Jeste li se ikad zapitali kako Sheldoni iz Velikog praska žive u stvarnom životu i čime se sve bave? Donosimo vam priču hrvatske verzije ove ikone popularne kulture!

Ovaj bi simpatični i vrlo elokventni FER-ovac samog sebe opisao kao neobični spoj Eda Sheerana i lokalnog Sheldona koji njeguje veliku ljubav prema svemiru, geologiji i zaštiti prirode. Pasionirani je bord gamer koji se ne srami svoje ljubavi prema japanskim animiranim filmovima niti bježi od stereotipa da ljudi njegova kova uživaju u video igrama. Štoviše, ponosno će priznati da uzima godišnji samo kako bi pokorio koju virtualnu galaksiju i mogao se nazvati senatorom.

Svoje vrijeme organizira ekselicama, a na poslu ga najviše vesele kolege. Karlo Bermanec je barem jednako tipičan koliko je istovremeno i netipičan primjerak svoje vrste, a nama je, u svojoj krajnje zabavnoj maniri koja jednostavno uvlači u priču, otkrio… pa svašta. Za više detalja ćete ipak morati pročitati tekst koji slijedi.

Karlo Bermanec, dečko sa Savice, inženjer elektrotehnike sa Radiokomunikacija - dakle ferovac, geek, puniji ginger sa smislom za humor. Starijim generacijama prevedeno: izgledam vam kao Ed Sheeran i zvučim vam kao lokalni Sheldon, samo manje abrazivan. Kako je većina sadržaja kojeg upijam na engleskom jeziku, čitačima se ispričavam zbog korištenja engleskih fraza.

Tajne svemira su me kao malca uglavnom zanimale kako bih si odgovorio na pitanja oko toga kako stvari rade, zašto su tu i na koncu zašto sam ja ovdje? Kako kod kuće nisam mogao dobiti odgovore, visio sam u knjižnici i konzumirao sve što su imali na temu ili pak sa profesoricom fizike koja je radila pokuse sa nama, koji put i na nama. Pa sam u srednjoj školi organizirao klub astronoma, išao na razna promatranja noćnog neba sa grupom ili solo na zvjezdarnici, obilazio na natjecanja iz astronomije ,ali i pratio dokumentarce na tematiku astronomije i astrofizike. Ako se dočepaš teleskopa i mikroskopa, gledajući kroz njih, skoro cijeli kozmos se čini na dohvat.

A koliko djecu zanima astronomija? Dosta, ako već ih nije preuzeo Tik-Tok ili Instagram. Primjetno je pao attention span mladih generacija, pa ako ih uspiješ zainteresirati za nešto duže od tri minute, super. Oko devete godine života djeca pitaju masu dobrih pitanja i traže konkretan odgovor, te sami iskažu interes za znanost ili neku granu znanosti jer naslućuju da ima nešto veće od njih samih. Ako pak gledaju neku igranu ili animiranu znanstvenu fantastiku, i sami požele posjetiti svaki tjedan planet jedan ili pronalaziti nove dinosaure ili biti izumitelji, napraviti svog transformera. Danas ima dosta STEM radionica i kampova za gotovo svaku granu znanosti, gdje djeca iz različitih škola i obiteljskih uvjeta, dođu i razmjenjuju iskustva, vide da nisu jedini koje to zanima, ali isto tako ostvaruju nova prijateljstva. U toku redovnog školovanja, rijetkima interesi „prežive“ pubertet, jer u srednjoj školi hormoni preuzmu, ali koji put su tu i obiteljski problemi.

Od malena sam takoreći brijao na znanost, uglavnom astronomiju, skupljao i nasumične fosile, no tek nakon faksa me nekako okrenulo na geologiju. Osim fascinacije katastrofama, kao što su vulkani, potresi , udar asteroida i popratne pojave, tu je i istraživanje okamina raznih oblika života, ali i mineralogija, jer eto ima nešto oko tih kristalnih struktura i lijepo uređenih molekula.

O svojoj privatnoj zbirci ruda, minerala i fosila bih mogao satima pričati, no mislim da bi trebao otvoriti muzej i naplaćivati upad. Uglavnom žicam ekipu koja putuje u inozemstvo, da mi donese neki kamen, a ne suvenire, magnet ili razglednicu.

Pasionirani „udrugaš“

U posljednje vrijeme primjećujem i da se svijest Hrvata po pitanju ekoloških tema polako budi. Jača ideja da se nešto mora sačuvati za buduće generacije. Nedavno su, tako, špiljari i speleolozi vodili akcije čišćenja jama i špilja po kršu u Hrvatskoj. Zgrozili bi ste se o kojoj količini otpada je riječ iz samo jedne jame. Ljudi bacaju samo da se ne vidi, a to što im taj biološki i tehnološki otpad direktno utječe na „pitku“ vodu, koga briga.

