Otkrio nam je sočne detalje iz svoje karijere, rekao što mu se na estradi sviđa, a što ne i kako se snašao u doba korone

Ivan Penezić je frontmen popularne hrvatske Pravila igre. Uhvatili smo ga netom prije premijere najnovije pjesme benda – koja usput izlazi u ponedjeljak – i dobro ga izrešetali pitanjima.

Saznali smo, između ostaloga, čime bi se bavio da nije pjevač, koji su trenuci obilježili njegovu karijeru i kako se ovih dana nosio s izolacijom. Ispričao nam je koje mu je glazbeno razdoblje bilo najdraže, a otkrio nam je i zašto voli nadimak koji ga prati na estradnoj sceni.

Opiši nam svoj prosječni radni dan. Možeš ići u detalje koliko želiš i u koje želiš.
Pošto sam sve samo ne jutarnji tip, moj dan počinje u kasno prijepodne. Bez prave turske kave dan ne počinje. Nakon toga je lako baviti se mailovima i ostalim izazovima koje moje jutro nosi. Kako se uz glazbu paralelno bavim i grafičkim dizajnom, taj dio volim srediti što prije kako bi se mogao što bolje koncentrirati na glazbene izazove. U njih spada rad u studiju, skladanje, brainstormanje o planovima s ostatkom benda i još mnogo toga što se ne vidi, ali svakako čini razliku. Puno je tu zapravo posla koji na prvu ne biste spojili s glazbom, a čini ju potpunom.

Kako je izgledao tvoj poslovni put? S kakvim si se izazovima susretao? Što bi ponovio, a što bi napravio potpuno drugačije?
Moj poslovni put je kao i svačiji prepun uspona i padova uz koje se uči. Ne stoji bez veze ona teza ”starost jednako mudrost”. S godinama čovjek stekne iskustvo koje ti je itekako potrebno za posao i život generalno.

Tijekom života radio sam mnogo poslova, ali nekako sam se uvijek vraćao glazbi i dizajnu. Izgleda da me umjetnost najviše privlači. Uvijek sam nekako bio vođen instinktom i redovito išao glavom kroz zid što bi se na koncu uvijek dokazalo ispravnim. Poanta je da treba slušati ono što ti srce i onaj unutarnji glas govore jer ćeš jedino tako biti sretan. Put do uspjeha je nekad možda duži, ali je na koncu i slađi.

Što bi radio da nisi pjevač?
Pa vrlo vjerojatno bih karijeru ”gurao” u grafičkom dizajnu ili digitalnom marketingu. Društvene mreže i dizajn su postale dio naše svakodnevice pa vjerujem da bih u tom segmentu našao svoje mjesto pod suncem.

Kažeš, živimo u digitalnom svijetu. Kakav je tvoj stav spram novih tehnologija? Koliko si ovisan o telefonu?
Moj stav je da se ljudi jednostavno moraju prilagoditi novoj tehnologiji, ili će ih ona s vremenom pojesti. Koliko god je mnogo toga izgubilo šarm s dolaskom moderne tehnologije, ne možemo pobjeći od činjenice koliko nam ona olakša život. Neke stvari su prije bile bolje, a neke su sada.

Huawei je ovih dana na tržište lansirao novu P seriju pametnih telefona karakteristično prepoznatljivu po svojim moćnim kamerama. A novitet ove serije su i vlastiti Huawei mobilni servisi te vlastita trgovina aplikacija AppGallery koja obiluje gomilom aplikacija sa sve većim brojem domaćih aplikacija – uključujući banke, medije, telekome…

Ako naučiš vladati tehnologijom, mogla bi ti puno pomoći u životu. Ja moram priznati da spadam u generaciju koja jednostavno ovisi o telefonu i raznim aplikacijama. Nekad čak sam sebe živciram koliko ne puštam mobitel iz ruku. Pa vjerojatno mi su mi najdraže aplikacije one vezane uz društvene mreže. Pomoću njih dajem uvid fanovima u svoj privatan život i stvaram neku vrstu interakcije s njima koja je u današnje vrijeme izrazito bitna.

Može li se od glazbe u Hrvatskoj živjeti?
Ako si uporan, talentiran i rođen pod sretnom zvijezdom, sigurno da može. Ono zbog čega mnogi mladi glazbenici izgore je prevelika želja za novcem i uspjehom preko noći.

Ubrzo shvate da to ovdje tako ne ide, da ne mogu biti nova Dua Lipa ili Billie Eilish i odustanu. Potrebna je predanost i dugogodišnji rad. Ako nisi spreman na to, postoje alternative pred kojima mnogi mladi glazbenici danas pokleknu u obliku talent showova, nakon kojih često završe pjevajući svadbe da bi dobro zarađivali.

Sve ovisi kakav si tip, kojim putem želiš i koliko žarko to želiš. Srećom, naša diskografija obiluje imenima koja pošteno zarađuju od glazbe. Hrvatska je prepuna talentiranih autora i izvođača koji su radom stekli privilegiju da od glazbe mogu zarađivati i iskreno im se divim i klanjam. Respect.

Koji ljudi najčešće imaju predrasude prema glazbenicima?
– Najčešća predrasuda je da glazbenici nisu ljudi od krvi i mesa – hehe. I mi smo najobičniji ljudi s emocijama, problemima i najnormalnijim životnim potrebama. Izlazimo, družimo se, kupujemo u shopping centru… samo što vas nekad imamo privilegiju zabavljati, pjevati s vama te vas činiti sretnima.

