Zaljubljena u adrenalin: Autosport je njezina ljubav, a posebno reli, u kojem se snalazi kao riba u vodi

Aleksandra Kovačić, administratorica za PAM i HUNTER kanal u Hrvatskom Telekomu studira cestovni promet na Fakultetu prometnih znanosti, rodom je iz Stubičkih Toplica, a za svoj neobičan hobi kaže da je oduvijek bio dio njezina života

'Moj je hobi sasvim drugačiji, pogotovo za ženu, i pun je adrenalina. Otkad znam za sebe, volim autosport, no najviše me oduševio reli, disciplina koja se smatra kraljicom autosporta. Poseban je jer se vozi u svim vremenskim uvjetima, bilo toplo, hladno, kiša, sunce, ne biramo je li cesta čista ili je blatnjava i - što je najveći izazov - u autu moramo funkcionirati kao tim, tj. kao jedno', kaže Aleksandra.

Taj sport je, dodaje, obilježio njezin život i odmah ga je zavoljela. 'Autosport je bio uvijek dio mog života. Naravno, nemam ništa protiv drugih sportova, ali ja sam se najbolje našla u ovome', rekla je. Ljubav prema autosportu, otkrila je, rodila joj se od malih nogu. 'Mamina familija je vozila moto utrke i tako sam odmalena bila okružena adrenalinom. Uz to su i tata i djed automehaničari, pa nisam ni ja mogla daleko od toga. Prije osam godina pružila mi se prilika da budem suvozačica prijatelju na Ini Delti koja se vozi u Zagrebu i tako je to počelo i traje sve do danas, pa se nadam da će još potrajati. To je jednostavno moj godišnji odmor i dok ga neki uzimaju da bi otišli na odmor, ja ga potrošim većinom na utrke', otkriva Aleksandra.

Sport u kojem se pronašla, dodaje, zahtijeva i mnoge žrtve. 'Ovaj sport je jednostavno moj život. Da bi se netko bavio autosportom, za to treba puno odricanja i utrošenog slobodnog vremena, a ponekad i neprospavanih noći da bi sve na vrijeme bilo organizirano i da biste bili spremni odvoziti nekad i do 1000 kilometara', objašnjava ona. Ispričala je i kako izgledaju pripreme za utrku. 'Priprema za jednu utrku počinje već mjesec dana prije samog natjecanja jer moramo proučiti pravilnik za svaku utrku, pa poslati prijavu i pratiti sve obavijesti koje dolaze, a nama su potrebne. Uz to, proučavamo karte mjesta u kojem se vozi, popisujemo rutu kojom vozimo, obavljamo verifikaciju dokumenata i tehnički pregled automobila te tek onda kreće naša uživancija u autu koja traje dan, dva, tri, ovisi o natjecanju', ispričala je.

Premda se radi o opasnom sportu, Aleksandra objašnjava da su vozač i suvozač dobro osigurani. 'Opasan je to sport, to je istina, ali mi smo dobro smješteni u autu. Automobil je sav u kavezu, imamo sigurna sjedala i pojaseve kako bismo bili maksimalno sigurni ako dođe do nesreće. Naravno, ništa nije 100 posto sigurno, ali prihvaćamo rizik ovog sporta. Mislim da svaki sport ima svoje opasnosti', rekla je. Odgovorila je i na vječito stereotipno pitanje tko bolje vozi - žene ili muškarci. 'Mislim da ima dobrih i muških i ženskih vozača, isto tako i onih loših', kaže. Za sebe je uz smijeh rekla da misli da je vjerojatno dobar vozač, a vozački ispit položila je iz drugoga puta. 'Dva puta je dva puta, treba ponoviti gradivo', smije se Aleksandra.

Njezino radno mjesto sastoji se od administracije, aktivacije i unosa zahtjeva te podrške menadžerima, a najdraži dio posla joj je kraj dana, kad zna da je uspjela riješiti sve što je trebala. Fokus koji razvija u reliju, dodaje, pomaže joj i u privatnom i poslovnom aspektu života. 'Fokusiranost, koncentracija i snalažljivost uvijek dobro dođu u svim životnim aspektima', zaključuje.

Posao u HT-u bi, dodaje, preporučila svima. 'HT je poslodavac koji pruža puno mogućnosti i brine se o djelatnicima, pogotovo u vrijeme pandemije. Postoji i mogućnost digitalnog učenja te puno ostalih mogućnosti', rekla je.