Prvi smo pogledali dramatičnu seriju u kojoj je kraj svijeta izbjegnut za dlaku

Budite sigurni, Černobil ove jeseni dobiva dostojnog zamjenika

Čini se da televizija ima novi trend. Dramske serije koje se temelje na stvarnim apokaliptičnim događajima u kojima se preživljavanje čitavog čovječanstva provuklo kroz iglenu ušicu pokazale su se dobrim magnetom za publiku. Sjetite se samo uspjeha serije Černobil. National Geographic uzjahao je sa svojim najnovijim projektom Vruća zona taj val i jedno je sigurno – jesen ćete provesti uz Juliannu Margulies (Dobra žena, Hitna služba)

O Černobilu su dosad napisane mnoge knjige, snimljeni su filmovi pa čak i serije. Svaki novinar koji drži do sebe dotaknuo se u svom radu ove teme pišući o nekoj apokaliptičnosti koja je umalo pokosila svijet ostavljajući za sobom razorne posljedice. Mediji sporadično objavljuju grozomorne priče preživjelih. Dovraga, Černobil je pokrenuo čak i svoj zasebni trend u turizmu. Dark Tourism, možda ste čuli za njega.

Ostavimo Černobil po strani, što je sa svim onim katastrofama koje su mogle imati jednako razorne posljedice po svijet, ali su ostale zatočene u magli povijesti jer se za njih jednostavno nikad nije čulo. Barem ne kad je riječ o informiranosti na razini globalne javnosti.

Tema kojom se bavi serija Vruća zona zasigurno se može pribrojiti tom nizu. Naime, 1989. godine u znanstvenoj ustanovi u blizini Washingtona, smrtonosni virus ebole pojavio se na tlu Amerike. S majmunima koji su importirani u SAD kako bi se na njima vršila znanstvena istraživanja uvezena je i dotad jedna malo poznata bolest – ebola.

Bolest je to koje se danas boje ljudi diljem svijeta, osobito uzme li se u obzir da smo netom preživjeli epidemiju te smrtonosne bolesti kojoj su podlegle tisuće ljudi. Tih kasnih devedesetih o eboli se znalo jako malo, gotovo ništa. Bolest o kojoj se tad pričalo bio je AIDS, samo da malo stvari postavimo u povijesnu perspektivu.

Jedna od najsmrtonosnijih čovjeku poznatih bolesti

Što se samog virusa ebole tiče, stvarnost koja ga okružuje prilično je strašna. Samo tijekom prošle godine eboli je podleglo više od 1800 ljudi. Epidemija koja je harala zapadnom Afrikom između 2014. i 2016. pamti se kao najgora u ljudskoj povijesti. Tijekom spomenutog razdoblja virusom se na područjima Gvineje, Liberije i Sierra Leonea zarazilo 28.616 ljudi dok je njih 11.310 umrlo.

Ebola, izrazito teška i često smrtonosna bolest, poznata je još i pod imenom hemoragijska groznica. Najčešće se javlja u izoliranim centralno i zapadnoafričkim selima koja graniče s tropskim šumama. Virus je, inače, ime dobio prema istoimenoj rijeci koja presijeca Kongo. Najčešće se prenosi izravnim kontaktom tjelesnim izlučevina zaraženih životinja ili ljudi, a razdoblje inkubacije traje između dva i 21 dana.

Rani simptomi uključuju vrućicu, mučninu, zimnicu te intenzivne bolove u mišićima. Sve one simptome, dakle, kojima se odlikuje i obična gripa. Nakon toga nastupaju svi oni vanjski simptomi po kojima je bolest poznata, a mogu uključivati obilna unutarnja i vanjska krvarenja.

Smrtnost je iznimno visoka – bolesti podliježe između 60 i 90 posto zaraženih. U borbi protiv ebole, nažalost, trenutačno još uvijek ne postoji neki određeni lijek ili cjepivo, a sam se virus najefikasnije uništava sapunom, dezinfekcijskim sredstvima, sunčevim zrakama ili sušenjem.

Stvarna priča potpukovnice koja je Ameriku spasila od ebole

I tu na scenu nastupa protagonistica najnovije National Geographicove dramske serije – potpukovnica Nancy Jaax. Upravo je ona, uz pomoć svog tima znanstvenika, zaslužna za otkriće i obuzdavanje spomenutog virusa koji izaziva smrtnost od 90 posto slučajeva.

Serija od šest nastavaka National Geographica nadahnuta je, dakle, istinitim događajima opisanim u međunarodnoj uspješnici Richarda Prestona istog naziva. Serija prati priču o svjetskoj krizi koja se službeno nikad nije dogodila.

Kolegica i ja dobili smo ekskluzivnu priliku seriju pogledati među prvima. Temelji se na stvarnom događaju, apokaliptične je naravi, triler po žanrovskoj prirodi te još uz sjajnu kameru i prekrasne kadrove koji ponekad graniče s estetikom ružnoće koju svi toliko mrzimo voljeti gledati na velikom platnu - čemu u prilog idu sve klasične horor uspješnice kojih se možete dosjetiti, ova serija ima i sjajnu glumačku ekipu.

