Ispričao nam je što je potrebno da bi se uspjelo u jednoj od najžešćih industrija u svijetu

Dragan Vejnović jedan je od naših top dizajnera. Za svoj je rad primio domaće i međunarodne nagrade, ali je, prema riječima ljudi koji ga poznaju, i dalje ostao prizemljen i najduhovitiji dečko na sceni.

Počeo je skromno, ali se njegov posao s godinama prilično razgranao. Osim što se i dalje kao freelancer bavi dizajnom, otisnuo se u poduzetničke vode, a krenuo je s bratom razvijati i igrice za mobitele. Ukrali smo mu dragocjeno vrijeme i provjerili kako mu polazi za rukom putovati kad god stigne dok istovremeno gura prilično uspješan biznis.

Kako bi se predstavio nekome tko te ne poznaje?

Bok, ja sam Dragan.

Onda pak zdravo, Dragane, odnosno Hrvate s londonskom adresom, kako te mediji predstavljaju. Zašto London?

Živio sam na par adresa, uključujući New York, Firencu, Norwich, Zagreb… Sjećam se da sam nekad, dok sam živio u „malom“ stotinjak kilometara od Londona udaljenom Norwichu, mislio da je London preglomazan, prenapučen, prenabrijan. I iskreno, kad sam se prije svega zbog posla, preselio u London nije mi sjeo na prvu.

I dalje je bio prevelik, imao je previše ljudi, previše betona… No, brzo ti se zavuče pod kožu. Navikneš se da su ti na pragu najbolje kazališne predstave, utakmice Premiershipa i Lige prvaka, Wimbledon, restorani iz zemalja koje si proputovao i čak pet aerodroma s jeftinim letovima koji vode kamo ti srce poželi. Navikneš se i na otvorenost društva, na prijatelje sa svih strana svijeta, na toleranciju i pristojnost ljudi. A kad se na to sve navikneš, teško je pristati na nešto drugo.

Što bi se moralo dogoditi da se vratiš u Hrvatsku?

Trenutno mi je super tu gdje jesam. Ne mogu reći da mi išta fali. Dobro… Ponekad mi „zafali“ popodnevna kava na suncu ili spontana piva s 10 prijatelja u lokalnoj birtiji – neću sad imenovati Delirium na Knežiji – bez da se dogovaramo tjedan dana gdje ćemo i što ćemo. Tu toga nema. London je toliko velik da je šansa da naletiš na nekog koga znaš nikakva, a za dogovore, pa i spontane, trebaju sati, dok svi dođu od točke A do točke B.

I poslovno mi je tu super jer je tržište veliko, poslovna komunikacija pristojna i pozitivna, a i UK ima dobre uvjete za obrtnike i jednostavne procese poslovanja. U Zagreb dolazim često, i poslovno i privatno, i svaki put me veseli doći. No, za vratiti se za stalno… Nikad ne reci nikad, ali vjerojatno ne tako skoro.

Obišao si sve kontinente. Kamo se i zašto najviše isplati otići?

Nisam još sve, ali trudim se. Osobno bih preporučio trek u Nepalu i rafting rijekom Orange u Namibiji. Obje destinacije i iskustva su mi bila neopisiva. Ta riječ „neopisivo“ zvuči kao floskula. No, u ovim situacijama nije.

Nikakve slike ni putopisi nisu ni blizu iskustvu penjanja po himalajskim brdima, gdje okružen snježnim vrhovima od sedam, osam tisuća metara hvataš dah na putu uzbrdo dok kraj tebe „lete“ mali Nepalci s 20 kila opreme, a pouzdani magarci prenose gajbe piva u izolirana sela do kojih ne vode ceste.

„Neopisiva“ mi je i Namibija. Kad sam gledao video koji je promovirao taj jednotjedni rafting po rijeci Orange nisam baš bio impresioniran. Ali to je jedna od onih stvari koje ne možeš uhvatiti kamerom. Slikaš i snimaš i nikako da uhvatiš to što gledaš. Par dana čiste divljine, čistog reseta.

