tportal.hr
Zelene politike

Kako je rast cijena goriva zaslužan za povratak održivim oblicima mobilnosti

Cijene nafte i naftnih derivata uporno pune novinske stupce, a njihova nestabilnost raspiruje nervozu potrošača čije novčanike, iz dana u dan, ionako sve više stanjuje inflacija. Utorak, dan kada se na benzinskim postajama mijenjaju cijene goriva, odavno slovi kao Dan D. Kao da je riječ o dobitnim brojevima na lutriji, vozači sa strepnjom iščekuju što će donijeti novi tjedan, nadajući se da će njihove kućne budžete poštedjeti novih poskupljenja ili pak da će u cijelu priču intervenirati država fiksirajući marže trgovcima i smanjujući trošarine.

Sveopća neizvjesnost koja se uvukla u našu svakodnevicu još sa samim početkom pandemije koronavirusa 2020. godine, inflacija koja je uslijedila i, finalno, nestabilnost cijena goriva (za koju ne možemo predvidjeti koliko će trajati), mnoge je navela da počnu razmišljati o uštedama, a kao logično rješenje za barem djelomično rasterećenje mjesečnih troškova nametnuli su se alternativni oblici mobilnosti. Srećom, alternativa ima pregršt, a osim što rasterećuju naše prenapregnute budžete, mnogo su nježniji za eko-sustav od automobila s unutarnjim izgaranjem za koje National Geographic tvrdi da su „najveći zagađivači zraka u SAD-u koji proizvode čak 1/3 sveukupnog zagađenja” dodajući kako je „njihovo emitiranje ugljičnog monoksida i drugih otrovnih plinova štetnije za ljudsko zdravlje čak i od industrijskih dimnjaka”.

No, mi rijetko promišljamo o štetnim posljedicama naših dnevnih putovanja, a najveći je paradoks što svoje automobile, premda ih je većina dizajnirana da prevoze četiri ili pet putnika, najčešće koristimo tako da se u njima vozimo sami. Osim što tako doprinosimo oslobađanju stakleničkih plinova, koji su jedan od glavnih krivaca za klimatske promjene, svakako ne idemo na ruku niti prometnim čepovima koji se, posebice u vrijeme rush houra, stvaraju u svim urbanim sredinama. Da imamo povelik vozni park, ali i da je on poprilično zastario (što definitivno negativno utječe na nivo zagađenja) govore i podaci Centra za vozila Hrvatske. Tijekom 2021. godine registrirano je nešto više od 2.2 milijuna vozila, a čak 70% vozila bilo je starije od deset godina. Točnije, prosječna starost vozila u Hrvatskoj bila je 14.34 godine. No, nije ipak sve tako crno. Zbog bogatije ponude, racionalnijih cijena, ali i državnog sufinanciranja energetski učinkovitijih vozila porastao je broj automobila na električni i hibridni pogon. Hibridnih vozila na cestama je 2020. godine bilo 8.080 da bi se godinu kasnije njihov broj popeo na 15.918, a udvostručio se i broj električnih vozila, s 1.343 na 3.054.

Kada govorimo o alternativama osobnim automobilima koji kao pogonsko gorivo koriste naftne derivate, kao djelomična rješenja nametnut će se javni prijevoz ili pak pješačenje kada je riječ o kraćim dionicama (što, osim štednje, ima pregršt zdravstvenih benefita), no onima koji se ne žele odreći komocije i brzine koju nudi osobni automobil kao logičan odabir nameće se kupovina električnog vozila. Da bi prodaja energetski učinkovitijih vozila mogla značajno porasti u periodu nestabilnih cijena goriva i neizvjesnosti slaže se i stručnjak za ICT sustav u Hrvatskom Telekomu, Igor Drkulec, koji je i sam vlasnik električnog automobila.

“Ako je netko dvojio je li došlo vrijeme za prelazak na električni automobil ili ipak treba još malo pričekati, uz ovako visoke cijene goriva i predviđanja da će u budućnosti one i dalje samo rasti, vjerujem da više nema dvojbe”, započinje Igor te dodaje: „U zadnje vrijeme slušam komentare onih koji žale što se na kupovinu električnog automobila nisu odlučili još prošle godine jer kriza pogađa i autoindustriju pa osim što su porasle cijene, oni koji se tek danas odluče naručiti novi automobil, ovisno o modelu, na isporuku svog električnog ljubimca će morati čekati i više od godinu dana, a neke modele trenutno nije moguće niti naručiti. U današnje vrijeme kada smo sve svjesniji koliko je važna samodostatnost, električni automobili imaju jednu veliku prednost, a to je da ih možemo napuniti kod kuće, odnosno bilo gdje imamo pristup električnoj utičnici.” Premda smo generalno svjesni da je vožnja električnog automobila štedljivija jer ne koristi naftne derivate te da je kao takva nježnija prema eko-sustavu, mnoge od kupovine i dalje, unatoč ekonomičnosti, odbija viša startna cijena vozila i pregršt nepoznanica i polu-informacija koje o takvom tipu vozila kolaju u kuloarima.

