NATIVE

Ovaj inženjer elektrotehnike radni dan provodi u jednoj od naših najvećih korporacija, a nakon šihte navlači odoru HGSS-a i spašava ljude

Na svijetu postoje dvije skupine ljudi. Držić bi ih podijelio na ljude nazbilj i ljude nahvao, no većini nas je možda ipak bliža podjela na ljude od riječi i na ljude od djela. Nikola Brebrić možda ne priča puno, ali zato iza njega stoji impresivni životopis koji ne treba naročito široka objašnjenja da bi se shvatilo za čime se ovaj inženjer u životu vodi. Izvrsnost. Kako u poslu, tako i izvan njega.

Možemo čak otići i korak dalje. Recimo u ovom smjeru. U životu ste se zasigurno nagledali hrpe filmova o superjunacima. Tijekom dana su to obično neki samozatajni likovi koji se skrivaju iza dioptrijskih naočala, odijela i kravata. I onda, kad se dogodi neki kraval, na svjetlo izlijeće njihovo drugo lice. Njihovo pravo lice. Iskaču iz svojih korporativnih kostima i u tren su oka na mjestu zbivanja.

Nikola ne nosi naočale. Niti ispod svog odijela u kojem leti s poslovnog sastanka na poslovni sastanak nosi kostim superjunaka. Neke su slike ipak rezervirane isključivo za filmsko platno. No, daleko od toga da to znači da Nikola nije superjunak. Jer, kako drugačije nazvati nekoga tko nakon zahtjevnog radnog dana u jednoj od naših najvećih korporacija bez razmišljanja diže slušalicu kad iz centrale HGSS-a stigne poziv za akciju spašavanja?

Ovo je njegova priča.

Nikola je oduvijek bio akademski nadaren. Osobiti je interes pokazivao za prirodoslovnu skupinu predmeta pa stoga ne čudi što je svoje srednjoškolsko obrazovanje odlučio provesti u jednoj od naših najglasovitijih matematičkih gimnazija – zagrebačkom MIOC-u. Nakon što je sa svojim kolegama proslavio maturu nije krenuo utabanim putem. Umjesto da, poput većine nas, odmah nastavi svoj obrazovni put na nekom fakultetu, on se odlučio za nešto drugo.

„Uvijek sam tražio nove izazove pa sam godinu dana prije fakulteta proveo u Americi. Ta je godina bila neprocjenjivo iskustvo stjecanja samostalnosti i usađivanja 'američkih' vrijednosti - Koliko uložiš, toliko ćeš i dobiti“, priča nam. Shodno tome odlučio je po povratku u Hrvatsku nastaviti svoj put. „Tražio sam izazov najtežeg i najperspektivnijeg fakulteta u Hrvatskoj“, kaže nam. Njegova je odluka pala na FER.

Na vrijeme je shvatio da je široka edukacija ključ uspjeha

Ali tu priča nije stala. Shvatio je da mu je na FER-u nedostajao segment znanja koji će mu kasnije trebati ne bi li svoju karijeru usmjerio baš onamo kamo je naumio. „Po završetku fakulteta sam dodatnih godinu dana išao na studij poslovnog upravljanja da nadopunim poslovne vještine koje nisu u fokusu inženjera. Prvo zaposlenje sam prihvatio u Njemačkoj, u farmaceutskom inženjeringu. Ta prva poslovna iskustva u zapadnoeuropskoj firmi high-tech industrijske proizvodnje dali su mi temelj današnjeg poslovnog ophođenja i cijelog kasnijeg pristupa poslu“, ističe Brebrić.

Nikola danas radi u HT-u kao menadžer, a u firmi je već dugih 17 godina. „Budući da sam karijeru želio nastaviti u Hrvatskoj, HT je bio najbolji izbor“, kaže nam. Kad je tek došao odmah ga je zapao odgovoran posao reorganizacije kompanije kakvu poznajemo danas. „Unutar korporativne strategije napredovao sam do voditelja grupe s fokusom na transformaciju i organizaciju.

