NATIVE

Žalite se da nigdje ne idete jer nemate vremena, novaca ili društva? Iskusna putoholičarka otkrila nam je genijalne trikove za super putovanja po svačijoj mjeri!

Mislili ste da korporativna karijera nužno pretpostavlja da ćete većinu svog života provesti u nekom sivom uredu za nekim bezličnim radnim stolom loveći brojke na ekranu? Onda niste upoznali našu iduću sugovornicu, Jelenu Maretić. Jelena je strastvena putoholičarka koja je obišla dobar dio svijeta. Putuje kad god stigne, kamo god ju put odvede. Destinacija joj zapravo nije toliko važna, koliko joj je važno životno iskustvo kojim će obogatiti sebe i svoj život. I nikad nije mislila da će svoju karijeru pronaći u nekom korporativnom odjelu prodaje, sve dok nije otkrila da joj Hrvatski Telekom nudi svijet mogućnosti na dlanu.

Iako za mene kažu da nogama čvrsto stojim na zemlji, ja se najbolje osjećam kad tome nije tako – u avionu i oblacima. Ja sam Jelena Maretić iz grada s najlipšon rivon na svitu, gradu di je ae odgovor na sve. U stvarnom životu sam jako realna, detaljna, analitična i sve mi treba imati svrhu i smisao, a u ovom drugom, manje dosadnom, velika sam gurmanica koji želi obići svijet.

Prvu studentsku plaću potrošila sam na šest dana putovanja u London s prijateljima s fakulteta gdje sam shvatila da osjećaj slobode i adrenalina kada zakročiš u nešto nepoznato i drugačije za mene vrijedi više od materijalnih i prolaznih stvari.

Taj put je, naravno, bio u skladu s mojim tadašnjim mogućnostima - jako jeftini let, ruksak na leđima, spavanje u hostelu s nepoznatim ljudima (mama bi tek sad mogla saznati za ovaj dio), kruha i salame iz Tesca na Tower Bridgu da ne ostanemo gladni i da imamo više novca za obići što više ciljanih mjesta. Isti osjećaj je dijelila i moja glavna travel buddyca Ana s kojom i dan-danas nastavljam većinu svojih putovanja.

Kako planirati

Sami start putovanja kreće od toga da listu želja uparujemo sa skyscennerom i akcijama na avionske karte te godišnjim periodom. Kad se te tri stvari poklope za samu odluku potrebno je maksimalno pet minuta. Mi, recimo, redovito hvatamo dobre cijene avionskih karata, ali za to treba biti i malo lud i, kako mi to doli kažemo, infišan te neprestano pratiti „putoholičarske“ stranice.

Nakon kupljene karte ide slaganje plana puta i nagovaranje ostatka ekipe da nam se pridruži. Puno je pitanja na koja treba imati odgovor prije nego što se zapravo otisnemo u nepoznato - koja nam je najbolja lokacija za smještaj, koji ćemo smještaj, koliko love nam treba, što sve vidjeti, kako tamo doći, gastro lokacije, rezervacije…

Ultimativni cilj putnika koji izgara za istraživanjem, uključujući i mene, je što više i bolje doživjeti mjesta na kojima jesmo. No, treba biti svjestan i činjenice da takav pristup uglavnom za sobom povlači i jako visok tempo što znači da se chillanja, odmor i spavanje, na ljestvici prioriteta jako pomiču. No, to sam samo ja. Tko kaže da vi ne možete drugačije. Na kraju dana, svatko od nas najbolje zna što mu najviše odgovara pa bi prema tome trebao krojiti i svoja putovanja.

Budite spremni na iznenađenja

Za cijeli put treba dosta pripreme, ali koliko god se dobro i pametno pripremili, nikad nije sve idealno i putem čovjeka snađe gomila nepredvidivih situacija ili krivih procjena koje se pretvore u anegdote koje se na kraju najviše prepričavaju.

U Rimu smo, primjerice, ambiciozno od smještaja pješke krenuli do Vatikana i nazad, s ciljem da bolje upoznamo rimsku svakodnevnicu i da putem sjednemo u neka lokalna mjesta, a ne ona previše turistička. Super ideja u teoriji, no u praksi smo svi zaradili žuljeve po tabanima i skoro dehidrirali.

A u Palermu smo se, recimo, u ponoć nakon cijelog dana puta sa svim koferima 45 minuta vrtjeli u istoj ulici i 10 puta prošli kraj ulaza od hotela jer navigacija nije radila. U Bangkoku nam je otkazan let za Krabi pa smo uz svu muku rukama i nogama uspjeli dogovoriti da nam daju let neke druge kompanije i na kraju smo završili u prvom razredu uz premium ulazak u avion.

Bilo je i situacija kad bih se zbog jat laga i gladi na doručku znala pojaviti prije nego što se kuhinja otvori i radnici dođu na posao, a na Eiffelovom sam tornju oblačila hulahop jer mi je bilo hladno (ne pitajte se odakle ženi hulahop u torbi). Sve to ima svoju čar i iz takvih prilika ili neprilika izađem s više strpljenja, tolerancije, razumijevanja, umijeća snalaženja i otpornosti na sramotu.

Putovanja nisu skupa ako se dobro i na vrijeme isplaniraju. Nisu skupa ni ako pogledam da se kući vraćam s vrijednim lekcijama podučenih bolje od bilo koje knjige. Zahvaljujući svojem putoholičarstvu sam, recimo, naučila kako cijeniti svijet i ljude različitih kultura, postala sam skromnija jer sam shvatila koliko smo u biti mali na kugli zemaljskoj, obogatila sam i ojačala prijateljstva za cijeli život, upoznala lokalce i imam kontakte na Tajlandu, Siciliji, Turskoj, Engleskoj, Irskoj…i najvažnije od svega, na svakom putovanju sve više upoznajem sebe i kući se vratim kao nova osoba.