Prisjeti se svog najdražeg momenta s nekog koncerta i najlošijeg. Ispričaj nam koju anegdotu.
– Najdraži koncert u životu mi je definitivno onaj u Ljubljani koji smo odsvirali u sklopu naše 3D turneje. Nikada nisam doživio toliko iskrenu ljubav od naših fanova kao tog dana. Publika i mi smo bili jedno i to nikada neću zaboraviti.

Što se tiče anegdota, pamtim svoj prvi koncert s Pravilima Igre nakon kojeg mi je prišla jedna obožavateljica s ružem u ruci i zamolila me da joj se potpišem na grudi. Također, pamtim i jedan koncert gdje sam zabunom otišao na krivu stranu pozornice na kojoj nije bilo stepenica te je koncert počeo bez mene – hehe. Bilo je tu svega i uvijek biva simpatično.

Kako se život u izolaciji odrazio na rad vašeg benda? Kako su probe funkcionirale?
– Odrazio se kao i na sve ostale bendove i glazbenike u svijetu. Probi nije bilo, ali je svatko radio na sebi. Imali smo spremnu jednu pjesmu pod nazivom U hladnoj sobi za koju vjerujemo da je najbolja pjesma našeg autora Mire Buljana koju je ikada napisao!

Međutim, s dolaskom cijele ove situacije zaključili smo da ćemo s njom ipak pričekati neke hladnije i romantičnije dane te smo užurbano počeli snimati i pripremati naš novi single Usne od šećera. Pjesma je izuzetno pozitivna, energična i vjerujemo kako je upravo ono što je ljudima potrebno u ova teška i čudna vremena.

Kako si se snašao u izolaciji? Čime si kratio dane? Jesi li naučio nešto novo?
– Pa u izolaciji je najvažnije ostati pribran i razmišljati optimistično. Naučiti iz svega izvlačiti ono najbolje i najpozitivnije. Prije koji mjesec udomio sam jedno malo štene američkog blue stafforda koje mi je uvelike pomoglo prebroditi ovu krizu i učiniti je slatkom i zabavnom. Oko malog psa je puno posla i truda, pa ti dani prolaze kao ubrzani. Ljubav koju ti takvo malo stvorenje pruži je neopisiva i kad ti je najteže natjera ti osmijeh na lice.

Sad mi je jasno zašto te zovu doktorom Dolittleom hrvatske scene!
To mi je jedan od najdražih nadimaka koje su mi dali. Jako sam slab na životinje i ne mogu zamisliti život bez njih. Imam 3 psa, mačku i kunića. Kao što možete zaključiti, fale mi još majmun, papagaj i eventualno tuljan.

Što radiš kad ne radiš?
– Pokušavam što više vremena provesti s prijateljima i obitelji. Obožavam biti u prirodi sa svojim psima, non-stop sam na biciklu i volim se opustiti u svojoj vikendici. Puno vremena posvećujem tjelovježbi, pa su mi teretana i tenis nezaobilazni dio slobodnog vremena. Također, veliki sam obožavatelj filmova i serija, tako da ne prođe večer, a da ne pogledam barem nešto.

A uz pomoć nove Huaweijeve trgovine aplikacija AppGallery i vi se na svojim novim Huawei P40 pametnim telefonima možete zabavljati uz golemi broj globalno popularnih aplikacija kao što su Viber, Snapchat, Deezer ili TikTok. Do njih nikad lakše. Sve što morate je odabrati jednu od tri jednostavne opcije i vaša zabava može početi!


Koji dio svog posla voliš najviše, a koji najmanje?
Obožavam putovanja na koncerte. Najjača zabava je uvijek u kombiju i prilikom zagrijavanja za koncert. Dobra smo ekipa i ne bih ovaj bend mijenjao za još sto bendova.

Koncerti su ipak nešto za što živimo, tako da su mi oni najdraža stavka ovog posla. Ono što najmanje volim su vjerojatno photoshootinzi, ali ni to nije tako strašno s obzirom na to kakvih poslova ima, haha.

Postoji li vrijeme u glazbenoj povijesti kojem bi volio pripadati i zašto?
Da mogu, definitivno bih otputovao u 80-e i 90-e godine prošlog stoljeća. Iz tog perioda datiraju neki od mojih najvećih uzora kao što su bendovi poput Queena, Bon Jovija, Aerosmitha, Guns’n’Rosesa i Whitesnakea.

Smatram da je tada glazba kao umjetnost bila na najvišem nivou, stoga bih se usudio taj period nazvati zlatnom erom glazbe. Bila je puno iskrenija, autentičnija i ljudi su to voljeli. To se cijeni i danas, ali se biznis drastično promijenio i rekao bih da je glazba možda postala previše ”biznis”, a ne umjetnost.

Kako se Ivan Penezić privatno razlikuje od javne percepcije Ivana Penezića?
Za početak, nije vampir! Ovdje se moram jednostavno nasmijati. U nekoliko spotova mi nisu baš pogodili boju pudera, a pjesme nisu bile vedrog karaktera što je uzrokovalo sterilnim i nekad hladnim licem nakon kojeg me mnogo ljudi uspoređivalo s popularnim vampirom iz Sumrak sage.

Šalu na stranu, ne razlikuje se mnogo. Voli glazbu, druženja, životinje i svoje fanove. Takav jednostavno jesam i ne želim stvari uvijek prikazivati idealnima ako to nisu. Imam i ja svoje tmurne i ranjive faze, ali sreća da one ne traju dugo. Jednostavan sam lik i uvijek dajem do znanja tko mi se sviđa, a tko ne.