Marjan

Čovjek od malo riječi, ali mnogo akcije. Ležanje ga, kaže, umara, a prijatelji ga opisuju kao vrtlara, stolara, fotografa, pravog renesansnog čovjeka. Voli realizam, praktičnost i funkcionalnost.

Odmah na prvu, oduševilo me jednostavno rukovanje telefonom kao i bogatstvo mogućnosti koje nudi. Više-manje, sve su funkcije preuzete iz profesionalnog fotoaparata i prenesene u njegov Android softver, što stvarno olakšava posao.

Što se tiče videa, bilo mi je, da budem iskren, ipak nešto izazovnije. Ne nužno zbog telefona. Kad 15 godina radiš na jedan određeni način svaki te izlazak iz okvira malo inkomodira – nije to ništa neobično, ali čim sam se prebacio u poziciju običnog usera – kome je uređaj i namijenjen, shvatio sam da mobitel s tehničke strane radi sve za mene. Ja sam, realno, morao razmišljati jedino o kompoziciji, imao sam više vremena posvetiti se svojim sugovornicima ili potražiti neki detalj u kadru koji bi mi inače možda promaknuo.

Ugodno me iznenadila i činjenica što uz standardni, dolazi uz još dva dodatna objektiva – širokokutni i teleobjektiv. Moram priznati da sam širokokutni objektiv koristio mnogo češće od standardnog jer jednostavno zahvatiš više slike, dok sam s teleobjektivom imao prilike približiti stvari koje su mi prije s telefonom bile nezamislive. A zahvaljujući ugrađenim stabilizatorima dušu je dao i za snimanje iz ruke.

Najviše me možda ipak oduševio njegov night mode. Teško da mrak može biti mračniji od mraka u špilji, a Huawei čak ni u tim uvjetima nije podbacio. Usto, sjajno je hvatao i noćne scene prometa kao i sve druge stvari koje bi inače, za takve rezultate, iziskivale dugu ekspoziciju.

Sve u svemu, Huawei P30 Pro sigurno je mnogo bolji izbor od (polu)profesionalnog fotoaparata. Profi oprema mnogo je teža, užasno je skupa i, možda najvažnije, s njom se puno više namučiš za gotovo iste ove rezultate koje dobiješ s Huaweijem.