Ponosan sam na rad na više projekata strateškog značaja za DT i HT Grupu, uvođenje sustava upravljanja kvalitetom u kompaniju, vođenje velikih projekata reorganizacije i outsourcinga, poboljšanja korporativnih procesa. Sada radim u COOB području, na poslovnom razvoju i komercijalizaciji novih i naprednih ICT rješenja s velikim korporativnim korisnicima i partnerima te pratim sve relevantne tehnologije ICT segmenta i mogućnosti dobivanja EU fondova. Trenutno zatvaram veliki ekosustav digitalizacije transporta što predstavlja značajan potencijal za našu kompaniju na pozicioniranju ovog gorućeg tržišta“, opisuje nam svoj radni dan. Bez brige. Vašoj je znatiželji došao kraj. Prelazimo na onaj uvodno najavljeni segment superjunaštva. Nikola, dakle, uz karijeru u HT-u paralelno volontira i u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja. Ondje obnaša funkcije dopročelnika zagrebačke stanice HGSS-a te pročelnika Komisije za skijanje i lavine HGSS-a. Skijanje je sastavni dio njegovog života. „Ali to nije sve“, prolama se kroz smijeh iznenada dok mi na prste brojimo čime se sve bavi. „To nije ni pola mojih aktivnosti! Cijeli poslovni životopis koji sam naveo prati isto toliko intenzivni sportski put“, smije se.

Brebrić je, naime, iskusan natjecatelj u velikom broju sportova. Taj izraženi sportski duh, priča nam, bio je zapravo i ključan element koji ga je doveo do njegove dvadesetogodišnje karijere gorskog spašavatelja. „Skijanje, penjanje/alpinizam, hokej na ledu, jedrenje na dasci, ronjenje, biciklizam…. I to su samo neke od aktivnosti koje kontinuirano i aktivno prakticiram. Mislim da je sportsko stanje uma neodvojiv dio mog poslovnog života. Taj sportski duh mi pomaže da ostanem fokusiran i discipliniran“, ističe ovaj svestrani inženjer elektrotehnike.

Izvještaj jedne HGSS-ove akcije spašavanja

Ako vas, pak, zanima kako otprilike izgleda jedna HGSS-ova akcija spašavanja, donosimo vam isječak iz bloga putem kojeg je Nikola popratio spašavanje unesrećenika na Medvednici.

Jučer, malo prije ponoći, uspješno je završena akcija spašavanja kojom je još jednom požrtvovnošću pripadnika GSS-a gotovo sigurno spašen jedan ljudski život.

Tijekom dana izletnik se sam uputio na Sljeme iz smjera Markuševca. Planinarska staza kojom je krenuo bila je prekrivena snježnim pokrivačem debelim 50 centimetara, a temperatura zraka bila malo ispod nule. Malo nakon polovice puta, na oko 700 metara nadmorske visine i oko 15 sati, nastupila je ozljeda kralježnice. Unesrećeni se više uopće nije mogao kretati uopće, a kamoli vratiti se po dubokom snijegu i putu s više snježnih zapuha. Bio je zarobljen u snijegu bez izgleda da se sam izbavi iz nastale situacije. Zahvaljujući mobitelu i telefonskom broju 112 pokrenuta je akcija spašavanja.

Nakon poziva na dežurni telefon pripadnici HGSS – Stanice Zagreb krenuli su u hitnu i opsežnu akciju traganja i spašavanja. Nakon poziva preostala su još samo dva sata dnevnog svjetla. Uvjeti su bili vrlo nepovoljni, s dubokim snijegom koji je otežavao kretanje ljudima i nošenju opreme. Kako je padala noć, padala je i temperatura zraka. Dvoje spašavatelja, koji su se nalazili kao pomoć redovnom HGSS dežurstvu na skijalištu Sljeme, krenuli su odmah na turnim skijama i s najosnovnijom opremom u potragu za unesrećenim. Paralelno, druga skupina spašavatelja krenula je terenskim vozilom šumskim putem iz smjera Markuševca. Zbog velike količine snijega i snježnih zapuha morali su napustiti vozilo i dalje krenuti pješke. Spašavatelji su se natovarili nosilima, užadi i medicinskom opremom te pješke započeli mukotrpan uspon kroz duboki snijeg.

Oko 17 sati prva skupina, koja se spuštala s vrha, uspjela je u snijegu locirati unesrećenog. Kroz šumu se ubrzo popela i druga skupina noseći opremu za spašavanje. Nakon utopljavanja i imobilizacije ozljede započeo je mukotrpni transport nosila. Kako niti motorne sanjke s dodatnim spašavateljima nisu uspjele probiti višemetarske zapuhe, transport se obavljao pješke. Zbog noći i iznimno teških uvjeta pridružila se i treća skupina spašavatelja koji su se vraćali s dežurstva na skijalištu. Uslijedilo je četiri sata probijanja kroz šumu i duboki snijeg. Transport po mrkloj noći kroz snijegom zatrpanu šumu bio je moguć zahvaljujući upotrebi GPS-a i u njemu unesenih HGSS obilježenih puteva, ostale opreme spašavatelja te najviše zbog spremnosti i sposobnosti njih samih. Nakon dolaska do ukopanog terenskog vozila, u koje je ozlijeđeni unesen na nosilima, nastavio se transport do asfaltne ceste iznad Markuševca, gdje je čekala hitna pomoć.

