UNDISCOVERED ISTRA

On hrvatski identitet štiti od najgoreg neprijatelja

Branko Orbanić ne može biti udaljeniji od ideje arhitekta koju svi mi nosimo u glavi. Njemu su od učmalih ureda i zatrpanih stolova za projektiranje oduvijek srcu bili bliži suhozidi i istarski kažuni. Govorimo ipak o čovjeku koji je svoju čitavu karijeru posvetio ne samo prepoznatljivim istarskim skloništima koja su vjekovima služila za zaštitu čovjeka i domaćih životinja, nego i očuvanju njihove tradicije.

Tradicija koja čuva istarski identitet

Rodom iz Žminja, ovaj je, u svojoj ekspertizi, usamljeni jahač jedini je istarski majstor za kažune. Više ih, doduše, ne izrađuje sam. Daleko od toga da se ne radi o mukotrpnom fizičkom radu pa da mu pomoć nije dobrodošla, važnije je ipak, a za našu kulturu i vrjednije, što je oko sebe okupio ekipu mladih ljudi s kojima je podijelio svoja znanja koja bi inače zasigurno bila nepovratno izgubljena.

Tako, put koji je utabao, danas u stopu slijedi i grupica zaljubljenika u arhitektonsku baštinu. Orbanić je, naime, veliki pobornik ideje da je proučavanje graditeljske tradicije i baštine od vitalne važnosti za svaki narod koji drži do svog identiteta.

Nas je, recimo, naučio da posebnu pažnju trebamo obratiti na kamen, koji je, inače, u ljudskoj uporabi mnogo dulje od vatre, "jer su već i prvi ljudi lomili kamen i koristili ga u razne svrhe", pa je tako suhozidno graditeljstvo zapravo najstarija graditeljska vještina. A pokrenuo je i projekt Kamenog parka u Vodnjanu gdje na svima razumljiv način prikazuje kako kažuni nastaju od svojih temelja pa sve do zadnjeg šiljastog dijela krovića.