Ovaj nesuđeni profesor povijesti i hrvatskog jezika danas ganja karijeru u HT-u, a za sebe kaže da je adrenalinski junkie, a strast su mu ekstremno sportovi i jedrenje
Antun Grgić dugogodišnji je djelatnik koji radi na poziciji prodajnog predstavnika 1. u TC-u u Osijeku, već 12 godina kao djelatnik i još 4 godine kao student. Sebe, kako kaže, opisuje s jednom riječju, pokret. 'Od ranih dana kako bi mi roditelji rekli 'imao sam crve u stražnjici' što me prati kroz cijeli život. Volim slobodu i boravak u prirodi i svaki slobodni trenutak iskoristim za boravak u prirodi ili za putovanja cilj mi je obići sve zemlje svijeta no nedavna kriza me malo usporila, ali nikako i zaustavila i u daljnjim planovima morat ću sad malo nadoknaditi ono što sam propustio', priča Grgić.
Kao dječak htio je biti astronaut i ili arheolog.
'Kasnije sam se odlučio za arheologa jer sam volio proučavati povijest, a mama je imala 'čudnu naviku' da nas uspavljuje s pričama iz stvarne povijesti o Herodotu, Ilijada itd, što smo mi brat i sestra jako voljeli i što nam je usadilo ljubav za povijest. Na kraju sam postao profesor povijesti i hrvatskog jezika. Za astronauta još ima vremena (smijeh , kako tehnologija napreduje u zadnje vrijeme i putovanja u svemir su nam na domak ruke', kroz smijeh se prisjeća ovaj HT-ovac.
Posao je, dodaje, dio njegove svakodnevnice i kako kaže klasičnog radnog vremena ni nema.
'I kad zatvorim laptop uvijek ima upita o našim uslugama i kad je radno vrijeme gotovo pa volim reći da radnog vremena klasičnog nikada i nema, pogotovo kad sam stalno okružen ljudima i uvijek ima upita o našim uslugama (tako je kad si najbolji telekom). No međutim kad službeno radno vrijeme završi, najviše se opuštam uz neku seriju ili film prije spavanja', priča on.
Njegova su strast, kaže, ekstremni sportovi.
'Ekstremni sportovi su mi oduvijek bili zanimljivi. Počelo je s padobranskim skokom kad sam shvatio da volim adrenalinske pothvate, te se kasnije nadovezalo i na planinarenje i downhill - moglo bi se reći da samo malo adrenalinski junkie (smijeh). Volim taj osjećaj uzbuđenja koji prođe kroz tijelo koji je na prvu zastrašujući, ali kasnije prijeđe u opuštanje i užitak', kaže Antun.
Dodaje da bi bilo lakše nabrojati sportove u kojima se nije okušao.
'Baš kako i ide ona pjesma od Pipsa 'Sve je super i sve je za pet kad si muško i kad voliš nogomet', kao i većina krenuo sam s nogometom koji još uvijek igram s klapom 20-ak godina četvrtkom, kodnog imena 'nogoš četvrtkom', rekao je.
Sve je krenulo s njegovim trenerom koji je profesionalni vozač 'downhilla'.
'On me je pozvao da jedan vikend probam, pa sam i probao. I eto sad imamo i svoj klub B. K Papuk i vozim skoro svaki vikend kad stignem, uz sve ostale obveze. Sam sport je dosta progresivan, što znači da svatko uz neki minimalan trud može naučiti voziti samo se treba osloboditi straha. To bih povezao i s životnim i poslovnim odlukama da prave stvari uvijek dođu kad se oslobodimo straha. Opasno je, samo bih rekao i ne toliko koliko izgleda jer brzinu i elemente kontrolira vozač ovisno o svom skillu. Najteži dio sporta je zapravo procjena svojih sposobnosti i primjena svoga skilla u brzom i izazovnom okruženju, što se opet lako može prebaciti na poslovno okruženje. Veliki benefit ovog sporta je što te nauči da moraš procesuirati veliku količinu informacija u kratkom periodu, što se opet može primijeniti u poslovno okruženje pogotovo kod multitaskinga, a za zdravlje su mnoge prednosti osim ako ne padneš', objašnjava on.
Ovaj svestrani djelatnik veliki je zaljubljenik u još jednu uzbudljivu aktivnost - jedrenje.
'Živjeti se ne mora, ploviti se mora je stara latinska izreka koja možda najbolje opisuje jedrenje. Prošao sam prvi put školu osnove jedrenja i nakon toga dva puta godišnje idem jedriti. Do sada smo prošli cijelu hrvatsku obalu, pa smo malo odlučili obići i druge države - Crnu Goru i Grčku. Međutim naša obala je najljepša, čak bih rekao i da imamo najbolju infrastrukturu što se tiče marina. Štos kod jedrenja je to što je to kombinacija kristalno čistog mora, vjetra u kosi, soli na koži, najboljih izoliranih plaža, lijepih obalnih gradova i uvala. Sami biramo gdje ćemo spavati, kupati, jedriti, fotografirati ili gledati prelijepe zalaske sunca na otvorenom moru. No međutim treba biti jako i oprezan: kako kaže ona izreka 'fali mora, ali drži se kraja i treba pratiti prognozu jer često se zna dogoditi promjena vremena pogotovo u proljeće i kasno ljeto kad je vjetrovitije vrijeme češće (kad se najčešće i ide na jedrenje zbog vjetra), a i promjene vremena su češće pa opreza nikad dosta', kaže.
