NATIVE

Svi znamo za peripetije najdramatičnije ljubavne priče u životinjskom carstvu

Jeste li znali koliko je zapravo Klepetanov put Malenoj dramatičniji od njihove romanse?

O ovom paru mišljenje imamo svi. Oni su zvijezde životinjskog carstva. Njihova je priča obišla svijet. Ugledne televizijske kuće izabrale su upravo njih kao protagoniste svojih dokumentarnih filmova, a jedno je zagrebačko kazalište za djecu prema njihovoj dramatičnoj priči snimilo čak i dokumentarni film. Pogađate, riječ je o Klepetanu i Malenoj te o njihovoj dramatičnoj ljubavnoj priči koja opasno konkurira scenarijima Televisa Presente, legendarne meksičke produkcijske kuće poznate po sapunicama punih nevjerojatnih peripetija.

Ova priča o istinskoj ptičjoj ljubavi odvija se već dulje od 17 godina. Malena čeka svog Klepetana svakog proljeća na dobro poznatome mjestu, koji preleti tisuće i tisuće kilometara samo da se njegova draga ne bi naljutila jer kasni na večeru. A taj put je trnovit. Prepun je krivolovaca, nevremena i gladi. Samo oni najsretniji prežive i slete na naša područja koja su pogodna za stanovanje na krovovima kuća ili stupovima. Ako ništa, kod nas su donekle sigurne i dočekane s ovacijama.

Njihova veza je turbulentna. Od 2001. rodan leti iz Afrike, odnosno Južnoafričke Republike, kako bi došao u Brodski Varoš gdje ga čeka slomljena Malena početkom proljeća. Roda je naime, prije više od dva desetljeća slomila krilo i zbog toga je njezin povratak u Afriku nemoguć. Srećom njen život tu nije završio, već je pronađena od strane Stjepana, umirovljenog domara, uz samu cestu. Tada se ponovo rodila.

Stjepan već godinama pruža Malenoj sklonište za vrijeme zime, a kad krenu topliji dani uz Stjepanovu pomoć ona se vraća u gnijezdo koje je napravljeno za nju i Klepetana. I čeka. Slomljena krila, ali i srca jer svaka godina je neizvjesna. Klepetan je već u godinama, a Malena zbog slomljenog krila ne može dovoljno dobro zaštiti iznesena jaja od nevremena i hladnoće. Stjepan pomaže koliko može, ali čovjek nekad jednostavno mora pustiti prirodu da učini svoje. To, dakako, ne umanjuje njihovu ljubav koja je pravi primjer požrtvovnosti i strpljenja. Iz njihove su zajednice proizašla čak 66 ptića koji su se, baš poput njihova oca, u svega nekoliko mjeseci morali otisnuti na dug i opasan put juga kako bi u toplijim krajevima proveli zimu.

Odiseja s neizvjesnim ishodom

No, daleko od toga da su Klepetan i Malena jedine bijele rode čije je životne avanture Hrvatska pratila bez daha. Oni su samo par koji je zasjeo pod svjetlo reflektora. Bolje upućeni obožavatelji roda mogu, tako, već godinama pratiti dramatične migracije nekoliko roda iz minute u minutu, a kreativni prstići zaposlenika zagrebačkog Zoološkog vrta svojevremeno su na vrlo kreativan način pratili progres svojih pustolovnih roda putem društvenih mreža. Ovo su njihovi dnevnički zapisi.

1. Letin dnevnik putovanja 2018., zapis 1

Pozdrav društvo! Evo zasukala sam perje i krenula prema već poznatoj ruti za povratak. Upravo sam prešla rijeku Nil, točnije Bijeli Nil u Sudanu. Nil je, kao što već i moja vrsta na grani zna, najdulja rijeka na svijetu. Izvor je svježe vode i hrane, koristi se za prijevoz te hrani okolno tlo čineći ga plodnim tlom za razvoj poljoprivrede već više od 5000 godina. Čak i danas, 95 % ljudi koji žive u Egiptu i dalje živi na njegovoj obali. Dug je otprilike 6 853 km te prolazi kroz čak 11 zemalja. Nil čine dva glavna pritoka: dulji Bijeli Nil te Plavi Nil koji nosi otprilike dvije trećine volumena vode. Bijeli Nil počinje u najvećem afričkom jezeru (jezeru Victoria), a s Plavim Nilom se ujedinjuje upravo u ovoj državi – Sudanu.

