Novinarstvom se bavim 40 godina, objavio sam više od 10 tisuća tekstova i priloga u stotinjak medija u Hrvatskoj i Europi. Sada pišem za tportal, Cantus, Magazin GKR i XXZ magazin. Objavio sam zbirku proznih radova Taj fatalni poljubac, a uskoro bi mi u Americi na engleskom jeziku trebale biti objavljene dvije priče. Svirao sam u dva banda – VIA Viktor Kunst (s pjevačem grupe Grč Zoranom Štajdoharom Zoffom) i Ljubimci žena (s Rajkom Dujmićem). Pišem glazbene kritike i publicitičke radove o glazbi te surađujem s diskografskim kućama u pripremi reizdanja i kompilacija. Osvojio sam tri Porina, za uređivanje kompilacija Arsena Dedića i Ive Robića te reizdanje prvog albuma Laufera.

U slučaju da u Google tražilicu upišete moje ime, vidjet ćete da mi je netko na Wikipediji posvetio stranicu. Drago mi je da su neki aspekti mog rada i međunarodno prepoznati. Zadnje tri godine član sam žirija najvažnije svjetske tech nagrade CES Innovation Awards. Sreo sam se s mnogim važnim osobama iz svjetske tech zajednice, pa sam tako imao priliku i razgovarati s osnivačem Wikipedije Jimmyem Walesom upravo na konferenciji Znanjem rastemo koju je organizirao Hrvatski Telekom. Sjajno je kako je njegova vizija kreirala najveću svjetsku bazu znanja i podataka i, s obzirom da iz prve ruke znam kako taj sustav funkcionira iznutra, ne skrivam zadovoljstvo što je moj minuli rad postao činjenica za budućnost.

Čovjek od mnogih interesa

Osim obiteljskih obveza (koje uključuju suživot s dvije tinejdžerice razapete između malo online-malo offline nastave te TikToka) i rekreativnih aktivnosti, uzgajam svoje kolekcionarske ambicije. Zbirka vinila se neprestano obnavlja, sad imam oko 2.500 LP-ja i oko 400 singl-ploča. Osim toga i 3.000 CD- ova. Kolekcioniram i stripove, one starijeg datuma. Imam kompletnog Ripa Kirbyja, poručnika Blueberryja, Bernarda Princea i druge. Sve Alan Fordove koje je crtao Magnus. Štoviše, unazad nekoliko zadnjih godina sudjelujem u strip-kvizu na Crtani romani šouu.

Moji Demoni Missourija (Borna Buinac, kolega Mislav Radica iz HT-a, Domagoj Jakopović Ribafish i ja) uvijek zauzimaju jednu od prve tri pozicije. Sad već zamrla kolekcionarska strast je vezana i za prve brojeve raznih tiskovina, od ratnog Vjesnika do hrvatskog izdanja Quattroruotea. Imam ih oko 400, a na prvom Weekend Media Festivalu izložio sam četvrtinu – 101 broj 1, kako se i zvala izložba.

Posao i sve ove moje strasti koje sam pobrojao više usklađujem kao i većina drugih ljudi - planiranjem i fokusiranjem, ne zanemarujući ni prigodnu dokolicu: patroliranje društvenim mrežama i praćenje TV serija. Znatiželja mi je vjerojatno glavni generator, a dosada najgori neprijatelj. Otkad se aktivno bavim trčanjem, mnogo više se mogu fokusirati na ono što je uistinu bitno i poredati prioritete u pravim razmjerima.

Kako godine prolaze, sport mi je sve važniji. U školi mi je tjelesni odgoj bio nužno zlo, da bih prije tri godine istrčao maraton. Nastojim se rekreirati svaki dan hodajući, vozeći bicikl i, dakako, trčeći. Svojedobno sam igrao rukomet za RK Pećine iz Rijeke, haklao košarku i bavio se plivanjem, no trčanje mi je nekako postalo dio identiteta. Član sam Atletskog kluba Sljeme, koordinator trkačkih aktivnosti u HT-u i ambasador utrka HT B2Run.

Zavidna korporativna karijera

U Hrvatskom Telekomu radim 16 godina, razdoblje koje vam je potrebno da u roku završite osnovnu i srednju školu te četverogodišnji studij. U Hrvatskom Telekomu radim u Odjelu za korporativne komunikacije kao urednik digitalnih sadržaja. Startao sam kao pomoćnik direktora Odjela, a onda promijenio razne pozicije u internim i eksternim komunikacijama. Na primjer, uređivao sam interni magazin Halo, inicirao sam uvođenje i vodio sve društvene mreže HT-a, organizirao i vodio interne i eksterne evente, a sad sam zadužen za IntraNet, korporativne internetske stranice, LinkedIn account i druge projekte.

Zahvaljujući SmartWork modelu Hrvatskog Telekoma, moj dan na poslu ima isti obzor kao i moj dan kod kuće. Uglavnom se nalazim pred zaslonom računala, između tekstova i postova te callova i meetinga na Webexu i Teamsima. Kao neizlječivi ovisnik o glazbi, kod kuće imam privilegij da glazba pritom svira nešto glasnije nego u uredu. Povremene radionice ili manji eventi u središnjici HT-a u strogo kontroliranim epidemiološkim uvjetima ipak razbijaju rutinu.

(Ne)uredski život u doba korone

Prisjetim li se onih nekoroničnih dana, u open space uredu, onda bih radnu okolinu opisao kao mirnu luku nemirnih komunikacijskih moreplovaca. Kreativni nered, inspirativni kaos i stimulativna gužva na neku čudnu foru uvijek rezultiraju pamtljivim dosezima. Sretan sam što sam okružen takvim kolegicama i kolegama. Naš logotip sa slovom T mene ponajprije asocira na moj tim koji funkcionira u svim uvjetima. Priroda našeg posla je takva da moramo poznavati rad baš svih dijelova kompanije i s obzirom na takvu raznolikost pristupa poslu i složenost zadataka, timski elan je presudan. Kad je korona u pitanju, naš krizni stožer se oformio u vrlo kratkom roku i iz te inicijative naši Ljudski resursi počeli su primjenjivati inovativna rješenja.

Na poslu smo se najprije drukčije rasporedili, a onda smo se usustavili kao Tim A i Tim B uz pripadajuće iznimke. Prema savjetima našeg stožera, u odnosu na sezonsko širenje korone, tako i mi više ili manje fizički participiramo na radnom mjestu. No, nakon tjedan dana uhodavanja i rada od kuće, sasvim smo se prilagodili novim uvjetima i vrlo dobro i skladno funkcioniramo.