UNDISCOVERED CENTRALNA HRVATSKA

Danas se ondje održava hit festival, ali ovaj dvorac u svojim zidovima krije mračnu tajnu

Najljepši planovi brdašaca na koje možete naići, s romantičnim kućicama, ponekom balom sijena, traktorom kao dekorom i bajkovitom dvorcima koji u svojim bedemima čuvaju najmračnije tajne. Sve nam je to Zagorje nesebično ponudilo.

Još nekoliko sati i evo nas na našoj idućoj destinaciji. Kišno nebo prati nas, doduše, iz Istre u Zagorje vjernije od najboljeg prijatelja. Ništa zato. Navikli smo dosad. Vrijeme nas možda tijekom ove istraživačke ekskurzije nije osobito mazilo, ali uzbuđenje koje osjećamo jašući prema našoj pretposljednjoj destinaciji na ovom putu kroz veličanstvene ljepote neistražene Hrvatske ne jenjava.

No, čak i najzagriženiji putnici u jednom trenutku isprazne svoje baterije, za razliku od naših telefona koji neumorno i bez predaje slijede svaki naš prohtjev. Panorama ovdje, selfie ondje. Čak im ni kišno vrijeme ne smeta. Umjesto da se žale i kukaju, oni tmurne kišne dane pretvaraju u savršene Instagram trenutke. Pogled koji nam se otvara ostavit ćemo ipak za nakon ručka.

Ili da ipak namjestimo time laps pa da telefoni, dok mi mezimo, uberu magiju pitomih zagorskih brega? Jer, naši prazni trbusi već zavijaju poput vukova u mračnoj ličkoj noći. Sva sreća što nas ozarena zagorska lica naših veselih domaćina spremno dočekuju na terasi.

Jedan od naših najčudesnijih dvoraca

Svoju zagorsku bajku započinjemo baš poput likova u Grimmovoj bajci Stoliću. Ispred nas se, naime, stvaraju puni tanjuri iz kojih se šire opojni mirisi. Goveđa i češnjakova juha prethodile su jarećim i goveđim zalogajčićima začinjenima pravim domaćim sjajnim mlincima. Ah, Zagorje naše milo! Sretniji od tri praščića, da ostanemo u domeni bajki, bili smo spremni za nastavak naše zagorske avanture. Vidjet ćete, uostalom, uskoro i sami zašto se toliko uporno držimo omiljenog štiva djece. Ne zove se Zagorje, znate, samo zbog svojih silnih dvoraca hrvatskom Bavarskom.

Ispred naših objektiva izranja čudo fortifikacije arhitekture kontinentalne Hrvatske, Veliki Tabor. Uređen je to i njegovan plemićki grad bogate i živopisne povijesti koji se ugnijezdio na 334 metra visokom vrhu Huma Hošćinskog. S njega već više od pola tisućljeća dominira zagorskim krajem. Danas je to možda slikoviti spomenik kulture čiju je vrijednost prepoznao čak i UNESCO, ali nekad je taj velebni dvor činio samo srce obrane pred najezdama Turaka. Opasan debelim zidovima vjekovima je hrabro, uz okolnih 10 tvrđava, branio vrli kršćanski svijet i hrvatsku tradiciju.

Priče od kojih se ledi krv u žilama

Smješten ponad Desanića, 8 kilometara od Pregrade, ovaj je zaštitni znak Hrvatskog zagorja niknuo u 15. stoljeću, o čemu svjedoče najstariji dijelovi oblikovani u stilu kasne gotike. Baš je zato, jer je najreprezentativniji primjerak srednjovjekovne utvrde u Hrvatskoj, proglašen spomenikom nulte kategorije – inače najvišim odličjem koje se nekom kamenom svjedoku povijesti može dodijeliti.

Narod uz njegov dug život vezuje mnoge legende od kojih su neke probile čak i granice Lijepe naše. Za Crnu ste kraljicu vjerojatno čuli. Grozomornim pričama o našoj najokrutnijoj i najkrvoločnijoj vladarici djeca se plaše već generacijama. Barbara Celjska, prema mnogima ne samo prva hrvatska vještica, nego i naša prva nacionalna vampirica koja je navodno ljubovala sa zloglasnim grofom Draculom pa čak i sa samim vragom, usko je vezana uz početke Velikog tabora. Njezina je obitelj, naime, govori se, dala podići ovaj zamak debelih zidova koji skrivaju jednu grozomornu legendu.

