UNDISCOVERED DALMACIJA

U lovu na nezaboravne kadrove neistražene Dalmacije zalutali smo u čudesnu špilju

Pogledom kroz Huaweijev objektiv, kroz nezaboravne izlaske sunca, mračne zakutke špilji i neotkrivene vizure s drevnih utvrdi, vodimo vas malo dalje od dalmatinskih riva i prvih redova kuća do nekih od najosebujnijih ljudi koje ćete upoznati. A usput ćemo razotkriti i neke od najslasnijih tajni hrvatske gastronomije.

Na putu smo iz Zagreba prema Splitu. Umjesto uobičajenom brzom cestom, naš nas avanturistički duh, u potrazi za neistraženim vidicima na ljepote Lijepe naše, nagoni daleko od puta kojim se svi kreću. Vratnik, brdo iza Senja. Kao što mu ime kaže, jedna od vrata Jadrana. Prvi pogled na morsko plavetnilo otvara se upravo ovdje. Još su i stari Rimljani znali cijeniti njegovu stratešku poziciju o čemu svjedoče antički ostaci pošte, carine i kontrole prometa.

Bura puše kao da nema sutra, a iza ugla već proljeće. Sekundu kasnije, ti ponovno navlačiš zimsku jaknu. Isplati se, kadrovi za poludjeti. Ne slovi dovraga senjsko priobalje kao vidikovac za otoke sjevernog Jadrana. Ispred nas Krk, lijevo Prvić, malo niže zloguki Goli otok. U daljini se u namreškanom moru gordo zrcali Cres.

Kadrovi koji tjeraju na posezanje u stražnji džep

Neočekivano otkriće, maska novog Huaweija služi kao ogledalo u kojem se na nov način doživljava pogled na naše najljepše hrvatske otoke. Nije to, doduše, možda opcija koju su dizajneri nužno predvidjeli, ali je svakako potvrda da se, uz trunku mašte i prstohvat pragmatičnosti, čak i najveće čudo tehnike može transformirati u multifunkcionalni alat koristan svakom istraživaču – bio on početnik ili prekaljeni lisac.

Nastavljamo svoju odiseju domovinom nekad zloglasnih hajduka. Plešemo vijugavim cestama, uspinjemo se strmim liticama. Nadomak Senju, odmah uz magistralu, niz ugibališta. Nezaobilazna prilika za "one koji žele vidjeti više". Kadrovi koji tjeraju na posezanje u stražnji džep – ili gdje vi već držite svoj mobilni telefon. Žute travke, iza njih pedeset nijansi modre. Ako dvojite koji bi filter ljubomornim voajerima vaših društvenih mreža najimpresivnije dočarao čudesnu scenografiju, s vintage opcijom se, kažu, rijetko griješi.

S par klikova do magije

Vrijeme uz takvu scenografiju, jednim kadrom zamamnijim od drugoga, proleti u tren oka! Naša iduća postaja, Kaštela. S hotelskog balkona puca otvoreni pogled na more. Odlične li pozicije za naš prvi time-lapse! Lako za večernji. Odradi se kao u šali. No, možda ste čuli za onu da za ljepotu i dobre kadrove treba patiti. Laži i obmane.

Postoji provjeren način, živi sam dokaz, da se istovremeno može i do svog zasluženog beauty sleepa i do prizora od kojeg zastaje dah. Par klikova na mobitelu, usmjeriš kameru u točku koja će najvještije zarobiti cik zore, et voila! Ostatak će odraditi Huaweijeva magija. Čovjeku preostaje samo da ujutro, uz zavodljiv miris toplog kroasana, frendovima natjera zazubice filmićima nekih od najljepših ranojutarnjih pejsaža na svijetu.

Svu svoju raskoš noćno snimanje pokazalo je u špilji Vranjači, na sjevernoj strani planine Mosor. Ovaj se naš speleološki biser, inače zaštićeni geomorfološki spomenik prirode, smjestio na svega pola sata vožnje od Splita.

Prekrasna obiteljska priča

Arheološka su istraživanja pokazala da se špilja koristila kao zaklon još od prapovijesti, o čemu svjedoče ostati glinenih posuda, a od 1929. godine otvorena je za turiste. Čak i kratki uvid u novine iz onog vremena svjedoči o zahtjevnosti provedenih radova (na uređenju se radilo gotovo 10 godina), a jedan od možda najzanimljivijih bila je elektrifikacija špilje!

Vranjaču i njezine nadaleko poznate stalaktite, stalagmite, špiljske stupove i arkade zaljubljenici u špilje znanstveno istražuju još od 19. stoljeća. Sastoji se od dvije velebne dvorane ispunjene različitim oblicima i bojama, a specifična je i po tome što je unutarnja temperatura čitave godine stabilna te iznosi oko 15 stupnjeva.

Brigu o ovoj podzemnoj ljepotici već gotovo stotinjak godina vodi obitelj Punda, potomci Stipe Punde koji je drugi ulaz u špilju otkrio 1903. godine provukavši se kroz uski prolaz ne bi li pomogao ranjenom golubu.

Punde, otada, toliko vole svoju stotinjak metara duboku rupu, da ju nikada ne napuštaju, a ljude koji joj dolaze u posjetu poštuju najviše na svijetu. Djecu daruju sokovima, a odrasle domaćom rakijom svih boja okusa. Od dobre zabave i uživanja nismo ni primijetili da smo u društvu šišmiša i stalaktita već puna tri i pol sata. No, vrijeme ne čeka nikoga. Iduća nas avantura već čeka iza ugla.

Krvava povijest
usnule ljepotice

Inovativni Dalmatinci
koji preuzimaju scenu

Čuvari hrvatske
tradicije

Povratak na početnu

Uz Huawei P30 seriju
pomakni granice mobilne
fotografije

Uz ovih nekoliko praktičnih video savjeta saznajte
kako iskoristiti sve Huawei P30 Pro smartphone mogućnosti.