UNDISCOVERED SLAVONIJA

Kakve veze imaju pustara i domovina hrvatskog šampanjca?

Mi kažemo pustara, vi kažete Višnjica! No, daleko od toga da to znači da je ondje pusto. Riječ, zapravo, dolazi iz mađarskog, označava široko polje i godinama je služila kao sinonim za stočarstvo na otvorenom. Diljem slavonskih i baranjskih pustara uzgajali su se, vidite, nekad glasoviti konji vrani. Iako su danas gotovo sve pustare izumrle, Višnjica se još uvijek žilavo drži.

Višnjica se prvi put spominje još u 19. stoljeću kad su njome gospodarili Schaumburgi-Lippe. Možda ste za njih čuli, a trebali biste osobito ako volite šampanjac. Jer, upravo su ga oni počeli na ovim prostorima proizvoditi prvi. Draškovići su, pak, kasnije tu pustaru pretvorili u najnaprednije imanje u zemlji.

Na kraju smo se i zaljubili

Od sveg tog sjaja danas je ostao samo još odbljesak. Odbljesak i konji - ogromni nježni vranci s kojima smo se mazili satima. Malo ti čupkaju kosu, malo te ljube po licu, pa ti gurkaju prenježne njuškice u vrat pa ti love slamnati šešir. Oni ne diskriminiraju, s ograde veselo pozdravljaju sve ljude koji im dolaze ususret. Pozdravili smo usput i jelene lopatare, ribice u malom jezercu, cvijeće u eko vrtu i brojne bagreme uz puteljke. Da čovjek ne povjeruje kakav se mir za dušu i tijelo može tamo naći!