NATIVE

Ovaj mladi glazbenik je donedavno žario i palio, a onda se skrasio u jednoj od naših najvećih korporacija. Ispričao nam je sve o svom putu!

Rijetki su mladi ljudi koji točno znaju što žele kako od života, tako i od karijere. Još su rjeđi ljudi koji su u svojim tinejdžerskim danima žarili i palili s najvećim bedovima diljem zemlje da bi se na kraju ipak odlučili skrasiti u korporativnom okruženju.

Jedan od njih je mladi glazbenik Josip Abramović koji je svoju sreću pronašao u Hrvatskom Telekomu i zašto je upravo ovo kompanija u kojoj se isplati graditi svoju karijeru.

Tri riječi koje mi prve padaju napamet kad me netko, baš poput tebe sad, pita da se opišem? Dobar, pošten i raspoložen, eto. Raspoloženost bih pripisao svojoj bećarskoj duši, a zasluge za ove druge dvije karakterne stavke vjerojatno pripadaju obitelji i genskom materijalu koji sam naslijedio. Zapravo, jako sam sretan što sam odrastao kako sam odrastao i što sam imao podršku u svojoj obitelji. Glazba je, naime, oduvijek bila važan dio mog djetinjstva, a kasnije i života iako u mojoj obitelji nitko nije glazbenik niti je itko imao glazbenih afiniteta. Ja sam, vidiš, od svoje druge ili treće godine pokazivao interes za glazbene instrumente i oduvijek sam znao da je glazba ono čime ću se baviti jednom kad odrastem.

Dok su se druga djeca igrala s autićima ili ganjala loptu, mene su od najranije dobi više privlačile gitare, mikrofone, klavijature… Stalno sam pjevao i svirao… Slušao sam od tamburice, domaćih pjesama, sve što je tada bilo u tom dobu. Moram priznati da u glazbenu školu ipak nisam išao. Samouk sam. Sve što sam naučio, naučio sam kao mali slušajući, pokušavajući i imitirajući druge glazbenike. Moj pravi glazbeni put je krenuo s devet godina kad sam se upisao u KUD kako bih naučio svirati tamburicu. Mogu reći da su mi te tri godine puno pomogle da shvatim neke osnove glazbene teorije i iskustvo nastupanja pred publikom te da sam zbog toga puno lakše savladao sviranje gitare koju sam samostalno krenuo svirati od svoje 12. godine.

S bendom s kojim danas sviram nastupam u istom sastavu već više od 10 godina. Sinapsa je nastala još 2009. Godine. Ja sam inače iz Županje, kao uostalom i svi članovi mog benda, odakle je inače i Opća opasnost. Da budem iskren, oni su nas zapravo i uveli u sve to tako da smo imali velik vjetar u leđa što se tiče njih.

A prekretnica Sinapse je bilo natjecanje 2012. Hypo Teens Music Stars u Osijeku, gdje smo osvojili nagradu za najbolji mladi bend u Hrvatskoj. Potpisali smo s Croatia Recordsom, izbacili dva singla, a onda smo svi upisali fakultete. Neki su otišli u Osijek, neki Zagreb. Tako da Sinapsa je prestala djelovati kao veliki bend. Nekad smo imali smo šest članova, danas smo ostali samo moj pjevač i ja. I dalje nastupamo kao Sinapsa i tako, eto, već par godina nas dvojica sviramo po hotelima, restoranima.

Ma, bilo kakva slavlja su nam okej kad već ne možemo kao prije! Iako, s ovim novim normalnim takvih je prilika, naravno, sve manje. Ako ih uopće ima. Svirati i zabavljati se na stageu, publika koja plješće, pjeva, uživa. Sve mi to neizmjerno nedostaje. Uživao sam u takvim svirkama, tako da me već to malo zabrinjava, ali se poput većine kolega glazbenika nekako nadam da se će sve to jednom opet vratiti na svoje i da ćemo se uskoro opet družiti s ljudima.

