NATIVE

Pitali smo stručnjake koji se bave zaštitom ptica što mi možemo poduzeti da spasimo rode

Evo konkretnih savjeta!

Većina vodećih svjetskih kompanija odavno je prepoznala važnost održivosti i zaštite prirode pa su shodno tome odavno prilagodile svoje zelene politike. Ništa drugačije nije niti u Hrvatskoj kad je u pitanju prihvaćanje društvene odgovornosti, a HEP je zasigurno jedan od predvodnika kad je riječ o opsegu ulaganja u programe održivog razvoja i zaštite okoliša.

U sklopu svojih programa tako već godinama provodi niz aktivnosti usmjerenih na zaštitu zraka i klimatske promjene, zaštitu vode, gospodarenje otpadom, gospodarenje kemikalijama i zaštitu tla te zaštitu biološke raznolikosti – područje kojim ćemo se mi ovdje baviti u najvećoj mjeri.

Mnoga zakonima zaštićena područja poput nacionalnih parkova, parkova prirode, regionalnih parkova te područja značajnog krajobraza u direktnom su susjedstvu HEP-ove infrastrukture dok oko 20 posto ukupne duljine nadzemnih srednjenaponskih vodova HEP ODS-a prolazi Natura 2000 područjima očuvanja značajnih za ptice.


Plavo išrafirana područja su NATURA 2000 područja očuvanja značajna za ptice. U tim područjima koja se preklapaju s parkovima prirode, nacionalnim parkovima i sl. proteže se HEP-ova infrastruktura (prijenosni vodovi, distribucijski vodovi).

Ptice učestalo koriste dijelove elektroenergetskih vodova na različite načine: kao mjesto za odmor ili noćenje, uzvišenje za promatranje plijena pri lovu ili za gniježdenje. Osim opasnosti od sudara s nadzemnim dijelovima vodova (kolizije), postoji i opasnost od strujnog udara (elektrokucije). Do elektrokucije najčešće dolazi prilikom slijetanja ili uzlijetanja sa električnih stupova i/ili vodiča kada u istovremenom doticaju s dvije faze ili jednom fazom i uzemljenim dijelovima stupa ptice uzrokuju kratki spoj. Učestalost stradavanja ptica od strujnog udara razlikuje se između pojedinih dijelova elektroenergetske mreže.

Iako, primjerice, dva dalekovoda imaju istu snagu i dizajn, broj stradavanja ptica ovisit će o brojnim drugim faktorima: geografskoj poziciji dalekovoda, topografiji područja kroz koji prolaze te rasporedu staništa i sastavu pripadajućih ptičjih zajednica. Rizik od elektrokucije je veći na područjima važnim za selidbu ptica, područjima koja su bogata ptičjim vrstama te na područjima s vrlo gustom populacijom ptica. Upravo takva područja uključena su u ekološku mrežu Natura 2000.

HEP na tlu cijele Hrvatske koristi više od 24 tisuće kilometara srednjenaponske nadzemne mreže s više od 11 tisuća stupnih trafostanica te velikim brojem rastavljača.



A jedna će vam vrsta koja je u specijalnom fokusu HEP-ove zaštite ptica prva pasti na pamet. Riječ je o golemim bijelim pticama selicama koja svoja golema gnijezda nekako najradije savijaju upravo na stupovima. U Hrvatskoj zato postoji više od 1.000 stupova na čijim se vrhovima nalaze gnijezda. Pogađate, riječ je o bijelim rodama.