Ova nadaleko poznata glumica poznata je po jakim i neovisnim ženama koje igra. Za svoj je dosadašnji rad osvojila i brojna priznanja struke. I još važnije, njeno je ime garancija kvalitetno i fino dorađenog dramskog lika. U Vrućoj zoni nije ništa drugačije. Ne samo da je ponovno potvrdila svoj status zanemarene i često previđene heroine iz susjedstva, već je suvereno pregazila i stakleni svod izbivši na čelo muške glumačke ekipe. Što u samoj seriji igrajući lik potporučnice Jaax, što na tehničkoj razini kao glumica Julianna Morgulies.

Za njenim glumačkim ostvarenjima ne kaskaju ni njeni kolege. Kolegica i ja smo, doduše, pogledali samo prvu epizodu pa o genijalnosti Liama Cunninghama nećemo govoriti jer se čovjek pojavljuje u tri kadra u koja je, istina bog, razvalio. Malo koji glumac, naime, može čak i bez riječi u svega nekoliko trenutaka preokrenuti priču. No, zašto vam to uopće govorim. Njegovo umijeće poznaju svi koji su gledali Igru prijestolja – što je, realno, svaki drugi čovjek na kugli zemaljskoj.

Nas se najviše dojmio Topher Grace. Taj je glumac stari znanac i prokušani veteran kad je u pitanju scenska realizacija nijansiranih zlikovaca. U Vrućoj zoni igra ljigavog sveznalicu koji ima evidentni problem s time što mu je šefica žena.

Nemalo je reći da u gledatelju budi nesnosnu iziritiranost, ali upravo je to i njegova funkcija koju odrađuje majstorski. Njegovoj ulozi ne smeta čak niti perika koja evocira sve ono modno najomraženije što su osamdesete – kad je muška moda u pitanju, utjelovljivale - fudbalerku. Iako, kako čujemo, upravo se ta frizura ove godine vraća na velika vrata pa tko zna – možda Topherov lik postane predvodnik novo-starog modnog trenda.

Naš omiljeni negativac, odnosno glumac koji ga igra, opisao je detaljno svoj susret sa zaštitnim odijelom, i prema svemu sudeći, nije mu bilo osobito ugodno. „Bilo je nekih scena koje se događaju u laboratoriju, kada je bilo jezivo biti glumac u zaštitnom odijelu koji se samo pretvara da je dio svega toga. Nitko vam ne kaže sve o zaštitnim odijelima. Gledao sam filmove u kojima glumci nose ovakva odijela i to izgleda relativno lako.

Nažalost i mi nastavljamo podupirati taj mit jer na ekranu uvijek nastojimo sakriti koliko je naporno raditi u tim odijelima. Naime, u njih se upuhuje zrak kako bi ostali napuhani oko vaše tijela i kako biste imali dovoljno kisika za disanje. Stoga je u njima dosta teško glumiti u emotivnim scenama i izvoditi fizički zahtjevne pokrete. Bilo je to nekoliko zaista zahtjevnih i napornih dana kada smo snimali u odijelima.

No, svi smo se potrudili da nam bude i zabavno! Ono što je za mene bilo zabavno je da moj lik, Peter, na cijelu situaciju gleda iz drugog kuta jer je civil i nije bio odgajan u vojsci kao ostatak ekipe, pa se voli malo i zabaviti. Naravno, prije nego što stvari postanu previše ozbiljne.“

A osvrnuo se i na svoju suradnju s naslovnom junakinjom. „Julianna je čudesna. Ona je jedna od onih osoba s kojima želite raditi ako ste glumac. Osobito ako se radi o ovakvom materijalu. Stvarno sam se preplašio sjetivši se scenarija jer sam pomislio: „Oh, čovječe, pa ona je radila u Hitnoj službi. Ako ću tumačiti ulogu iz područja medicine, što ranije nisam imao prilike raditi, onda moram biti i više nego dobar.“ Dakle, dvostruko sam se potrudio da zapamtim sav svoj tekst. No čim sam je upoznao, shvatio sam da je neizmjerno draga, racionalna i vrlo zabavna osoba. Definitivno je pravo zadovoljstvo raditi s njom!“

Ono što je u čitavoj seriji ipak upečatljivo umijeće je scenarista, odnosno producenta. Njihova je vizija ovu seriju vinula iznad tematski sličnih serija kakvih smo se dosad imali prilike nagledati. Umjesto sirovog prikaza akcije te trilerske atmosferičnosti kakve obično oblikuju serije postapokaliptičnost tipa – nećemo se lagati, ne dostaje toga ni u Vrućoj zoni, Vruća zona svoju, iz ljudske perspektive, otuđujuću radnju plete nježno i toplo oko svoje protagonistice i njezine obitelji.

Klasični motiv antičkih tragedija koji se odnosi na borbu pitanja dužnosti prema državi i dužnosti prema obitelji u Vrućoj je zoni prikazan vrlo uspjelo. To se zasigurno može pripisati glavnoj producentici, Lyndi Obst, koja je godinama brusila svoju viziju Vruće zone. Upravo je Obst bila ta koja u ovoj napetoj priči nije prepoznala samo akcijski potencijal, nego je tvrdoglavo i neumorno ustrajala na tome da se uz svu dramu inherentnu potencijalnoj pandemiji ebole priča debelo osloni na prikaz svakodnevnice jedne uspješne žene. Žene koja je majka, žene koja je supruga, žene koja je znanstvenica, žene koja je šefica. Žene koja je spasila Ameriku od propasti.

Seriju Vruća zona od 15. rujna možete pratiti svake nedjelje u 21:55 sati.