Stanovništvo se rapidno urbanizira što znači da se ljudi u sve većoj mjeri sele u gradove. U
bliskoj će budućnosti gradovi dodatno nabujati što će dovesti do značajnog porasta golemih
urbanih konglomeracija.
Dok je još pred nešto više od 100 godina u gradovima živjelo svega 10 posto svjetske populacije,
danas se ta brojka popela do vrtoglavih 50 posto. Stručnjaci prognoziraju da će do 2050. u
gradovima živjeti više od tri četvrtine ukupne svjetske populacije.
Uzmemo li u obzir izazove s kojima se nose megalopolisi, čovječanstvo očekuje priličan
organizacijski izazov. Toliko nam je svima jasno, ali većina nas ipak ne zna kako će se ova
transformacija događati niti koje će sve procese uključivati. Stoga smo nazvali Josipa
Stjepanovića, stručnjaka za pametne gradove, koji nam je detaljno objasnio što nas sve
narednih 30 godina očekuje.
„S porastom broja stanovnika povećava se i potreba za javnim gradskim uslugama. Raste broj
sudionika u prometu, a s porastom tog broja raste i stupanj zagađenosti zraka“, krenuo nam je
pričati. „Zato je od ključne važnosti na vrijeme pronaći pametna i održiva rješenja kako bismo i
generacijama koje će nas naslijediti osigurali kvalitetan život“, nastavlja Stjepanović.
„Prva pretpostavka da se postigne balans jest učinkovitije upravljanje gradskim uslugama što se
postiže pametnim rješenjima. To su rješenja koja ubrzavaju procese, smanjuju troškove, štede
energiju, osiguravaju optimalnu kvalitetu zraka…. Ukratko, to su rješenja pomoću kojih se
stvaraju takozvani pametni gradovi.“
Kako to u životu obično biva, do velikih se pomaka dolazi nizom malih koraka. Shodno tome,
Stjepanović nam priča što sve jedan pametni grad čini pametnim. „Kako bi neki grad postao
pametan potrebno je riješiti niz stvari.
Recimo, u javnoj rasvjeti obične žarulje zamijeniti LED
rasvjetom, uvesti široko dostupan sustav e-bicikla ili razviti aplikaciju za parking koji javlja
slobodna mjesta i omogućuje jednostavno. Tu je i pitanje smeća. Neki pametni gradovi imaju
kante s ugrađenim senzorima koji javljaju kada je kantu potrebno isprazniti, a ključne su i Wi-Fi
pokrivenost te broj punionica električnih automobila…“
Bez obzira na to koliko vam se ovaj koncept činio rezerviranim samo za napredne zemlje, pametnih gradova, otkriva nam naš stručnjak, itekako ima i u Lijepoj našoj. „Po pitanju
pametnih gradova u Europi prednjače Barcelona, Stockholm, London i Beč, ali pametnih
gradova ima i u Hrvatskoj. Kod nas se na tom planu, recimo, nameće Dubrovnik s projektima
kao što su Pametni parking ili Pametne kante za otpad s ugrađenom prešom koja smanjuje
volumen otpada i senzorom koji javlja komunalcima kada treba kantu isprazniti.“
Osim toga,
priča nam Stjepanović, Dubrovčani se mogu pohvaliti i Pametnom ulicom s Wi-Fi pokrivenošću i
pametnom rasvjetom. „Zbog svega toga Dubrvnim je proglašen najboljim Smart Cityjem u
Hrvatskoj“, otkriva nam.
Maločas smo se kratko dotaknuli pretpostavki nužnih da bi se neki grad mogao okarakterizirati
pametnim, a kvalitetno riješen javni prijevoz svakako je jedan je od ključnih preduvjeta svakog pametnog
grada. Što, s obzirom na činjenicu da je transport sastavni dio našeg života, nimalo ne čudi.
(Ne)kvaliteta prijevoza značajno utječe na kvalitetu urbanog života. Bez obzira na kvalitetu
prijevoza kojim se služili, prostora za napredak uvijek postoji. Osobito kad je u pitanju javni
prijevoz.
Jedno od mogućih poboljšanja koja su itekako realno provediva?
Beskontaktno plaćanje u
javnom prijevozu. Takav je način plaćanja karata u skladu s filozofijom i konceptom pametnog
grada. Smanjuju se troškovi uzrokovani prodajnim mjestima i oslobađa se novac koji se može
uložiti u kvalitetu samog prijevoza. Neke procjene kažu da tvrtke javnog prijevoza čak 14
posto sredstava od prodaje karata troše na papirnate karte.
Povećaju li pružatelji usluga javnog prijevoza pomoću pametnih rješenja svoju privlačnost, više
će se ljudi okrenuti ovom tipu prijevoza. Samim time smanjuju se gužve na cestama, što
direktno utječe na smanjenje zagađenja zraka ispušnim plinovima.
Beskontaktno plaćanje karata putnicima štedi vrijeme i spašava ih stajanja u redovima na
blagajnama i kioscima. Također, mogu se implementirati pošteniji načini naplate. Danas kupujemo
tramvajsku kartu koja jednako košta bez obzira na to koliko se stanica vozili dok bi nam novi
sistem naplate omogućio i neke alternativne modele.