A gdje su tek ona dobra stara vremena kad smo kao predgrupa otvarali vodećim bendovima poput Adastre ili Opće opasnosti? Nakon toga smo još kao praktički kao klinci samostalno svirali po cijeloj Hrvatskoj. Mislim da bi svaki maloljetnik htio proživjeti jedno takvo djetinjstvo. I ponosan sam što sam nastavio se baviti glazbom, svirati…

Iako, danas bih glazbu teško mogao nazvati svojim poslom. Gitare se danas najčešće hvatam u pauzama. Pošto sviram gitaru, aktivno još od svoje 13. godine, na pauzi ili prije ili poslije posla mi je gušt svirati, improvizirati. To je nešto što me opušta najviše. A što se tiče hobija igram skvoš, tenis, teretana i nekad nogomet pošto sam ljubitelj nogometa kao i većina muškaraca.

Osim toga, veliki sam zaljubljenik u informatiku i informacijske tehnologije općenito. S obzirom na to da se nisam na vrijeme opredijelio za ovo područje, sam prije tri godine završio školu sufinanciranu od strane Ministarstva obrazovanja za web programiranje i web dizajn jer mi je bila velika želja pronaći se u tome. Nakon što sam uspješno završio obuku, bavio sam se u slobodno vrijeme izradom web stranica. Međutim, kad je trebalo odlučiti hoću li ići u tom smjeru i naći posao u IT sektoru, ukazala mi se prilika da se zaposlim u Hrvatskom Telekomu.

Trenutno radim kao operater u službi za korisnike - Odjel komercijale, senior 1 agent sada. U budućnosti bih volio napredovati u kompaniji, ali zasad su moj posao interakcija s korisnicima, rješavanje uputa, prodavanje usluga i pružanje podrške. Ono što mi se sviđa u poslu je to što sam proširio svoje komunikacijske sposobnosti, timski rad, druženje na poslu. Super je atmosfera i ozračje, to mi se nekako najviše sviđa. A mogu reći i da je jedan od razloga za moj kvalitetan i brzi napredak u kompaniji zasigurno taj što volim tehnologiju, što volim učiti o novim stvarima i što me zanima sve vezano za telekomunikacije i općenito informacijske tehnologije.

A u HT sam, kao vjerojatno i većina mojih kolega i kolegica, došao tijekom studija. Upisao sam faks u Osijeku. Nakon par godina studija pokazalo se da pravo ipak nije za mene pa sam otišao na upravno pravo i odmah se prijavio za posao u Hrvatskom Telekomu. Od početka sam imao viziju za sebe u ovoj kompaniji. Otkako sam se zaposlio pred dvije godine i par mjeseci samo sam napredovao i još uvijek napredujem s nadom da ću ostvariti ostvariti ono što sam si zacrtao sebi. Zadovoljan sam, stvarno! Samo da još taj faks konačno privedem kraju. Trenutačno sam zadnja godina. Studiram uz rad i ne planiram se predati dok to ne okončam. Ne može se drugačije. Neću sada odustati.

Veselim se trenutku kad ovo sve jednom završi da se svi vratimo svojim starim životima. Nevjerojatno mi nedostaje svakodnevni rad s teamom u uredima. Navikli smo se dosad raditi u od kuće, ali atmosfera ipak nije ista. Moj team je, vidite, najbolji team koji me mogao zapasti. Svi dišemo kao jedno i super se slažemo. Valjda snagu neke firme na kraju ipak čine ljudi.


Oduvijek je bila najgora na tjelesnom, a onda se zbog oklade u 6 mjeseci pripremila za svoju prvu triatlonsku utrku. Evo zašto to može svatko

Ovaj inženjer elektrotehnike radni dan provodi u jednoj od naših najvećih korporacija, a nakon šihte navlači odoru HGSS-a i spašava ljude

Jedan je od rijetkih koji u hrpi starog željeza zna prepoznati vrijednost. Donosimo vam priču kolekcionara koji skuplja i popravlja stare bicikle

Ovo je žena koja je prva u Hrvatskoj osvojila muški svijet, a danas uspješno balansira između dvije ostvarene karijere i ispunjenog privatnog života

PRIDRUŽI NAM SE!