“Veće početno ulaganje sigurno je jedan od razloga zašto se ljudi ne odlučuju za kupovinu električnog automobila, posebno kod nas gdje si mnogi ne mogu priuštiti kupovinu novog automobila pa se odlučuju za jeftiniji polovni. No, kada se radi o kupovini novog, uvjeren sam da bi bilo puno više električnih samo da su kupci bolje informirani”, govori Igor i nastavlja: „Dovoljno je pogledati komentare na društvenim mrežama da nam odmah bude jasno koliko ljudi malo znaju o električnim automobilima i koliko o njima imaju predrasuda. Kod električnih automobila troškovi održavanja su vrlo niski u odnosu na automobile koje pokreću motori s unutrašnjim sagorijevanjem. Kada je u pitanju održavanje električnih automobila, često se radi samo o zamjeni filtra zraka kabine, nešto rjeđe će trebati zamijeniti ulje u kočnicama ili rashladnu tekućinu koja se kod svih modernijih električnih automobila koristi u sustavu hlađenja/grijanja baterije, tako da kroz samo nekoliko godina korištenja naizgled skuplji električni automobil u konačnici postaje jeftiniji. Ono što je teško zamislivo u svijetu klasičnih automobila, recimo za automobil koji sam kupio prošle godine (Škoda Enyaq), intervali obaveznog servisa su svake dvije godine bez obzira na prijeđene kilometre.”

Osim skupoće vozila i nemogućnosti da se dugoročno sagledaju uštede koje električno vozilo nudi, druga predrasuda je nedostatna „pokrivenost” e-punionicama te da smo vožnjom električnog automobila „osuđeni” na neizvjesnost gdje ćemo ga napuniti. „Možda je to prva kriva pretpostavka kada se spomenu električni automobili, da smo i kod njih osuđeni na e-punionice kao što smo kod klasičnih automobila osuđeni na benzinske pumpe, ali prava istina je da se električni automobili većinu vremena pune kod kuće, jednako kao što smo navikli navečer mobitel spojiti na punjač kako bi nas ujutro dočekao pun, tako i automobil po potrebi spojimo na punjač”, objašnjava Igor te dodaje: „Ako planiramo duže putovanje, na put ćemo krenuti s punom baterijom, a onda se po potrebi zaustaviti na e-punionici kako bi bateriju dopunili koliko je potrebno da stignemo do odredišta. Što se tiče javnih e-punionica, u Hrvatskoj ih trenutno ima 600-tinjak, dio u gradovima, dio duž autocesta, a do kraja godine taj broj bi trebao porasti za još 500-tinjak novih e-punionica. Ove godine će se realizirati i pilot projekt punjača u stupovima javne rasvjete, za sada samo na nekoliko lokacija u tri grada, ali to je smjer kojim se ide kako bi se olakšalo punjenje električnih automobila stanarima stambenih zgrada, ako se pilot projekt pokaže uspješnim, plan je da se do 2026.godine postavi 100 tisuća takvih punjača”.

Fokus na smanjenje emisija štetnih plinova, prelazak na čišće oblike energije, ali i očekivanje da će se broj električnih vozila na prometnicama utrostručiti do 2025. godine utječu i na otvaranje sve većeg broja e-punionica diljem Europske unije, pa tako i u Hrvatskoj. S najvećim brojem postavljenih punionica, 330 mjesta za punjenje u više od 90 gradova, Hrvatski Telekom predvodnik je na području e-mobilnosti u Hrvatskoj i regiji, a svoju mrežu e-punionica planira iz godine u godinu dodatno širiti. Potičući ekološki prihvatljiva rješenja u prometu i pružajući dodatni poticaj stvaranju održivog i čišćeg okoliša, Hrvatski Telekom je svojim projektom e-punionice učinio dostupnijima, a njihovo korištenje dodatno je pojednostavnio aplikacijom espoTs.

Aplikacija krajnjim korisnicima omogućava brži pronalazak, navigaciju i korištenje punionica bez pretplate i ugovora, moguće ju je koristiti i za rezervaciju jedne od punionica kojima upravlja Hrvatski Telekom, a aplikacija nudi i brojne druge korisne informacije poput vrste priključka za punjenje, statusa zauzetosti punionice, brzine punjenja ili pak prikaz dostupnih sadržaja koji se nalaze u blizini punionica. Hrvatski Telekom 2021. godine je napravio i dodatni iskorak po pitanju e-mobilnosti. Sklapanjem tzv. roaming ugovora s dva velika slovenska partnera omogućio je vlasnicima električnih vozila u Hrvatskoj punjenje vozila na gotovo 300 punionica u Sloveniji.

Zbog štedljivosti, ekološke prihvatljivosti, praktičnosti, ali i nebrojenih zdravstvenih benefita, sjajna alternativa osobnom automobilu je i bicikliranje, a njegova popularnost iz godine u godinu raste, posebice u urbanim sredinama. Zapadne europske države odavno su shvatile koliki se potencijal krije u dobroj biciklističkoj infrastrukturi i poticanju građana da umjesto vožnje automobilom okreću pedale.