Ovime bi još jednom željeli upozoriti ljude da budu na oprezu kada idu u planine – da ne precijene svoje sposobnosti, nose napunjen mobitel, prate vremensku prognozu i uvjete te im se prilagode i po mogućnosti ne kreću sami.

Rezultati se postižu fokusom na bitno, a ne zadovoljavanjem forme

Vraćamo se razgovoru. Nikolu pitamo kako njegovi kolege iz HT-a reagiraju kad čuju da je pripadnih Gorske službe spašavanja. S takvim se ljudima ipak susrećemo rijetko. „Često mi komentiraju da im je to odgovor na moju karakteristiku da sam poželjan partner u kriznoj situaciji“, smije se.

„Šalu na stranu, situacije u kojima doslovce spašavaš nečiji život spadaju pod iskustvo i cjeloživotno obrazovanje. U HGSS-u sam helikopterski spašavatelj i stručnjak za spašavanje iz lavina. Zvuči atraktivno, ali iza toga stoje ozbiljna fizička i psihička sprema kao i sposobnost upravljanja stresom“, ističe Brebrić. A upravo mu je ta sposobnost upravljanja stresom ovih proteklih tjedana zasigurno dobro služila. Čitav se svijet suočio s krizom kakvu povijest ne pamti. Preseliti poslovanje goleme kompanije kao što je to Hrvatski Telekom iz ureda u kućna okruženja te pritom još strahovati od epidemije, posljedica potresa kao i stresa koji je proizlazio iz socijalne izolacije zasigurno je bio veliki zalogaj. Ali Nikolu čak ti izazovi nisu dočekali nespremnog. „Ne kaže se bez razloga da 'kad ti život servira limune, ti napravi limunadu'. Rad od doma je dobra stvar proizašla iz loše situacije. Nije važan ured nego tvoja osobna predanost poslu. Uvijek treba naći mjeru u svemu. Koliko je sloboda pri odabiru vremena i mjesta rada dobra, ona ne smije biti nametnuta. Osobni socijalni kontakt je nezamjenjiv. Uvjeren sam da nismo naučili nove lekcije nego smo samo preispitali ispravnost onih vrijednosti koje smo cijelo vrijeme imali. Rezultati se postižu fokusom na bitno, a ne zadovoljavanjem forme“, uvjereno će.

Za kraj nas ipak zanima što bi savjetovao ljudima koji bi se voljeli povesti za njegovim primjerom. „Na mom se primjeru pokazalo kako su kontinuirano ulaganje u školovanje - završio sam više poslovnih edukacija u Hrvatskoj, Francuskoj, Belgiji i Engleskoj - kao i cjelokupno iskustvo na inozemnim poslovnim modelima, bili iznimno korisni u globalnoj firmi kao što je HT. Za sve koji žele vrhunsku karijeru u Hrvatskoj smatram da je nužno inozemno iskustvo, a HT je odličan izbor za primjenu istog“, savjetuje nam prije nego što se rastajemo te na pitanje bi li još nešto podijelio s javnošću, a da ga mi to nismo pitali skromno dodaje: „Uz suprugu koja također ima uspješnu karijeru, ponosan sam otac trojice prekrasnih sinova koji će sigurno u budućnosti davati puno interesantnije intervjue od mene“, zaključuje kroz smijeh.


Oduvijek je bila najgora na tjelesnom, a onda se zbog oklade u 6 mjeseci pripremila za svoju prvu triatlonsku utrku. Evo zašto to može svatko

Jedan je od rijetkih koji u hrpi starog željeza zna prepoznati vrijednost. Donosimo vam priču kolekcionara koji skuplja i popravlja stare bicikle

Ovo je žena koja je prva u Hrvatskoj osvojila muški svijet, a danas uspješno balansira između dvije ostvarene karijere i ispunjenog privatnog života

Tko kaže da si korporativni ljudi nekreativni? Predstavljamo vam mladu menadžericu čiji su dizajnerski radovi postali ozbiljan hit

PRIDRUŽI NAM SE!