanić Grada drže 300 grla stoke od kojih 120 muznih krava. Proizvode mlijeko najbolje kvalitete zahvaljujući poznavanju potreba svake životinje, kvalitetnoj hranidbi i skrbi o dobrobiti životinja. Prostrane, otvorene i uredne staje omogućuju životinjama dobre uvjete i kvalitetu života te Hubakovima uzvraćaju iznadprosječnim količinama i najboljom kvalitetom mlijeka.

Na farmi danas složno rade Rafael i supruga Eleonora, Rafaelovi roditelji Ivan i Vesna te još jedan radnik. Hubakovima društvo rade i najmlađe članice obitelji, djevojčice Iva i Vita, koje će zasigurno nastaviti obiteljsku tradiciju proizvodnje mlijeka i jednom kad za to sazre vrijeme i same postati Dukatove kooperantice.

 

OPG Pa-VITA

Oni upućeniji u ovu industriju zasigurno su čuli za Kristijana Pandeka, još jednog provjerenog Dukatovog partnera sa zavidnom reputacijom. Kristijan je, inače, diplomirani inženjer agronomije koji u svojoj farmi u Rugvici nedaleko Zagreba ima 140 muznih krava i ukupno 270 grla stoke.

I on je, baš poput Rafaela, u posao krenuo odmah nakon fakulteta, a otad su mu se na farmi priključili otac, supruga i još petero radnika uz čiju pomoć odgovorno vodi brigu o zdravlju i dobrobiti životinja te kvaliteti proizvedena mlijeka. Kristijan je u završnoj fazi modernizacija farme koja će omogućiti individualni pristup životinjama i bolje poznavanje njihovih potreba – kako on kaže, „kao da s njima razgovara“, a da može ponovno izabrati svoj poslovni put, Kristijan bi opet i to bez imalo dvojbe izabrao proizvodnju mlijeka. „Neprocjenjiva je vrijednost raditi ono za što sam se školovao, proizvoditi najbolju prirodnu namirnicu, biti u prirodi i raditi sa životinjama i pritom biti okružen svojom obitelji.”

 

Emina Burek

Onaj tko misli da je ovo posao koji je namijenjen muškarcima nije upoznao Eminu Burek niti je posjetio njenu dobro uhodanu farmu na kojoj uvijek vlada prepoznatljivo veselo raspoloženje. Kod Emine će vas na ulazu dočekati razigrani pas koji će vas uvijek pozdraviti veselim lavežom i neprestanim mahanjem repom. Malo dalje naići ćete pak na muzne krave koje nakon hranidbe preživaju u prostranim i prozračnim stajama dok dio krava bezbrižno pase travu na osunčanoj livadi u blizini. A da se vlasnica brine o baš svakom pa i najmanjem detalju na svojoj farmi pokazat će vam prekrasni cvjetnjak.

Emina Burek ugodna je mlada žena, vlasnica velike farme u Mostarima kraj Dubrave kod Vrbovca s 200 muznih krava te ukupno 550 grla stoke. Proizvodnjom mlijeka bavi se od 2005., a 2015. postaje kooperanticom Dukata. I ona je po struci diplomirani inženjer agronomije. Druga stvar koju morate znati o njoj jest činjenica da Emina naočigled voli svoje životinje. Svaka ima svoje ime i baš svaka reagira na njezino „idemo“ kada se složno poslože u red za mužnju.

Eminin je OPG ujedno i jedan od onih predvodnika zelene revolucije o kojem smo govorili s obzirom na to da Emina solarnim panelima postavljenima na krov staje električnu energiju pribavlja iz obnovljivih izvora čime ujedno snižava troškove energije na svojoj farmi. Emina zapošljava 10 radnika, a na farmi joj pomaže i suprug.

Osim toga, u priču se povremeno uklopi i njen tata, „iako sve češće gulim krumpir za zajednički ručak“, našali se Eminin otac koji je 1990-ih godina započeo proizvodnju mlijeka, a danas, kada pronađe pokoji slobodni trenutak, voli leći na toplu livadu, nasloniti glavu na zemlju i osluškivati umirujući zvuk krava dok pasu.