HT stručnjak za presales poslovna rješenja zarazio nas je svojim stavom i iznenadio nas nekolicinom veoma zanimljivih hobija
On je Tomislav Stipić, a sebe opisuje kao principijelnu, otvorenu i temperamentnu osobu. A upravo temperament smatra svojom najvećom manom, uvjeren da ga je, kaže, ‘oblikovala senjska bura iz koje je potekao’.
‘Ne znam kako bi me okolina opisala, možda to ni ne želim saznati, ali oni koji me dobro
poznaju znaju da ću uvijek reći što mislim, ali i nastojati biti dobar kolega’, rekao je
Tomislav. Trenutno radi u Sektoru marketinga za poslovne korisnike, u Odsjeku za podršku i
pretprodajne aktivnosti na poziciji presalesa - stručnjaka za poslovna rješenja.
‘U HT-u sam već skoro devet godina, a iako sam mijenjao različite organizacije, od početka
sam na ovom radnom mjestu. Što bi rekao Meštar iz 'Velog mista': 'Bija san u šest država, a
nigdi se nisan maka.''
U slobodno vrijeme, otkriva nam, bavi se društveno-političkim analizama. ‘Praćenje
političkih procesa datira još od gimnazijskih dana. Kasnije sam htio shvatiti što nam politička
kretanja govore o nama samima, zašto toliko kaskamo za razvijenim zemljama i došao sam do
zaključka da je to zato što odbijamo preuzeti svoju odgovornost za zemlju u kojoj živimo jer
odbijamo izaći na izbore. To me navelo da podrobnije proučim zašto je to tako i zašto toliko
preziremo demokraciju koja nam pruža mogućnost da doslovno utječemo na kvalitetu svojih
života.’
Kaže, tako su počele njegove društveno-političke analize, prvo na njegovu profilu na
Facebooku, a onda je sve to dobilo ozbiljniju notu kada su ga primijetili iz medija, pa je za
njih počeo pisati osvrte i komentirati izborne predikcije koje su u velikoj mjeri bile točne jer
je kombinirao znanje stečeno kontinuiranim praćenjem, podatke iz prethodnih izbornih
ciklusa i politički instinkt za koji, kaže, misli da ga posjeduje.
‘Tako je krenulo, a kulminacija je bila na prošlim lokalnim izborima, na kojima sam radio
analize po županijama i imao više od 80 posto pogođenih rezultata.’
Otkrio je da je tako u svojoj, Koprivničko-križevačkoj županiji predvidio pobjednika u
stotinjak glasova. Trenutno je na ‘pauzi’ od izbora i željno iščekuje 2024. godinu jer će, kaže,
biti više nego zanimljiva, zbog čega će biti jako teško pogoditi rezultate.
‘Uz najavljenu promjenu izbornog zakona, već sam počeo raditi na nekim sociološkim,
demografskim i matematičkim modelima koji će mi pomoći da pokušam unaprijed saznati
kakva bi mogla biti kretanja. Napominjem da sve te modele radim amaterski, na svoj način,
ali priličan broj mojih predviđanja pokazao se točnim.’
Uz sve to Tomislav komentira društvena događanja za pojedine medije i povremeno piše
kolumne. Surađuje i s akterima na političkoj sceni i lokalnim jedinicama, savjetuje ih u
odnosima s javnošću te političkim taktikama i strategijama.
Kako mu slučajno ne bi bilo dosadno, tu je još jedan hobi i to onaj kreativni - izrada jaslica.
‘To je baš pravi hobi, nešto za dušu, iako je i prethodno opisana aktivnost počela kao hobi, ali ljubav prema izradi jaslica ne monetiziram, naslijedio sam je od oca koji me pred svaki Božić vodio u šumu u nabavu prirodnih materijala od kojih smo onda zajedno izrađivali jaslice. To je možda i najljepša slika koju nosim iz djetinjstva', priznao je i otkrio kako je tu vještinu, koju je u djetinjstvu njemu otkrio otac, odlučio prenijeti na svog sina. Zbog toga već mjesec dana prije Božića počinje s pripremama, trudeći se da svake godine ima nešto drugačije i koristeći isključivo prirodne materijale.
‘Tu su kamen, drvo, biljke, kao baza mi služi stiropor i koristim umjetnu mahovinu s obzirom na to da je prava zaštićena i izbjegavam je otuđivati iz njezinog prirodnog ambijenta. Za prošli Božić proširio sam izradu od kartona, a ideja ne nedostaje ni za ovu godinu. Naravno, najveće uzbuđenje oko izrade jaslica osjeća moj četverogodišnji sin i nadam se da će se kasnije u životu on rado sjećati toga i možda tu ljubav prenijeti na svoju djecu.’
Uz sve ove hobije i četverogodišnjeg sina, Tomislav puno čita, a najviše ga trenutno, kaže, zaokupljaju suvremeni hrvatski romani i autori poput Ivane Šojat, Julijane Adamović i Ludwiga Bauera. Najviše čita vikendom ili u vlaku kada putuje na posao iz Križevaca u Zagreb i natrag. Povremeno se bavi i amaterskom fotografijom, zbog čega je nedavno nabavio DSLR aparat, a opušta ga i kuhanje i nekako se, kaže, ‘specijalizirao’ za tradicionalnija jela uz povremeno eksperimentiranje.
‘Najvećim uspjehom na poslu smatram to što i nakon devet godina vidim svrhu onoga što radim i što to još uvijek volim, uz, naravno, povremene oscilacije. To što sam na istom poslu toliko dugo može biti i pozitivan i negativan indikator, ali osjećam se dobro i nastojim biti profesionalan, a ujedno unijeti djelić sebe u ono što radim. Hobiji su neka druga dimenzija, oni pružaju otklon od svakodnevnog stresa i izvlače ono najbolje iz čovjeka. Pokreće me ljubav prema onome što radim, čisti užitak. U tome pronalazim sebe’, zaključio je Tomislav Stipić.