Godinama radiš kao freelancer. Koje su prednosti, a koje mane takvog načina života?
Freelanceam već skoro 10 godina i uživam u tome još uvijek. To je nešto što sam htio još od faksa – da radim dok putujem. Sretan sam što sam imao priliku to živjeti posljednjih godina.

Prednosti su, naravno, sloboda kretanja i rada iz bilo koje lokacije na svijetu, mogućnost biranja klijenata i suradnika te organizacija vlastitog vremena. Naravno da nije sve tako krasno i dosta je mana u tom načinu rada.  Mislim da dosta ljudi misli da spavaš do 12 pa malo nešto crtaš, meditiraš, onda iz tebe izađu ideje pa se ideš malo odmoriti u 17.

Svi oni koji su uspjeli kao freelanceri su proveli bezbroj neprespavanih noći uz laptop, prijavljivali se na stotine natječaja, u isto vrijeme bili svojem obrtu i direktor i sekretarica i dizajner i čistačica… Tu je i financijska nesigurnost, pogotovo u počecima, koju nemate kada negdje radite za plaću i znate da vas čeka svakog prvog u mjesecu.

Mislim da svi oni koji žele uspjeti kao freelanceri moraju znati i da samo zato što nemaju šefa ne znači da ne moraju biti na radnom mjestu od 8 do 16, da mogu raditi, recimo, samo noću ili samo onda kad imaju inspiracije. Teško je uspjeti, ako niste dostupni klijentima koji svi uglavnom rade standardno radno vrijeme pa je malo teško surađivati s vama ako vi bas najbolje radite od 20.

Kao što smo vidjeli, telefon je neophodni partner svakog uspješnog poslovnog čovjeka – neovisno o biznisu kojim se bavi. Ako se još usto radi o poslovnjaku putoholičaru, kao što je to slučaj s našim Draganom, onda je novi Huawei P40 Lite krucijalni čimbenik uspjeha u pokretu.

U njegovoj, na tržištu jedinstvenoj, trgovini aplikacijama AppGallery svaki će poslovni čovjek pronaći aplikaciju koja će pospješiti njegov rad. Bez obzira radi li se o MS Office paketu, PDF Readeru za androide ili pak o domaćim bankovnim aplikacijama poput OTP, PBZ ili ZABA mBankingu, u AppGalleryju pronaći ćete sav alat nužan za uspješno poslovanje odakle god na svijetu da radili!


Tvoj je dizajnerski posao usko vezan uz tehnologiju. Kakav je tvoj odnos prema telefonima? Koliko vremena provodiš na telefonu? Što putem njega konzumiraš? Koliko posla se ti odvija preko telefona?

Previše. Kad bi postojala neka grupa za ovisnike o tehnologiji, sigurno bi zadovoljavao sve uvjete. S obzirom na to da su sve popularnije aplikacije za komunikaciju preko mobitela, rekao bih da mi se preko njega odvija nekih 90% komunikacije.

Dnevno pokušavam imati odvojene termine za pričanje s klijentima i za kreativni rad koji može biti otežan uz svu distrakciju. Pokušavam, neuspješno, tu i tamo se i odmoriti od tehnologije na par dana. Uspijem možda jednom godišnje. Možda.

Svojevremeno si s bratom razvijao igricu Fat Cook. Kako je ta priča završila? Kako si uopće došao na ideju krenuti razvijati igrice?

Priča oko Fat Cooka i igrica je krenula skroz slučajno. Brat je, kao veliki ljubitelj igara, učio i pokušavao napraviti samostalno igricu. Ja sam mu u jednom trenu napravio neke vizuale i animacije. Nakon nekog vremena nam je to počelo izgledati baš kao prava igrica pa smo se počeli pitati zašto ne bismo završili i objavili igru.

A onda smo, nakon par mjeseci, shvatili da nije to baš tako jednostavno kako smo si mi zamislili pa smo 2014. napravili Kickstarter kampanju gdje smo htjeli sakupiti sredstva da bi mogli uključiti iskusnijeg programera koji bi nam pomogao da završimo igru.

Kickstarter nam, doduše, nije upalio, ali su kampanju uočili investitori i cijela priča je krenula za ozbiljno. Prošle godine smo izbacili našu prvu igricu, MoonRun, a prije koji tjedan je izašao i Fat Cook, avanturistička platformska igra s 45 nivoa.