Plaćanje bankovnim platnim karticama ili zapravo bilo kojim uređajem s beskontaktnom
podrškom poput pametnog telefona ili sata već je u širokoj primjeni, a Hrvatska je tu ukorak sa
razvijenijim zemljama zapadne Europe. Tehnologija je to koja već postoji i koja se već koristi.
Otprilike 8 od 10 kupnji karticama u trgovinama u Hrvatskoj je beskontaktno što je dodatan
dokaz da potrošači cijene brzo i lako iskustvo plaćanja. Hrvati su u golemoj mjeri usvojili
bezgotovinsko ponašanje s obzirom na to da nas više od 80 posto posjeduje barem jednu platnu
karticu. Uzevši u obzir da ukupno imamo oko 8,5 milijuna kartica, prosječni Hrvat u svojem
novčaniku drži otprilike 2,5 platne kartice.
Očekivanja građana idu u smjeru uvođenja jednostavnog, modernijeg i praktičnog rješenja u
javnom prijevozu. Istraživanje koje je proveo Mastercard u šest hrvatskih gardova pokazuje da
su ljudi generalno zadovoljni uslugama koje nudi javni prijevoz u Hrvatskoj – što ne znači da ne
vide prostor za napredak. Beskontaktno plaćanje bankovnom karticom bi zasigurno
predstavljalo golemi pomak u tom smjeru.
Upravo ovakve projekte uveli su pružatelji usluga javnog prijevoza u nekoliko europskih
gradova, implementirajući modele koje je osmislio upravo Mastercard.
Češki grad Brno uveo je, recimo, od 1. srpnja ove godine u suradnji s Mastercardom pametni
sustav izdavanja karata u javnom prijevozu koji štedi novac putniku odabirom najbolje cijene
za njegove potrebe.
Nakon ulaska u vozilo putnik svojom bankovnom karticom mora jednostavno dodirnuti čitač
pored vrata i to bez odabira cijene putovanja ili unošenja podataka, a sustav za njega
automatski odabire kartu od 60 minuta po cijeni od 25 kruna.
Međutim, ako putovanje traje manje od 15 minuta, što bi obično odgovaralo jeftinijoj
kratkotrajnoj karti od 20 kruna, putnici karticu još jednom prislone uređaju po izlasku iz vozila, a
sustav automatski promijeni cijenu i putniku u konačnici naplaćuje 20 umjesto 25 kruna.
Slično tome funkcioniraju i dnevne ulaznice. Ako netko koristi više vozila i vožnji u istom danu, a
ukupni iznos pojedinačnih karata premašuje iznos koji bi platio za 24-satnu kartu, sustav
naplaćuje samo taj iznos dnevne karte. Tako korisnik ne treba svaki put razmišljati koja će cijena
najbolje odgovarati njegovim potrebama tog dana ili kupovati karte zasebno.
Beskontaktna prodaja karata nametnula se u kratkom roku kao omiljeni izbor većini građana u
Brnu. Nema potreba za pronalaženjem točnog iznosa za kupnju karte na automatima, štedi
vrijeme prilikom čekanja u redu, uklanja zdravstvene rizike povezane s dodirivanjem novca, kao
i komunikaciju s vozačem.
A ako je ijedan grad poznat po fluidnosti prometa u javnom prijevozu, onda to je London.
Razlog tome krije se u mogućnosti beskontaktnog plaćanja. Britanska je metropola i
prije imala svojevrsni beskontaktni sustav naplate karata - Oyster.
Putnici su pomoću ovog sustava mogli kupiti tjednu, godišnju ili mjesečnu kartu - na stanicama
ili na prodajnim mjestima. No, to je vrijedilo samo za stanovnike Velike Britanije. Međutim,
uzmemo li u obzir činjenicu da London godišnje posjećuje gotovo 19 milijuna turista, ali i
stanovnike koji rijetko koriste javni prijevoz sustav kartica, Oyster se pokazao problematičnim
za velik broj ljudi.
Oni su se prvo morali educirati o kompleksnom sustavu prijevoza koji
uključuje autobuse, podzemne željeznice, tramvaje, vlakove i slično, a zatim još kupiti i karticu
Oyster. Osim toga, sustav je stvarao značajne operativne troškove za prijevoznika.
Londonski prijevoznik tada je odabrao Mastercardovu tehnologiju beskontaktnog plaćanja.
Poboljšanje je eliminiralo potrebu za kupnjom povremenih ili jednokratnih kartica. Eliminirana
je potreba za gotovinom. Može se koristiti i mobilno plaćanje smartphoneom, satom i slično. Na
početku putovanja jednostavno prislonite karticu ili uređaj na čitač i to je to, a zatim je ponovo
prislonite prilikom izlaska.
Poučeni stečenim iskustvom, za očekivati je kako bi i naši građani objeručke prihvatili
mogućnost beskontaktnog plaćanja karata – osobito kad je riječ o našim većim gradovima u
kojima je javni prijevoz neophodan dio života.
Mastercard će svoje znanje i iskustvo rado
podijeliti ne bi li kroz partnerski odnos s gradskim institucijama doprinio poboljšanju kvalitete
života građana te tako ujedno dao svoj obol koraku prema pametnijoj budućnosti.