Eto, u Svibnju 2021 je bio izglasan i Zakon o zaštiti prirode ( NN 80/13, 15/18, 14/19, 127/19) koji definira zaštitu minerala i fosila koji su značajni zbog svoje rijetkosti, veličine, izgleda, obrazovnog ili znanstvenog značaja.

Zamislite, recimo, otisak nekog dinosaura ili lubanju mamuta koja čuči nekoliko milijuna godina negdje i onda dođe neki manijak i asfaltira preko toga ili raznese cijelu stijenu jer, eto, treba mu kamen ili lokacija za vikendicu ili još gore - iskopa, izreže i šverca van države. Uglavnom nailazimo na situaciju da u slučaju nekog nalaza ljudi su znatiželjni i pitaju koliko to vrijedi, misleći pritom okrenuti kakvu brzu lovu, no kad im kažemo da je riječ o neprocjenjivoj geološkoj baštini entuzijazam splasne.

No gdje ima i znatiželjnika ima i djece, za odrasle je već možda kasno, no ako educiramo djecu oko zaštite prirodne i geološke baštine, ona mogu utjecati i na svoje roditelje, lokalnu zajednicu, ali i kada odrastu na svoju djecu.

Osim strke oko kućanskih poslova, ovisno koji je dan, na meniju je puno toga. Član sam udruge ProGEO-Hrvatska, udruge za promicanje i zaštitu geološke baštine, koja okuplja kako stručnjake, tako i prijatelje prirode i ljubitelje geologije, a bavi se promocijom znanosti. Uz redovne sastanke, održavamo popularno-znanstvena predavanja, radionice i izložbe za razne manifestacije, tipa Noći istraživača na Rabu, Mjesec Astronautike u Rijeci, višegodišnje sudjelovanje u Festivalu Znanosti u organizaciji Tehničkog muzeja u Zagrebu. U sklopu rada druge, također povremeno pišem i popularno-znanstvene članke za portal Panopticum.

Ako se sprema neka tematska konvencija, fašnik, halloween, izradim ili posudim rekvizite i kostim, pa nije problem otići u punoj opremi kroz grad. Znalo se dogoditi da se na semaforu naslikavam sa nasumičnim vozačima jer eto „pazi lika na zebri“.

Prekaljeni gamer koji uvijek traži izazov

Što se ostalih aktivnosti tiče, tu je, naravno, gaming, nešto malo konzole, no patim na PC strategije, micromanagement do bola (ono kada uzmeš pet dana godišnjeg, pokoriš dobar komad galaksije i proglasiš sebe senatom) i većinu RPG-ova (pa se izgubim danima daleko od main questa) jer su prožete pričom, bilo da si u njima protagonist ili samo „alog for the ride“.

Oko volonterskog rada u udruzi mogu proslijediti linkove i pozive kada se događaju manifestacije. Svi su dobrodošli. A od ostalog nadodao bi - da se dublje zakopam - društvene igre (boardgames). Bilo kod kuće sa grupom poznanika ili u igraonama po gradu - ne sad monopoly ili čovječe ne ljuti se, nego baš ili kooperativne igre tipa Arkham Horror, Eldritch horror, Pandemic ili svatko protiv svakoga kao Bloodrage, Terraforming Mars, 7 Wonders, Race for the Galaxy, Lords of Waterdeep… lista ide danima.

Heck, od 5. razreda osnovne rekreativno kartam Magic the Gathering i bacam polihedrone u DnD-u (Dungeons and Dragons) sa svojim čoporom geekova. Društvene igre su tu da se socijaliziraš s drugima i da te suptilno prevare da se baviš matematikom. Naravno, uz sve to nađem vremena i za koji dobar film ili seriju, nije me sram reći ni da gledam Anime, što zbog drugačijeg art styla, raznih novih koncepata, što zbog priče. Ne smije vas biti sram niti strah biti ono što jesi, jednostavno pustiš da se geek vidi.

Vjerojatno zbog generacijske razlike, dugo vremena sam bio jedini takav u odjelu, da kada se raspričam o konvencijama, igrama ili SF-u gledaju kolege me gledaju kao da pričam klingonski, no sad je stanje nešto bolje pa me nerijetko pitaju za preporuke što igrati ili gledati. Ne znam kako je u drugim odjelima, ni da li se poslije posla kolege okupe za koju igru, ali trebalo bi biti toga. Ovim putem pitam bi li se što moglo organizirati?