Barbarin brat, Fridrik II Celjski, bio je navodno vlastelin koji je dao udariti temelje utvrdi koja će, kako će njegova tragična budućnost pokazati, progutati kosti njegove ljubljene ljepotice. Oženjen za kćer u narodu mnogo poznatijih grofova Frankopana našao se pred nezavidnom dilemom. Odabrati moć i ugled koju sa sobom nosi brak s jednom od najbogatijih aristokratkinja u zemlji ili poći za srcem koje vodi kroz pogibeljne puteve zabranjene ljubavi. Baš kao i mnogi prije njega on se odlučio za potonje.

A onime što je uslijedilo nije na sebe i odabranicu svog srca sručio sam gnjev bogova, već i gnjev svog pohlepnog oca koji nije prezao ni pred čim kako bi se dokopao još više vlasti. Fridrik je, priča se, dao ubiti svoju suprugu kako bi se mogao vjenčati s mladom seljankom koju je zapazio za svojih tura po Desaniću. Veroniku, zamamnu djevicu svijetle kose i još svjetlije puti, odveo je potom, bježeć pred ubojitom rukom svog oca, u opasani zamak Fridrihštajn gdje je naivno mislio da ih pravda nikad neće sustići.

Kako li se samo prevario! Očevi plaćenici mladim su ljubavnici za petama bili već od samog začetka. Nakon što su ih ščepali, stari je Celjski svog sina dao zazidati u kulu gdje bi mu stražari kroz mali otvor svaki toliko dobacili kost kako nasljednik Celjskih ne bi skapao od gladi, dok je zamamnu zagorsku ljepoticu zatekla sudbina još okrutnija od Fridrihove. Stari joj je Celjski prvo sudio kao vještici, ženi koja je zacoprala njegovog voljenog sina, a kad je oslobođena od svih osuda, nije časio niti časa nego ju je iste noći dao utopiti u bačvi. Potom je naložio da se njeno beživotno tijelo uziđe u zid peterokatne kule Velikog Tabora.

Tragična sudbina zagorske ljepotice

Tako barem kaže legenda, a mi smo joj bez kopanja zidova odlučili vjerovati, jer ponekad su baš takve priče potrebne da bi neko mjesto zadržalo čaroliju. Osim toga, vrijedni su arheolozi to 80-ih godina učinili umjesto nas. Tad je, naime, u zidu kule pronađena ženska lubanja o kojoj stručnjaci još uvijek živo raspravljaju. Tko zna, možda je duh koji navodno svake zime opsjeda prostrane hodnike ukletog dvorca doista duh nevino ubijene Veronike Desinićke.

Legenda o ovoj nesretnici inspirirala je inače čak i filmske umjetnike. Tako je Zvonimir Mayzug i nju uključio u svoj danas kultni film Kalvarija koji je ’96. snimio u Velikom Taboru. O najbolje očuvanom kasnosrednjovjekovnom gradu brinu Muzeji Hrvatskog zagorja pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH i stručnim vodstvom i nadzorom Hrvatskog restauratorskog zavoda iz Zagreba.

A u tom se bajkovitom palasu održava i najpoznatiji zagorski filmski festival, Tabor Film festival, na koji filmoljupci vjerno hodočaste svake godine za vrućih ljetnih noći. A nisu ondje zaboravili niti na najmlađe. Tako se ljubazne tete i stričeki svako toliko pretvaraju u likove iz davnina koji posjetitelje vode kroz dvorac, priče i legende ne bi li bogatu povijest svog kraja spasili od zaborava. Tko se nakon svega ne bi zaljubio u gordo lice tog plemićkog grada i mekano svjetlo koje dopire iz njegovih majušnih prozora? Idealna prilika za panoramske fotografije.

Jer, što može ljepše zabilježiti taj pogled od vječnosti koju čuva golema memorija naših telefona? Ne preostaje nam drugo nego još malo, u miru i tišini, prošetati čarobnim hodnicima Velikog Tabora prije nego nas put nanese u nove i uzbudljive avanture.

Njihovoj kolekciji
zavidio bi i James Bond

Pronađite sebe kroz
zagorske mistične labirinte

Grad u kojem
anđeli spavaju

Povratak na početnu

Uz Huawei P30 seriju
pomakni granice mobilne
fotografije

Uz ovih nekoliko praktičnih video savjeta saznajte
kako iskoristiti sve Huawei P30 Pro smartphone mogućnosti.