Ova mlada žena trebala bi nam svima biti uzor! Godinama volontira u humanitarnim akcijama pa nam je objasnila zašto je to najljepši hobi na svijetu

Blagdansko je vrijeme tradicionalno vrijeme koje iz svih nas izvlači ono najbolje. Okupljamo se u obiteljskim krugovima i slavimo sretne trenutke koje nam je život poklonio. Ove godine će to slavlje, doduše, zbog aktualne situacije proći nešto drugačije, ali možda je upravo zbog toga važnije no ikad pomoći onima koji su manje sretni od nas.

Petra Horvat, mlada i ambiciozna žena širokog spektra interesa, to vjerojatno zna najbolje. Iako su joj tek 23 godine, ova Riječanka već godinama svoje slobodno vrijeme ulaže u humanitarni rad. Tko zna, možda vas njena priča potakne da i vi učinite isto!

Ja sam Petra Horvat. Imam 23 godine. Zaposlena sam u T-Centru kao savjetnik, a prije sam radila kao teleoperater u teleprodaji. Bila sam najbolji Magenta 1 prodavač u cijeloj Hrvatskoj i onda sam, sa željom da postignem nešto više, dobila poziv za odlazak u T-Centar, na što sam pristala. Tamo sam već dvije godine i jako sam zadovoljna. Imam prekrasne voditelje, kolege i koordinatore. E, da. Možda je važno istaknuti da živim i radim u Rijeci.

Ambiciozna sam i vodim se za željom da od svog života napravim wow. Smatram da imam dosta kvaliteta i ambicija koje bih mogla pokazati ljudima. Volim kuhati, a svoje sam kulinarske vještine svojedobno pokazala čak i na nekom HRT-ovom televizijskom showu. Tamo sam nanizala uspjehe i upoznala neke nove ljude s kojima još dan-danas kuham.

U slobodno vrijeme volontiram u udruzi svog oca, on je predsjednik udruge Riječko srce koja djeluje na području grada Rijeke. S ponosom mogu reći da brojimo dosta članova. Sve je krenulo jednom humanitarnom akcijom za tatinog prijatelja koji je, nažalost, stradao u prometnoj nesreći. Trebala mu je pomoć pa smo organizirali akciju, vrlo neslužbeno. No, kako nam je dobro krenulo, počeli smo s organizacijom udruge i počeli s pomaganjem velikom broju ljudi.

Oduvijek sam bila jako empatična pa je nekako ta moja potreba da pomognem kad god mogu dio mene otkako znam za sebe. To me jako ispunjava cijeli život i da nemam to ne znam što bi me držalo dalje. Evo, prva akcija koju smo službeno organizirali bila je namijenjena pomoći za slijepe i slabovidne osobe. Prikupljali smo sredstva za kupnju senzorne sobe, a onda smo na isti način pomogli i djeci s Downovim sindromom. I njima smo omogućili smo im senzornu sobu. Radili smo i za Dječju bolnicu Kantrida, odjel onkologije i hematologije. Za njih smo pomogli pri opremanju igraonice.

PRVA AKCIJA: udruga Dira, Dječja Bolnica Kantrida odjel hematologije i onkologije, akcija za slijepu i slabovidnu djecu OŠ Pećine, Rijeka 21 udruga djece s Down sindromom i KBC Rijeka odjel infektologije.

Najljepša stvar nagradu koju čovjek dobiva kroz humanitarni rad su bezbrojna poznanstva prekrasnih ljudi iz svih sfera života. Stekneš tu svakakva iskustva, bude suza, ali i obilje smijeha. Osjećaj koji te ispuni kad znaš da si nekome promijenio život nabolje time što si uložio samo malo svog vremena i truda je nevjerojatan!

I u svim tim akcijama smo se upoznali sa puno ljudi, upoznate sve, plačete, gledate te ljude i onda vam bude ono baš…. Emotivna sam i zbilja volim jako pomagat. Kad ti vidiš tu djecu, da si im pomogao, da su sretni, onda si sretan i ti. Dođu nam i u centar ljudi s Downovim sindromom,pa im daš neki poklon vrećicu.

Raznježiš se kad vidiš da iz Centra odlaze s osmijehom na licu! Udrugu, inače, ima pet godina, ali smatramo da smo tek na početku svog humanitarnog rada. Sigurna sam da se naša potreba za pomaganje nikad neće potrošiti i neizmjerno se veselim svim godinama i akcijama koje su tek pred nama!

Ali, da budemo iskreni, korona nije zaobišla nikoga. No, bez obzira na sve to, nema predaje. Ja sam, recimo, ovog Božića odlučila podržati Udrugu Ana za nezbrinutu djecu. Poklonila sam dječici barbike i autiće – za svakoga po nešto. Kako naša udruga zbog korone trenutačno nije aktivna koliko je to bila proteklih godina pa se cijela obitelj skupila da im kupimo igračke.

S obzirom na to da volim to što radim, uvijek nekako uspijevam svoj posao spojiti s volonterstvom – na čemu sam super zahvalna svom poslodavcu. Prijepodne odradim svoju smjenu u T-Centru, a onda uskačem u humanitarne akcije. S veseljem mogu reći da svi moji kolege imaju veliko razumijevanje za moje volonterske akcije i da se uvijek uspijemo dogovoriti oko smjena tako da sve stignem.

Imamo svoje majice, kutiju za donacije, a kuhali smo vino, pekli palačinke nasred Korza. Ako i vi želite postati volonter Riječkog srca, sve što trebate napraviti jest registrirati se na našoj stranici. Nakon toga ćete redovito dobivati informacije o sljedećim sastancima i okupljanjima. Kod nas su dobrodošli svi jer ne djelujemo sam na području Rijeke, nego smo aktivni diljem Hrvatske.

Nedavno smo, recimo, pomagali socijalnu samoposlugu grada Vukovara pa smo svi mi aktivni članovi Udruge tim povodom otišli u Vukovar. Vidjeli smo vidjeli grad, razgovarali s gradonačelnikom. Uvijek imamo neke izlete, što je još jedna super prednost volontiranja. Ideš po svijetu i usput pomažeš ljudima. Pa zar to nije sjajno?!

Ništa, dragi ljudi, svima gdje god bili, svima vam želim lijepe i ugodne blagdane! Pozdravljam vas sa željom da blagdane provedete u humanitarnom duhu, a ako se je netko možda prepoznao u ovim recima, slobodno nam se javite i priključite. Jer, pomaganje je uvijek kul!