„Roda izabire lokaciju za izgradnju gnijezda po svom 'guštu', a najčešće napravi gnijezdo doslovno na stupu, odnosno, u neposrednoj blizini žica“, rekli su nam stručnjaci za zaštitu okoliša iz HEP ODS-a. „U tim slučajevima naši vodovi, ovisno kako su izgrađeni, mogu biti opasni za njih, ali aktivnosti roda mogu jednako tako ugroziti i našu djelatnost pa stoga ugrađujemo nosače na stupove koje su rode izabrale.“

HEP-ove ste nosače za rodina gnijezda dosad zasigurno zamijetili, osobito ako živite u kontinentalnim područjima koje rode preferiraju. Riječ je o najčešće metalnim platformama koje drže golema gnijezda roda koja nekad mogu biti teška oko jedne tone, a rode ih nastanjuju o periodu od ranog proljeća do kasnog ljeta. „Ljudi obično misle da smo mi ti koji popravljamo gnijezda roda, ali mi se u tom pogledu brinemo samo za to da na stupove na kojima rode izgrade gnijezda postavimo odgovarajuće nosače.

Rode si gnijezda popravljaju same. Situacije kad one popravljaju svoja gnijezda mogu biti potencijalno opasne jer rode tijekom tih svojih građevinskih radova bacaju komade hrane ili fekalija pa postavljanjem nosača ujedno štitimo i svoju mrežu kako ne bi došlo do kratkog spoja“, objašnjavaju nam naši sugovornici iz HEP ODS-a.

Vjerojatno ste dosad čuli kako se bijela roda nalazi na popisu ugroženih vrsta zbog čega je njena zaštita još i važnija. Zanima nas što u Hrvatskoj generalno predstavlja opasnost za ptice. „Opasnosti ima mnogo, a elektrokucija, odnosno stradavanje od strujnog udara, je samo jedna od njih. U kontekstu elektroenergetske infrastrukture tu je i negativan utjecaj od visokonaponskih vodova koji predstavlja puno veću opasnost za stradavanje velikog broja ptica od kolizije tijekom migracije. Dakle, ptice u preletu često ne vide žice visokonaponskih vodova (pogotovo za vrijeme loših vremenskih prilika) i postoji opasnost od sudara s njima“, pojašnjavaju nam iz HEP-a.

Osim toga, priča nam, ozbiljnu prijetnju za ptice predstavlja i krivolov koji je u Hrvatskoj zastupljeniji nego što bi čovjek mislio. Ljudi, naime, često iz neznanja ili radi nedovoljno razvijene svijesti znaju pucati na ptice u migraciji, a u takvim slučajevima zapravo jako često nastradaju upravo jako rijetke vrste. Jedan od većih problema koji ugrožava ptice je svakako i trovanje. Još jedan faktor koji zasigurno negativno utječe na ptice je promet. Tu su naravno i nestanak staništa, nedostatak hrane i tako dalje.

„Ugroza, kao što vidite, nažalost ne nedostaje. Elektrokucija, odnosno strujni udar, je tu samo jedna kap u moru opasnosti. Pa ipak. U Hrvatskoj postoje određena područja koja se nalaze pod odgovornošću HEP ODS-a, a važna su staništa strogo zaštićenih vrsta ptica poput bijelih roda ili bjeloglavih supova pa svoju misiju zaštite ptica shvaćamo krajnje ozbiljno“, nastavljaju HEP-ovi stručnjaci za zaštitu okoliša.

No, kako bi se zaštitio život ugroženih vrsta te prevenirao ulazak novih životinja na popise vrsta ugroženih izumiranjem nije dovoljan angažman velikih kompanija. U zaštitu prirode bismo se trebali uključiti i mi sami. I to u što većoj mjeri. „U Hrvatskoj, u usporedbi s nekim drugim, susjednim zemljama, baš nedostaje tih građanskih inicijativa za zaštitu ptica.

U našem susjedstvu, recimo, postoji puno više 'birdwatchera', odnosno amaterskih ornitologa, koji jednostavno izlaze u prirodu s ciljem promatranja ptica. Tako usput zamjećuju i raznorazne pojave i stradavanja pa te slučajeve i redovito prijave. Kod nas je baš taj nedostatak prijava ključan“, ističu iz HEP-a.