Boravak u prirodi i prakticiranje svih tih sportskih aktivnosti, priča, itekako mu pomaže kako bi se opustio nakon svakodnevnih obveza.
'Nekako mi se čini da u zadnje vrijeme je sve veći trend odlaska u prirodu, međutim napomenuo bih da svakako treba biti oprezan prilikom odlaska jer treba pratiti prognozu, imati uvijek napunjen mobitel, prvu pomoć sa sobom i po mogućnosti ne ići sam jer opreza nikad dosta. No kad se poduzmu sve mjere opreza odlazak u prirodu na bilo koju aktivnost pruža neizmjernu relaksaciju. Općenito mislim da su ljudi se malo pogubili u vrijednostima odlaskom u gradove i da smo cijelo vrijeme pod nekim stresom, zvukovima koji nisu prirodni, konstantno svjetlo i neočišćen zrak i ne vidim bolji način odmora od svega toga nego odlazak na mjesta koja su izoliranija gdje napunimo baterije za novi tjedan. Odlazak u prirodu ne mora biti adrenalinska avantura, pored svakog grada imaju uređene staze i sam odlazak u šetnju je dovoljan i svakako preporučam, a i apetit nakon aktivnosti je uvijek veći', savjetuje Antun.
Svoj posao opisuje kao stalnu gužvu.
'Moja pozicija je prodajni predstavnik 1., a moje je radno mjesto u TC-u Stepinčeva, u Osijeku s dugogodišnjim stažem. U biti sam naziv pozicije govori da je riječ o prodaji , no međutim posao je puno više od toga i traži dosta multitaskinga kako bi se sve stiglo. Kako svi upiti i prodaja idu preko TC-a, ja volim reći da smo mi više telekomunikacijski stručnjaci nego u klasičnom smislu prodavači, jer osim prodaje koja je naravno bitna, ima tu dosta tehničke podrške, rješavanja raznih upita korisnika, ali i edukacije korisnika treće životne dobi o novim tehnologijama kao i konstantna edukacija nas djelatnika jer nove tehnologije dolaze svakodnevno i najveći plus ovog posla je zapravo doticaj s tehnologijom i sam razvoj kroz nju', kaže on.
Kad se radi pak o onome što ga u poslu čini sretnim, Antun ima spreman odgovor.
'Općenito ne vjerujem u sreću pa malo drugačije odgovoriti na pitanje , što bi radije bili sretni cijeli život , ili n kraju imali što ispričati kroz svoja iskustva ? Ja eto vjerujem u iskustva , a na ovoj poziciji stvarno sam imao od predivnih do manje dobrih iskustava, sama agilnost i konstantna prilagodba mi odgovora jer me tjera da se mijenjam sebe i učim nešto novo i rastem uz ta iskustva. Moram reći da imamo stvarno odličan team, i stvarno je užitak doći na posao kad je odlična atmosfera i kad si svi pomažemo i budemo potpora jedni drugima, nema tih izazova koje ne možemo riješiti', objašnjava.
I na njegovom poslu, dodaje, susreće se s brojnim izazovima:
'Nekako uvriježeno je mišljenje kako je s ljudima najteže raditi, no ja se ne bih s time složio. Naravno nije lagano ali svi mi ljudi smo u biti dosta jednostavni, osim kad nismo (smijeh) i u tim trenucima je potrebno malo više strpljenja. Izazova kao i u svakom poslu ima, kao i stresa, no odlazak u prirodu svakako umanjuje učinke stresa. Negdje davno sam bio na nekoj edukaciji i zaključili smo da odlaskom u prirodu i fizičkom aktivnošću se značajno smanjuju učinci stresa na zdravlje. S čime se mogu poistovjetiti jer meni fizička aktivnost i priroda pomažu u opuštanju od radnog tjedna, možda ne toliko fizički odmor, ali na kraju dana napune se baterije za nove pobjede', priča Antun.
Što se tiče HT-a kao poslodavca, istaknuo je brojne prednosti.
'HT je uložio jako mnogo u zadovoljstvo svojih djelatnika i imamo puno beneficija. Istaknuo bih mogućnost daljnjeg usavršavanja kroz digitalne platforme koje su nam dostupne s velikim izborom edukacija unutar radnog mjesta, a i za one koje žele promjenu u svojoj karijeri mogu napraviti zaokret i kroz edukacije steći nova znanja i novu rolu unutar kompanije. Najbolji dio rada u kompaniji su ljudi s kojima radim i nema boljeg teama', zaključuje.