NATIVE

Ovo je žena koja je prva u Hrvatskoj osvojila muški svijet, a danas uspješno balansira između dvije ostvarene karijere i ispunjenog privatnog života

Rijetki su ljudi kojima tijekom života uspije poći za rukom pronaći makar jedan posao na kojem mogu ispoljiti svu svoju kreativnost i inovativnost, a nekmoli čak dva. Pridoda li se tome još pionirski podvig probijanja puta u svijet kojim su u Hrvatskoj prije nje dominirali muškarci, onda se dolazi do uzbudljive životne priče naše sugovornice, Melite Čelec.

Iako za sebe kaže da joj svjetla reflektora nisu nimalo zanimljiva, ona je uspjela u svijetu filmskog glamura promaći mjesto za sebe i to iza kamere. Ova ponosna majka jednog trogodišnjaka prva je, naime, Hrvatica koja upravlja dronovima. Hobi je to koji je pretvorila u lukrativan biznis zahvaljujući kojem je radila na gomili domaćih i stranih filmskih produkcija, a s nama je podijelila najuzbudljiviji trenutak u svojoj 'drugoj' karijeri.

Ovo je Melitina priča.

Kad me čovjek prvi put vidi rekao bi da sam na prvu ozbiljna, samozatajna i oprezna. I to je točno. Volim imati sve pod kontrolom, ali sam u istovremeno sklona napraviti i nešto totalno ludo. Recimo, sjesti u auto i otići u Pariz. Sve u jednom šubu, 1.400 kilometara bez spavanja.

Danas sam ponosna majka trogodišnjaka i koliko god naporno roditeljstvo zna biti, jako uživamo u svakom trenutku kojeg provedemo zajedno. Obiteljski sam tip i volim osjećaj doma. Dom je moje utočište i moja sigurnost.

Kao dijete sam htjela biti jako puno toga. Maštala sam o tome da budem veterinarka, violinistica, teta u vrtiću i, vjerovali ili ne, vozačica dugotrasnih kamiona. No kako to obično biva, životni su me putevi odveli u nekom sasvim drugom smjeru, a svi dobro znamo da najljepše stvari ionako započinju slučajno. Isti je slučaj s mojim hobijem – video produkcijom i to onom na krilima. Nekako se sve posložilo tako da je aktivnost kojom sam se u slobodno vrijeme bavila iz čiste zabave prerastao u ozbiljan drugi posao i donio nam poslovne ponude koje jednostavno nije bilo moguće odbiti.

Kad sam krenula u ovo, bila sam prva u Hrvatskoj

Upravljanje dronom kao i sve znanje o njemu, vještina je mog supruga. Kako je pak mene s druge strane već dugo privlačila video produkcija, nekako je bilo logično da se u dio s kamerom uključim ja.

Kamerom i dronom upravlja se daljinskim upravljačem, a slika se može vidjeti bežičnom vezom na monitoru. Ispostavilo se da imam mirnu ruku i oko za lijepi kadar. Danas sam jedna od tek nekolicine ženskih dron operatera u Hrvatskoj, no 2013., u vrijeme kad sam se ovime počela baviti, bila sam najvjerojatnije jedina.

Dronovi, vidite, možda djeluju jednostavno za upravljanje i korištenje, ali to baš i nije tako. Da nismo proveli sate vježbanja na raznim lokacijama, sasvim sigurno danas ne bismo bili spremni na vrlo izazovne situacije niti bismo ispunili vrlo zahtjevna očekivanja svojih klijenata.

I kad smo već kod toga. Jedna od zahtjevnijih scena koju smo dosad odradili bila je scena na snimanju dokumentarnog serijala Republika, koji se između ostaloga snimao i u Dubrovniku. Snimamo mi tako krupni plan lica jednog zapovjednika od kojeg se, kad krene govoriti svojoj posadi, kamera treba udaljiti odnosno povući unatrag i prikazati cijeli brod. Nikakav problem. Ako ste u studiju. Ali ako se nalazite na brodu Karaka Dubrovnik, veličanstvenoj kopiji tradicionalnog broda Karaka iz 16. stoljeća, prepunog konopa koji vise sa svih strana, koji je taj dan iznajmljen samo zbog vas, vremenske uvjete koji vam uopće ne idu na ruku, recimo vlaga i kiša što elektronika baš i ne voli, onda ste u problemu. A tek onda tome dodajete još i poveći broj statista koji se vrzma po palubi.

Neočekivane situacije rješavaju se timski

Takve situacije generalno spašava dobro uigrana ekipa. Timski je rad, kao i u svakom poslu koji uključuje suradnju nekog većeg broja ljudi, od presudne važnosti i svakako jedna od najbitnijih stvari za postizanje željenih rezultata. Prvo, trebate iskusnog pilota drona, a zatim nekoga tko će to sve snimiti ako ne iz prvog, onda bar iz drugog pokušaja.

Oprema s kojom radimo je skupa, nalazimo se na nestabilnoj podlozi, vremenski su uvjeti potpuno neodgovarajući. U slučaju da se izgubi signal s letjelicom, imate opciju' return to home' koja ima smisla samo na kopnu. Trema je uvijek prisutna! Nećemo valjda nekoga ozlijediti. Hoćemo li uspjeti? Hoćemo li se osramotiti? Hoće li dron preživjeti? Uglavnom, snimili smo scenu iz trećeg pokušaja drhteći pred odlukama redatelja i direktora fotografije. Nema ljepšeg od toga nego kad čuješ redateljev usklik: 'To je to!'