Pomonin dnevnik putovanja 2018., zapis 1 Evo upravo sam se čula s Letom koja kaže da je krenula natrag kući. Ja sam se malo zadržala u Nacionalnom parku Serengeti jer sam tamo vidjela puno različitih životinja, ali i obilje hrane. Malo sam projurila kroz Keniju te sam krajičkom oka ugledala novu zemlju koju nisam posjetila kad sam putovala na jug. Upravo sam prešla granicu i krenula istraživati, za mene nove i neistražene teritorije. Poželite nam sreću!



2. Dnevnik putovanja Tesle II, 2018., prvi zapis

Pozdrav ekipa! Javio sam se znanstvenicima koji pomno prate naš povratak. Kako baš nema signala gdje se trenutno nalazim, na mojoj karti putovanja zabilježena je moja netočna trenutna lokacija. Zapravo se nalazim 300km istočnije od onog što se vama prikazuje i već sam krenuo prema rijeci Nil! Samo da se javim da sam dobro i da sam na povratku! Poželite nam sreću! Vole vas vaše rode!



3. Letin dnevnik putovanja 2018., zapis 2

Pozdrav društvo! Samo da vas obavijestim o svojoj trenutnoj lokaciji. Kako svako malo nema signala, podatci ne stižu na vrijeme pa na karti kojom se vi koristite stoji da sam u Izraelu, a zapravo sam već u Libanonu! I to na samom sjeveru države, samo nekoliko kilometara od Sirije. U samo pet sati sam prešla 150 kilometara! Hitam dalje, držite nam svima fige!

Pomonin dnevnik putovanja 2018., zapis 2

Čujem da nas je Leta sve već „prešišala“, već je u Libanonu! Ali morate priznati da nisam ni ja loša kada je u pitanju prelaženje velikih udaljenosti jer sam već u Sudanu. Tesla II je negdje u blizini, nismo se još sreli, možda se i nađemo pa zajedno krenemo dalje. Poželite nam sreću svima!

Dnevnik putovanja Tesle II 2018., drugi zapis

Pozdrav ekipa! Malo po malo idem i ja prema sjeveru, cure su brže od mene, ali stignem ja njih! Pokušat ću stići Pomonu sad kada smo u istoj državi, baš me zanima kako joj je bilo na dalekom jugu. Ipak je ona bila najviše južno od svih nas, čak u dalekom Mozambiku. Idem, žurim kako bih je stignuo!



4. Letin dnevnik putovanja 2018., zapis 3

Bok ljudi! Pozdravljam vas iz egzotične Turske. Prije par dana sam letjela blizu glavnog grada Ankare koji je drugi najveći grad u Turskoj, poslije Istanbula. Moram vam se pohvaliti da sam u toliko dobroj kondiciji da sam prešla čak tri kontinenta u svega četiri dana! Nastavim li ovim tempom ubrzo ćemo se vidjeti. Trenutno se spremam preletjeti Mramorno more, još ne znam hoću li letjeti iznad kopna ili direktno preko mora, ali skoro sam preko! Tesla II i Pomona su još u Africi, poželite im sretan prelet između dva kontinenta. Vole vas vaše rode!



5. Letin dnevnik putovanja 2018., zapis 4

Pozdrav ekipa, evo mene u susjedstvu. Trenutno uživam u ljepotama Srbije i vrlo sam uzbuđena jer ću uskoro stići do svog cilja. Letjela sam usporedno s lijepim plavim Dunavom jer znam da će me odvesti kući. Nadam se da će mi se ubrzo pridružiti i sve ostale rode. Vidimo se ubrzo!