Jedna danska studija pokazala je da za svaki prijeđeni kilometar biciklom društvo uživa neto dobit od 23 centa, dok za svaki prijeđeni kilometar automobilom trpimo neto gubitak od 16 centi. Bicikliranje rasterećuje nesnosne prometne gužve, štedi vrijeme (i živce) koje potrošimo tražeći parking mjesto (kojih kronično nedostaje), za razliku od javnog prijevoza nudi nam komociju da sami odaberemo kada ćemo krenuti i kada se vratiti, a u vremenu pandemije daje nam i mogućnost da se odmaknemo od gužvi.

Brojne studije su pokazale da aktivni lifestyle blagotvorno djeluje na naše fizičko i mentalno zdravlje, popravlja raspoloženje podižući razine endorfina i adrenalina, jača imunološki sustav, pomaže u kontroli težine i izgradnji mišića, potiče bolji rad mozga i živčanog sustava… No, osim brojnih zdravstvenih prednosti, u gradovima bicikl štedi vrijeme i novac. S time se slaže i Lucija Brkić, stručnjakinja za korporativne komunikacije Hrvatskog Telekoma, koja je bicikl kao prijevozno sredstvo počela koristiti prije tri godine te je izračunala da je u to vrijeme svakodnevnim odlascima na posao odbiciklirala preko 10 000 kilometara.

„Bicikl sam počela koristiti kao prijevozno sredstvo kada se HT preselio s lokacije ispred mog nosa na drugi kraj grada. Počela sam razmišljati kako ću najjednostavnije doći do posla i nakon kratkog vaganja odluka je pala na bicikl”, započinje Lucija te dodaje: „Za mene je odluka da bicikliram zapravo najlagodnija, čak bih rekla i linija manjeg otpora – ne gubim vrijeme na traženje parkinga, ne ovisim o prometnim gužvama, osjećam izrazitu slobodu biciklirajući, a osjećaj je još i izraženiji kada pogledam prometne gužve. Prednosti su višestruke – bicikl me ujutro razbudi, dođem ujutro na posao čila i puna energije. Bicikliranje je i kanal za rješavanje stresa kada se vraćam s posla, izrazito je financijski zahvalno sredstvo – godišnje je potrebno odraditi servis i povremeno provjeriti gume na obližnjoj pumpi. Dodatno, otkada bicikliram ne moram brinuti o dnevnoj dozi fizičke aktivnosti, a mentalnu higijenu koju pritom zadovoljavam da i ne spominjem.” 

Lucija se nada kako će rekordne cijene goriva potaknuti građane da i sami otkriju prednosti bicikliranja. “Mislim da je krajnje vrijeme da konformizam na koji smo kao društvo navikli zamijeni osjećaj društvene odgovornosti i kolektivne svijesti da individualnim naporima možemo pridonijeti smanjenju utjecaja na okoliš. Što se tiče povećanja broja bicikala, već ih je sada veći broj na cesti što jednim dijelom dolazi i s lijepim vremenom, ali sam sigurna da su makar neki od njih bicikl izvukli iz šupa i podruma jer su cijene goriva zbilja nezapamćeno visoke.”

Premda je u europskim zemljama bike-sharing izrazito popularan, kod nas je on još u povojima, no korištenje javnih gradskih bicikala i kod nas dobiva na popularnosti. Hrvatski Telekom je u svom „Izvještaju o održivosti” iz 2020. godine naznačio kako se „sustavom javnih gradskih bicikala nastoji potaknuti građane na češće korištenje bicikala kako bi se smanjilo korištenje osobnih automobila i javnog gradskog prijevoza te posljedično smanjile emisije štetnih plinova”. U Rijeci je tako implementiran sustav javnih gradskih električnih bicikala RiCikleta, a Hrvatski Telekom je sudjelovao s partnerom UTE Pula u aktivnostima nabave, isporuke, montaže i implementiranja sustava e-bicikala.

Na četiri riječke lokacije postavljeni su terminali s električnim biciklima dostupni za iznajmljivanje sa sedam bicikala na svakoj lokaciji. Lucija napominje kako bike-sharing mrežu koriste njezini kolege za odlazak na sastanke izvan tvrtke, kada žele iskoristiti lijepo vrijeme za odlazak kući ili samo razbistriti glavu u radnom vremenu. Jedino što potencijalne bicikliste u Zagrebu obeshrabruje, govori Lucija je manjak biciklističke infrastrukture. „Zagreb tu poprilično kaska, no optimistično gledam u budućnost jer će nas međunarodne regulative prisiliti na bolju prilagodbu održivim načinima mobilnosti”, govori te dodaje: „Moram spomenuti kako su me Đurđevac i Koprivnica potpuno oduševili jer imaju jako puno biciklističkih staza koje su izvrsno integrirane u ostatak prometne infrastrukture, a još me više oduševila kultura ljudi.” Ako se vodimo maksimom „svako zlo za nešto dobro”, optimistično ćemo zaključiti da i dramatičan porast cijena goriva može rezultirati nečim dobrim – planet ionako već dugo vapi za ekološki prihvatljivijim oblicima mobilnosti. Premda je mnogima na umu tek osobna ušteda, u potrazi za alternativnim mogućnostima, u konačnici ćemo poštedjeti i planet.