Moje je vrijeme, kao što vidite, vrlo organizirano, možda uz trunku OCD-a , imam excelicu negdje. Radno vrijeme mi je 8-16, nakon toga sam Batman. Posljednjih godinu i pol mi je Covid, dakako, pomrsio račune pa je sve ili u smanjenom obujmu ili online, čak i igre; discord, kamere.

Stvari koje vesele FER-ovce

Svojih se studentskih dana sjećam otprilike ovako: nastava, labos, KSET, učenje, ispit, roštilj, ispit, na repeat. No, definitivno najveći gušt mi je predstavljao praktični rad na laboratorijskom vježbama. Ima taj neki osjećaj postignuća kad vidiš rezultat truda. Recimo kad nakon par jednadžbi i eksperimenata dobiješ ispravan rezultat, povratni signal ili nakon par linija koda da ti automatika radi ili pak gmiže po stolu.

Vremena za izvannastavne aktivnosti, da budem potpuno iskren, nisam imao previše. Jer, eto, obrazovanje košta. Trebalo je platiti godine fakulteta tako da ni čišćenje stubišta ni privatni tutoring matematike i fizike kroz tjedan nisu davali puno vremena za baviti se nečime, dok te vikendom obitelj upregne obrađivati polje, kositi, graditi vikendicu… Kreću flashbackovi kao za Vijetnam… triggered trauma.

Netipična korporacijska karijera za netipičnog inženjera

U HT-u radim već 10 godina, a funkcija „Stručnjak za obračun 1“ – ček, ček… kako to ferovac , a u Billingu tj. Financijama? Upita se on retorički. - Pa eto bila je potreba za kadrom koji će želje i pozdrave Billinga i veleprodaje prevoditi IT-ju i obratno, uz rad na Veleprodajnim Interkonekcijskim sustavima, gdje sav promet koji prolazi po našoj telekomunikacijskoj fiksnoj i mobilnoj mreži treba biti ispravno zabilježen i naplaćen. Tamo mi je vidljiv svaki poziv, SMS, MMS. Ne sadržajno, nego kao uređeni zapis, digitalni događaj kojeg je potrebno obraditi i naplatiti.

Zadnja linija obrane gdje se može nešto poduzeti ako dođe do kakve pogreške ili havarije za zapisima prometa na mreži, kako korisnicima ne bi krivo naplatili promet i ispostavili pogrešne fakture. Korisno je u Billingu imati nekoga tko ima drugačiji pogled na neki problem. Zahvaljujem kolegama iz veleprodaje i IT-ja, koji me trpe jer pušem i na hladno, ali i Financijama što su toliko izdržali sa mnom tamo.

A zašto je HT super poslodavac? Mogao bih pisati hvalospjeve koje ste već čuli: okolina je dinamična i izazovna, napredak, agilnost, „insert buzzwords here“. Sve to stoji, ali budimo realni, većini mladih odmah nakon fakulteta HT je vrlo dobra odskočna daska za dalje, jer super izgleda u CV-u. No ako se uspiju zadržati više godina, HT pruža određenu stabilnost, kao pologu za obiteljski život ili kao mjesto za razvoj određenih skillova koji dobro dođu bilo u grani poslovanja u kojoj se nalazite ili managementu.

Čak i u situacijama financijske krize i sada pandemije, tu su redovna plaća, fleksibilno radno vrijeme, rad od kuće i drugi mnogobrojni benefiti za radnike, ali isto tako ako vam koncept rada za korporaciju nije baš u skladu sa svjetonazorom, a imate traženi set vještina, bottomline je „pays the bills“, da se možete posvetiti nečemu drugom što vas interesira nakon posla.

U poslu me, začudo, najviše vesele moji radni kolege – raznovrsni su što po struci i iskustvu, ali i pogledu na svijet, kao i smislu za humor, uvijek spremni pomoći ili podučiti ako je riječ o nekom novom sustavu, a znaju se povesti zanimljive debate za vrijeme ručka.

Inače sam kao inženjer, kako se po naški kaže „problem solver“, a svako malo uleti neki problem vezan za sustave sa kojima radim pa ako se postavim prema tome kao prema nekoj logičkoj igri, zna biti interesantno. Ili pak situacije koje su nekakva apsurdna forenzika više billing sustava; potraga za računom starim 15ak godina iz sustava koji se ne koriste isto toliko. Jeah, kolegama malo čudan, ali koristan.