UNDISCOVERED SLAVONIJA

Udarili smo daleko od žitnih polja i nepreglednih slavonskih ravnica i našli se nenadano usred prekrasne vinske bajke

Odlučili smo u Slavoniji uživati na drugačiji način od onoga po kojem je najpoznatija. Umjesto da trčimo njezinim ravnicama i prolazimo prstima po pšenici, mi smo se verali po gorju i tražili jezerca, puteljke i poglede na zelena brda, a onda smo priču okrunili kapljicom najboljeg vina.

Opet kiša – naša najvjernija suputnica na ovom putu, čini se. Skačemo u auto i pravac vinske metropole ovog kraja. Smjestili smo se, dakle, u samom središtu te regije, u Kutjevu, gdje drugdje nego na Trgu graševine, na prigorjima Papuka i Krndije. Sve se u tom području aktivnog seoskog turizma vrti oko vina, pogotovo najpoznatije sorte po kojoj je maločas spomenuti trg i dobio ime. Sretne vijesti i za razvoj poduzetništva, vinogradarstvo i vinarstvo bujaju iznad svih očekivanja.

I, suprotno raširenom mišljenju, ne proizvodi se u Kutjevu samo bijelo vino, svake se jeseni ondje, u sve većoj mjeri, preša i crno grožđe. Potvrđuje to i zdrava borba lokalnih vinara oko toga tko će napraviti bolji crni pinot – najosjetljiviju od svih sorti, ako je za vjerovati upućenim znalcima.

Talijan koji je pokorio Slavoniju

Među njima su svakako i dva brata, Antun i Krunoslav Sontacchi - peta su generacija štovatelja i uzgajatelja pravog kutjevačkog vrhunskog vina. Fotografija obitelji koja visi na zidu njihovog malog vinskog podruma, podsjeća na prizor iz filmskih klasika gdje pater familias sa svojim nasljednicima sjedi u dvorištu imanja i nadmoćno vlada svime što miriši na prosperitet.

U tom je slučaju to bio šukundjed Sontacchijevih, Leonardo. On je krajem 19. stoljeća talijanski Trento zamijenio plodnom Slavonijom. Bila su to zlatna vremena za zlatna slavonska polja, kad su ljudi u te plemenite ravnice pritjecali u rijekama.

Ondje je, dakle, šukundjed Sontacchi osnovao svoju obitelj i izgradio imanje. A njegovim je stopama nastavio i Miroslav, djed simpatične braće koja su nas tog kišnog popodneva ugostila. On je, pak, prije više od 40 godina prvi posadio moćnu lozu na južno osunčanim obroncima Krndije, koja omeđuje Zlatnu dolinu, na položaju Venje.

Tradiciju modernizacije nastavljaju i ovi najmlađi predstavnici obitelji. Oni danas, na moderan način, nastoje privući turiste raznim ponudama. Zato će uskoro i lansirati svoju ponudu vinskog wellnessa, i tako Kutjevački kraj oživjeti i povratiti mu zlatno vrijeme po kakvom je nekada bio poznat.

Slavonski Don Juan kao inspiracija za vino

Danas su njihove birane sorte Graševina, Pinot crni i Cabernet frank te ponos kuće, vino Kitokret s vrlo neobičnim logom. "Dva konja u zanosu, jedan crni a drugi bijeli, naš su logo koji je pomalo provocirao daleko prije nego je Benetton sličnom kampanjom obišao svijet", našalio se stariji brat Kruno. On je taj koji se danas brine o sadnji, branju, sortama i proizvodnji, dok je njegov mlađi brat, Antun, zadužen za promociju.

Osim logom i imenom, potomci se diče i bakinom uzrečicom koja kaže - "Jedna čaša za lijek, dvije za Kitokreta". Legenda o Kitokretu ušla je, naime, još davno u oralnu povijest Kutjevčana. A ide otprilike ovako: Iza sedam gora, sedam planina i jednog kutjevačkog vinograda bio je jednom jedan markantan lokalni pastuh koji je najviše od svega svoje dane volio začinjavati s, ni više ni manje, nego točno dvije čaše opojnog Kitokreta.

A kad bi kraj potonuo u noć, sa zadnjim zrakama sunca s lica Zemlje nestao bi i glasoviti kutjevački pastuh. Kamo je točno otišao kad ga je progutao mrak nikad se nije saznalo, ali da je bio miljenik žena zna svatko tko je ikad za njega čuo.

Upoznali smo maskotu Kutjeva

Netko nam odvraća pažnju. Iz nekih davnih dana vraćamo se u stvarnost. Točnije, svojim razigranim repićem i umiljatim pogledom osvaja nas aktualni četveronožni vladar čitavog imanja,

maskota kutjevačkog kraja, pas Spačko i njegov veseli, smiješni hod. Veseljak star 15 godina uvijek je u dvorištu i pozdravlja posjetitelje, rado ih obilazi dok se oni nesputani predaju kušanju vina ili se dive najvećoj ikad sagrađenoj kamenoj boci vina koja je dio maštovitog eksterijera.

Vrijeme nas ponovno nije grlilo, što ćeš! Ali iduća avantura na drugom kraju Hrvatske već nestrpljivo čeka da ju otkrijemo.