Destinacija koju nikako ne biste trebali propustiti

Santorini bih preporučila svima. Na glasu je kao romantična destinacija, ali ne bih ju tako ograničila. I s prijateljima može biti zanimljivo i zabavno. Jako je čaroban, kao da ste upali na neku drugu planetu koja živi po svojim pravilima ne obazirući se na ubrzanost i šušur današnjice. Ako zalutate tamo nikako nemojte propustiti čašu/bocu odličnog vina.

Destinacija kojoj se uvijek vraćam je Istanbul u kojem sam dosad bila triput i preporučila bih ju svima koji žele otići negdje bliže, a upoznati potpuno novi i drugačiji svijet. Istanbul je milijunski grad s bogatom povijesti, nalazi se na dva kontinenta, krcat je sačuvanim građevinama iz osmanskog razdoblja iz kojih vrišti emocija i kada kročite u njih i danas možete osjetiti moć nekadašnjeg turskog carstva.

A tu su, naravno, i brutalna te iznenađujuće raznolika gastronomska ponuda i legendarni Turci koji se iz svakog malog pokušaja dodatne naplate ili prevare simpatično izvlače. No, ako ih u istoj uhvatiš, oni ti se uvijek pošteno i oduže. Ali da su najbolji prodavači na svijetu - jesu, možda ih zato volim s obzirom da im je prodaja kao i meni, u krvi.

Korporativna karijera i nemirni duh?

Prodaja postaje dio mene dolaskom u Hrvatski Telekom 2012. godine kada počinjem raditi kao student u T-Centru. Nakon fakulteta, zapošljavam se kao prodavač na šalteru. U startu sam planirala zaraditi neke novce i eventualno kupiti neku kartu u jednom smjeru. I mislila sam se da li je prodaja ispravan put za mene, ali jednom kad postaneš dio HT obitelji teško se od nje odvojiti. Slogan živjeti zajedno kod nas stvarno to i znači. Ekipa, kolege i sad već prijatelji bili su tada glavni razlog mog ostanka i onda sam s vremenom shvatila koliko ovdje ima prostora za učenje i razvoj, da volim svoj posao i da želim sebe graditi u ovom smjeru, smjeru prodaje.

Nakon tri godine rada na šalteru dobila sam ulogu voditelja smjene, a nakon toga 2018. godine prelazim u business sektor kao managerica. Dvije godine sam radila i učila o poslovnoj prodaji i sada to znanje i iskustvo kao koordinatorica prenosim na ostale. Trenutno sam zadužena za poslovnu prodaju u T-Centrima na razini Hrvatske i zajedno s kolegom vodim tim od 11 ljudi koji svojim znanjem i vještinama rješavaju zahtjevnije potrebe poslovnih korisnika i podižu korisničko iskustvo.

Nijedan dan nije isti

Radni dan iz perspektive pozicije koju obnašam izgleda jako dinamično i to uglavnom od samog jutra. Nama u prodaji je, vidite, svaki dan kao ludi i nezaboravni ponedjeljak. Nikad ne znaš što stoji iza poziva djelatnika i koliko vremena sada treba izdvojiti da riješiš izazov s kojim smo se susreli, a sve sa ciljem da korisnikov upit bude što prije riješen.

Osim izazova tu su i prodajni savjeti i kombinacije oko slaganja ponuda, kontrola izvještaja, praćenje prodaje i rezime koliko smo bili uspješni taj dan. Niti jedan dan na poslu nije mi isti, nikad mi nije dosadno i dan mi uvijek brzo prođe. Ponekad i prebrzo, ali to znači samo da sam na pravom mjestu.

I da ne bi pomislili, nisam ovaj posao odabrala jer iziskuje putovanja po Hrvatskoj. Mislim da je posao više pronašao mene, no zbog iskustva koja sam stekla putovanjima, činjenice što nemam strah od nepoznatog, mogućih nevolja po putu i brzine spremanja kufera mi je na kraju bilo mnogo lakše za njega se odlučiti, ostati tu gdje jesam i svoju karijeru graditi u HT obitelji.

Mira nemam ni vikendima kada sam kući. S prijateljima uvijek idem na izlete i došli smo u fazu da nam je teško naći još koju zanimljivu lokaciju na kojoj nismo bili. Dalmacija, Hvar, Korčula, Vis i unutrašnjost Istre, Grožnjan, Motovun, Buje trenutno su moji favoriti.

A Split, nije što je moj, ali ne može mu niti jedan grad parirati i bez obzira na sve lokacije ostaje najlipši grad na svitu!


Oduvijek je bila najgora na tjelesnom, a onda se zbog oklade u 6 mjeseci pripremila za svoju prvu triatlonsku utrku. Evo zašto to može svatko

Ovaj inženjer elektrotehnike radni dan provodi u jednoj od naših najvećih korporacija, a nakon šihte navlači odoru HGSS-a i spašava ljude

Jedan je od rijetkih koji u hrpi starog željeza zna prepoznati vrijednost. Donosimo vam priču kolekcionara koji skuplja i popravlja stare bicikle

Ovo je žena koja je prva u Hrvatskoj osvojila muški svijet, a danas uspješno balansira između dvije ostvarene karijere i ispunjenog privatnog života

PRIDRUŽI NAM SE!