Ono što najviše smeta u trenucima dok snimate i radite na kadrovima pitanja su okupljenih znatiželjnika. Ono što ih obično zanima je koliko letjelica može ići u visinu i daljinu, koliko dugo može biti u zraku, koliko je teška… Svojevrsna šala među modelarima je da odgovore na ova pitanja napišemo na majicu. Svaka čast izuzecima koji pričekaju da se snimanje odradi pa tek onda priđu i popričaju.

Većina slučajnih prolaznika u našem poslu ipak vidi zabavu i performance pa nam prilaze ležerno i bez straha. Neki nas čak mole da njihovoj djeci dopustimo upravljanje svojim dronovima! Takve su se situacije događale osobito često u vrijeme dok smo koristili multirotor F8X s osam 15 inčnih karbonskih propelera. Danas snimamo s DJI Inspire 2 rasterećeni činjenicom da je lakši od 4 kilograma što prema današnjim standardima dozvoljava snimanje u gradovima i sličnim osjetljivim zonama.

Dronovi nisu igračke, nego ozbiljne letjelice

Da dronovi nisu igračke već letjelice koje kao takve zahtijevaju poštovanje određenih pravila ukazuje i to da je u cijelu priču ubačena i stroga regulacija oko letenja i snimanja. Koliko god vam se neka ideja činila zgodnom, dronom ne možete letjeti bilo gdje i snimati/fotografirati što vam srce želi, već morate poštivati određene zakone i regulative države u kojoj se nalazite. Jer, sve što leti zrakom je zrakoplov na kojeg se primjenjuju relevantni propisi.

Najviše je cool što dronom možemo snimiti teško dostupna mjesta, uživati u pogledu iz ptičje perspektive a da pri tom čvrsto stojimo na zemlji. Možemo se pohvaliti da smo dosad radili na nekoliko velikih domaćih i stranih filmskih projekata uključujući Generala i Huston, we have a problem.

Polako sam se probijala kroz kompaniju

No posao kamermanke čini samo jedan dio moje profesionalne svakodnevice. Primarno ipak radim u HT-u i to već dugi niz godina. Počela sam od dna i polako se probijala kroz kompaniju. Krenula sam, naime, kao telefonistica na informacijama 988 - broj koji i dan danas mnogima prvi padne na pamet kada požele doći do nečijeg kontakta. Kolege koji su krenuli istim putem složit će se da se radu, disciplini i redu ne uči samo u vojsci i sportu.

Moja sljedeća postaja bile su međunarodne informacije, a zatim sam i jedan dio svog radnog staža provela na radnom mjestu tajnika člana uprave. Danas radim u Odjelu ljudskih resursa kao stručnjak za podršku poslovanju. Dio sam administrativne podrške na koju naši zaposlenici uvijek mogu računati, od samog pre-onboardinga i slanja pisma namjere do zapošljavanja. Ovisno o periodu, na mjesečnoj razini zaposlimo prosječno 13 novih kolega i kolegica u HT Grupi, a godišnje pročitamo i više od 4.000 otvorenih molbi što nas svrstava među najpoželjnije poslodavce u Hrvatskoj, a osobito kad je riječ o ICT industriji.

Primarni cilj odjela u kojem radim je upravljati cjelokupnim procesom zapošljavanja - prvotno razumjeti potrebe poslovanja, a potom privući i zaposliti najbolje kandidate za određenu otvorenu poziciju. Sretna sam što mogu reći kako mi i posao i hobi omogućuju izraziti svoju kreativnost, inovativnost i uvijek personaliziranu uslugu.

HT je ipak vodeća telekomunikacijska tvrtka u Hrvatskoj koja pruža jako puno mogućnosti u smislu razvoja karijere, osobnih znanja i vještina. Okolina i tim u kojem radim su za pet, imamo super otvorenu suradnju i uvijek smo tu jedni za druge. Za optimalne poslovne rezultate jako je važno da se u svakom trenutku možemo osloniti jedni na druge i znati da smo tu čak i kad nismo.

No, kad ugasim laptop ipak volim ono malo slobodnog vremena koje mi preostaje uz dva posla provesti kvalitetno. Volim prirodu i duge šetnje, vožnju biciklom i druženje s prijateljima. Opuštam se uz dobar film ili seriju, društvene igre i dobar humor.


Oduvijek je bila najgora na tjelesnom, a onda se zbog oklade u 6 mjeseci pripremila za svoju prvu triatlonsku utrku. Evo zašto to može svatko

Ovaj inženjer elektrotehnike radni dan provodi u jednoj od naših najvećih korporacija, a nakon šihte navlači odoru HGSS-a i spašava ljude

Jedan je od rijetkih koji u hrpi starog željeza zna prepoznati vrijednost. Donosimo vam priču kolekcionara koji skuplja i popravlja stare bicikle

Tko kaže da si korporativni ljudi nekreativni? Predstavljamo vam mladu menadžericu čiji su dizajnerski radovi postali ozbiljan hit

PRIDRUŽI NAM SE!