Što HEP poduzima glede zaštite ptica. „Mjere se vrše u više smjerova. Jedna od naših široj javnosti možda najpoznatijih aktivnosti je ona u vezi zaštite bijelih roda koje se gnijezde na našoj mreži. U Hrvatskoj trenutačno postoji više od 1.000 gnijezda bijelih roda koje svoja gnijezda na stupovima HEP ODS-a tako da nam posla ne nedostaje“, pričaju nam stručnjaci. Sukladno tome HEP ima sporazum s Ministarstvom i 14 drugih nadležnih javnih ustanova s kojima usko surađuje. Između ostaloga, to podrazumijeva da zaposlenici HEP-a ugrađuju nosače rodinih gnijezda kako bi ih digli iznad stupa te ih na taj način zaštitili od žica i strujnog udara.

„A pomažemo i pri prstenovanju roda. Našim partnerskim ustanovama tako, recimo, posuđujemo svoje košare kako bi prstenovači mogli prstenovati mlade rode. Taj se proces obično odvija u šestom mjesecu i odnosi se na kontinentalnu Hrvatsku – dakle, područje gniježđenja bijelih roda. Kad je riječ o ostalim dijelova Hrvatske, onda tu prvenstveno imamo pojačane aktivnosti na Cresu i Kvarnerskim otocima vezane uz zaštitu bjeloglavih supova od elektrokucije“, nastavljaju.

S obzirom na broj dokumentiranih stradavanja ptica od strujnog udara, HEP intenzivno zadnjih godina ulaže u provedbu mjera zaštite ptica. „Kako bismo ptice dodatno zaštitili od daljnjih stradavanja, izoliramo rizične točke. Kroz suradnju s nadležnim institucijama zadali smo si cilj na taj način da 2025. zaštitimo sve kvarnerske otoke i u učinili ih u potpunosti 'bird friendly'. Misija nam je da u potpunosti eliminiramo opasnost od strujnog udara za bjeloglave supove.“

HEP slične aktivnosti provodi više-manje po cijeloj Hrvatskoj. Tamo gdje se zabilježi stradavanje strogo zaštićene vrste, HEP je, naime, dužan po Zakonu o zaštiti prirode i Pravilniku za Natura 2000 područja očuvanja značajna za ptice, provesti mjere zaštite. „Kao partner korisnik sudjelujemo i na europskom projektu na području Kopačkog rita s ciljem zaštite svih opasnih dionica vodova unutar Parka prirode kako bismo onemogućili stradavanja ptica na tom važnom području u ornitološkom smislu.“

A još jedna hvale vrijedna suradnja je zasigurno i ona koju je HEP ostvario sa Zavodom za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Projekt na kojem su se udružili se bavi zaštitom zlatovrane. „Riječ je o jednoj jako rijetkoj vrsta koja je prije nekoliko godina gotovo izumrla u Hrvatskoj. Opstanak zlatovrana je ugrožen zbog nedostatka staništa jer se gnijezdi ona u starim topolama koje su posljedicom požara gotovo nestale.

Zato smo s HAZU-om ostvarili suradnju u vidu postavljanja kućica za zlatovrane na stupove HEP ODS-a na području Ravnih Kotara. Postoji plan gradnji i još smo u fazi pripreme. Do sada su ugrađene tri kućice i ono što je bitno je to da je gniježđenje prošlo uspješno. Suradnja ima perspektivu, a i prepoznati smo kao jedan od sudionika u akcijskom planu za zaštitu ove vrste.“

„Osim toga, predali smo i prijavu za jedan europski projekt unutar kojeg bismo mi kao HEP ODS bili nositelji i dobili značajna sredstva za zaštitu strogo zaštićenih vrsta ptica u najvažnijim područjima Dalmacije. To su područja delte Neretve, Vranskog jezera i Ravnih Kotara. Toliko o aktualnim planovima“, zaključuju priču naši sugovornici iz HEP-a.