Pomonin dnevnik putovanja 2018., zapis 3

Bok društvo! Ipak sam se odlučila za duži, kopneni put između dva kontinenta. Sad sam u Izraelu koji mi se jako sviđa. Priroda je predivna, a zgrade odišu poviješću. Znate li da je glavni grad Izraela – Jeruzalem, grad koji ima posebnu važnost za čak tri svjetske religije (judaizam, kršćanstvo i islam)? Čujem da je Leta već skoro stigla pa se moram požuriti da čujem sve detalje njenog putovanja.

Dnevnik putovanja Tesle II 2018., zapis 3

Pozdrav ljudi! Čujem da su cure već ozbiljno dale petama vjetra, ali meni se baš ne žuri. Uživam u prekrasnom Sudanu i letim obalom Nila gdje sam se već par puta zadržavao u toku svog putovanja jer je tu najbolji izbor hrane. Veselim se povratku pa mi poželite sreću!



Životne priče Pomone, Lete i Nikole II možda nisu bile toliko medijski eksponirane, ali zorno prikazuju zašto se upravo bijela roda nalazi na popisu ugroženih vrsta. Oni, naime, za razliku od Klepetana nisu imali sreće vratiti se u svoja hrvatska gnijezda. Njihove su sudbine okončale mnogo tragičnije.

Pomona i Leta su obje uginule onog istog ljeta iz kojeg potječu njihovi dnevnički zapisi, nakon što su uspješno odoljele svim izazovima dugog i opasnog povratka u Hrvatsku. Obje su preminule u Čigoču. Uzrok smrti za Pomonu nije bilo moguće utvrditi, ali se sumnja da je uginula nakon što je slomila zglob dok je Letu ubio metak krivolovca. Nikola II je, za razliku od svojih suletačica, preživio ljeto u Hrvatskoj. Skončao pri povratku u daleke krajeve i to negdje iznad Turske. Točan uzrok njegove smrti je nepoznat.

HEP ODS ulaže značajne napore u zaštitu ptica

HEP ODS već godinama neumorno provodi svoje mjere zaštite ptica. „U sklopu Sporazuma o suradnji pri provedbi mjera zaštite, praćenja populacije i prstenovanja strogo zaštićene vrste bijele rode (Ciconia ciconia L.) kojeg smo u revidiranoj verziji potpisali 2016. s MZOE i 14 nadležnih javnih ustanova za zaštićena područja, obvezali smo se pro bono osigurati sigurne uvjete za gniježđenje roda na našim stupovima što podrazumijeva: ugradnju nosača, popravak nosača, uklanjanje starih gnijezda, ugradnju zaštitne opreme na opasna mjesta za elektrokuciju u blizini gnijezda“, rekli su nam iz HEP ODS-a.

„Također, za potrebe prstenovanja i monitoringa bijelih roda jedan do dva dana godišnje ustupamo košaru s dizalicom i jednog montera kako bi se to odradilo. To se radi u koordinaciji s nadležnim javnim ustanovama i ovlaštenim prstenovačima i to na području Zagrebačke županije, Sisačko- moslavačke, PP Lonjsko polje te dijelovima Slavonije. Nakon većih oluja i nevremena mlade rode znaju i ispasti iz gnijezda pa se nas angažira da pomognemo u spašavanju - da dignemo mlade rode i vratimo u gnijezdo“, dodaju.

Hvale vrijedna akcija spašavanja mlade rode

A upravo se je jedna takva akcija spašavanja odigrala prošlog tjedna kad su radnici Elektre Križ uspješno spasili mladu roda koja je bila ispala iz gnijezda te ju uspješno vratili u gnijezdo. Radnici su na teren izašli na poziv jedne gospođe koja je pronašla mladu rodu te ju je privremeno zbrinula u svom dvorištu.

„Događaj smo prijavili Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim područjima i drugim zaštićenim dijelovima prirode na području Zagrebačke županije Zeleni prsten koja nas je uputila da se javimo Udruzi za zaštitu divljih životinja AWAP (Association for Wild Animals Protection). Gospodin Zoran Horvat iz AWAP-a je zamolio da pokušamo vratiti mladu rodu u gnijezdo, a što su naši radnici i napravili“, poručuju iz HEP ODS-a.

A kako je ta akcija spašavanja tekla, možete detaljno popratiti u našoj galeriji.