Pripadate li i vi onoj grupi ljudi koji pasionirano igraju igrice na svojim mobilnim uređajima, onda je AppGallery – nova Huaweijeva na tržištu jedinstvena trgovina aplikacijama – pravo mjesto za vas. U ovoj ćete virtualnoj tržnici na jednom mjestu pronaći najbolje igrice koje se trenutačno nalaze na tržištu.

Milijuni strastvenih gejmera već godinama lude za igricama poput Lords Mobile, Moy6, World of Kings, Saint Seya,GoT, World of Tanks… da spomenemo samo neke. No, bez brige. Ako se vaša omiljena nije našla ovdje spomenutom, u AppGalleryju svatko će zasigurno pronaći nešto za sebe.


Da bi se u ovom, kao uostalom i u bilo kojem drugom, poslu uspjelo, potrebno je puuuuuuno rada i sjedenja za računalom. I znanja, naravno. Cijeli proces izrade Fat Cooka je trajao gotovo 4 godine i sve smo se to vrijeme susretali s pregrštom problema i grešaka… Naši PR-ovci bi ih, doduše, zasigurno nazvali „izazovima“, ali nozovimo stvari pravim imenom.

U međuvremenu smo izbacili još jednu igru, ali je proces bio spor i  zahtjevan jer smo kroz sve prolazili po prvi put. No, na kraju je taj uspjeh kad uspijete objaviti igricu time i slađi. Sad gledamo u ekran i brojimo downloadove.

Ljudi često podcjenjuju vrijednost te industrije. Kakvo je tržište igara generalno i što je potrebno da bi se uspjelo?

Svi bi htjeli znati što je potrebno da se uspije! I bilo bi puno lakše kada bi postojala formula uspjeha. Industrija je izrazito kompetitivna i pravila „igre“ se mijenjaju iz mjeseca u mjesec. Što prolazi, što ne, kako objaviti, kako ne objaviti….

Pričali smo s ljudima koji su uspjeli u industriji sa sličnim konceptima kao što su MoonRun i  Fat Cook i čini se da je generalni zaključak da ne znaju zašto su njihovi projekti uspjeli. Jedino što možete je biti uporni i nastaviti raditi i izbacivati nove igre.

Kako si došao na ideju osnovati Megaframe? O čemu se tu zapravo radi?

Nakon nekoliko godina rada kao freelancer i suradnje sa sve više drugih freelancera, dobio sam osjećaj da možemo raditi veće i bolje projekte, ako se okupimo. Ideja mi je bila da napravimo platformu preko koje bi mogli dogovarati veće poslove pod jednim imenom jer smo dosta puta imali osjećaj da nismo dobili projekt pojedinačno jer ljudi nemaju povjerenja u freelancere za koje misle da rade iz svojih sobica.

Ideja je bila da napravimo neki hibrid freelancera i studija, u kojem bi svi i dalje radili kao freelanceri ali pod jednim imenom i jednim krovom. Klijentima bi mogli ponuditi tu širinu vještina, ozbiljnost i sigurnost koju daje studio, uz zadržavanje kvalitete, a da pri tome svi i dalje radimo kao freelanceri.

Otkako postojimo, da se malo pohvalim, odradili smo niz zapaženih projekata za niz velikih globalno prisutnih klijenata.

Relativno nedavno medijske su stupce punili tekstovi o prestižnoj nagradi koju si primio. Dvije, zapravo. Jednu za dizajn, drugu za biznis. Koliko ti nagrade u životu znače generalno i koliko su zapravo dobre za promociju, odnosno za posao?

Kad bih rekao da mi ne znače mi ništa  i pravio se cool bih lagao. Nagrade znače puno za samopouzdanje i priznanje kvalitete rada. Mislim da je jako bitno ako se bavite freelancerskim poslom da idete na natječaje i festivale, ovisno o zanimanju, jer na takvim mjestima upoznate puno zanimljivih ljudi, imate priliku promovirati svoj rad, a i čujete inspirativne priče koje vas guraju da budete što bolji u tome što radite.