NATIVE

Tko kaže da su korporativni ljudi nekreativni? Predstavljamo vam mladu menadžericu čiji su dizajnerski radovi postali ozbiljan hit na društvenim mrežama

Čovjek bi pomislio da se u moru zaposlenika lako utopiti. Korporativni život, naime, oduvijek prati ta neka određena, da ne kažemo kafkijanska, stigma anonimnosti i unificiranosti.

Siva odijela ispeglana na ravnu crtu, bijele naštirkane košulje uredno zakopčane do zadnjeg gumba, unisonost misli i ideja. Radilice bez svijesti i slobodne volje. Ako ste ikad gledali seriju Star Trek i sjećate se Borga, onda je to otprilike slika košnice umova koju vjerojatno imate o ljudima koji su zaposleni u golemim korporacijama.

Prava je slika stvarnosti, srećom, ipak dijametralno suprotna. Barem kad je u pitanju Hrvatski Telekom. Tisuće jedinstvenih i autentičnih ljudi s vlastitim životima unutar i izvan kompanije udruženi u svakodnevnoj misiji da Hrvatsku učine boljom, naprednijom i povezanijom. I ne, ne nose niti siva odijela, niti naštirkane košulje – osim ako to, dakako, ne žele, a najmanje od svega dijele zajedničku svijest.

Oni su zamišljeni ljudi koje vidite u tramvajima, ljudi s rupama u tenisicama koje susrećete na placu, istetovirani ljudi koji se nakon šihte s prijateljima smiju za susjednim stolom u vašoj lokalnoj birtiji. A možda su to čak i ljudi koji će vas spasiti kad se izgubite negdje u planini.

Ovo je priča jedne od njih. Katarina Šporčić svojih osam radnih sati provodi kao menadžerica u mladom timu Sektora za Brand. U kompaniju je došla rano, još za vrijeme studentskih dana. A njeni su počeci, kako to uostalom biva sa svim počecima, bili izazovni. „U HT-u sam još od svojih divnih studentskih dana i često se znam našaliti da sam dijete HT-a“, prisjeća se.

Telekomunikacije su joj, kaže, bile neizbježne. „Moja je sestra radila u firmi i kao 'starija' me morala pogurati da krenem zaraditi svoj prvi novac“, priča nam kroz simpatični smijeh. „Kad bolje razmislim iz današnje perspektive i nije mi baš našla posao iz snova jer put nije bio nimalo lak, ali upravo zbog njega se moja HT karijera razvijala u zdravom smjeru.“ Krenula je u hladnom skladištu, sjedila na paleti i pakirala promo materijale. „Bila sam radišna i pristojna, a moji su kolege to brzo prepoznali. Po preporuci sam došla u Trade Marketing tim gdje je sve krenulo - od kreiranja prvih brošura, uređenja izloga naših prodajnih mjesta, sudjelovanja u velikim kampanjama...“

Njena je karijera otad nezaustavljivo rasla. Probijala je zidove i staklene stropove te je pri tome uživala golemu podršku svojih kolega. HT je, naime, jedna od rijetkih hrvatskih kompanija u kojima većinu rukovodećih položaja drže žene. „Kroz dosadašnju sam karijeru imala divno okruženje, kolege koji su mi danas i prijatelji, odlične managere i mentore te, najvažnije od svega, osjećaj da se moj trud zaista cijeni. Iako najmlađa u timu, postala sam voditelj grupe, zatim sam se okušala i u menadžerskim vodama i bila voditelj odsjeka za to isto područje. Sve što mogu reći je da sam zadovoljna, da svakodnevno stječem nova znanja jer je HT velika kompanija i mogućnosti su ogromne za svakog tko želi učiti i razvijati se“, priča nam.

Ona je menadžerica koja pliva protiv stereotipa

No, njen je život jednako ispunjen i kad izađe iz svoje uloge menadžerice. Tad na scenu stupa sva njena kreativnost. „Drvo mi je uvijek bilo omiljeni materijal, a sve se više nametala i činjenica da je teško pronaći neki cool poklon. Sjetila sam se da bih mogla osmisliti neki fora naziv za brand i krenuti.“ I tako je započela njena poduzetnička karijera u dizajnu. „U Woodštoku gulim svoju drugu radnu šihtu izvan firme. To je moja mala kreativna oaza u kojoj stvaram fora 3D drvene personalizirane slike za sve prigode.“ Njene su simpatične kreacije naišle na priličan odjek u javnosti. Ljudi su prepoznali njenu inventivnost i posao joj cvate – štoviše, ovo je vrijeme izolacije iskoristila čak i za realizaciju novih ideja. „Do sada se među vlasnicima našlo i nekoliko poznatih faca iz javnog života pa je čovjeku milo oko srca. A zbog želje da Woodštok ne bude sam, u izolaciji sam mu pridružil i Tree4Ever - ručno rađeno blagdansko sklopivo eko drvce, koje stane u ruksak i traje vječno. Usisavač je sretan jer iglica nema!“

Pitamo ju odakle joj motivacija da svoj hobi pretvori u pravi mali biznis sa strane. „Ideja je bila povezati naziv s drvetom i lokalnim izričajem. Tako sam na svima poznati Woodstok dodala samo kvačicu na "s" i dobila "štok" od vrata. A fora mi je i da ima ugrađene moje inicijale K.Š. Taj se moj hobi u kratkom vremenu pokazao jako interesantnim velikom broju mojih kolega s kojima sam nerijetko zbijala šale da čuvaju tu umjetninu jer kad jednom postanem HT-ov Piccasso, budu se obogatili“, govori nam kroz smijeh.

Nedostaje mi fizički kontakt, pozitivan timski duh i buka open spacea

Vraćamo se ponovno nešto ozbiljnijim temama. I nju su, kao i sve druge ljude na svijetu, zaskočile korona i izolacija koja nas je sve prikovala u vlastita četiri zida. No njen je vedri i neuništivi duh ponovno spasio situaciju. Umjesto da se žali i utapa u negativi, ona je u svemu tome pronašla i nešto pozitivno.

„Korona je, da se razumijemo, svakako unijela zanimljive promjene u moj život. Moj se radni dan, recimo, u potpunosti promijenio. Dan nije više započinjao užurbanim urihtavanjem i prometnim gužvama koje se, k’o za vraga, stvore baš kad ti imaš važan sastanak, a ionako si već na rubu kašnjenja. Umjesto da se ujutro sat i pol sređujem pa se onda još kroz nesnosne gužve probijam do ureda, danas to vrijeme ulažem u mnogo konstruktivnije stvari. I usto- to radim u pidžami! Pa, gdje ćeš bolje“, priča nam oduševljeno. Ova je situacija najvećma utjecala na način na koji komunicira sa svojim kolegama. Dnevne su sastanke zamijenili neki brzi i efikasniji mediji poput Teamsa, Zooma i grupnih razgovora na WhatsAppu. „Bez obzira što sve ide glatko, moram priznati da mi ipak nedostaje fizički kontakt, pozitivan timski duh i buka open spacea kojega smo se sada već svi zaželjeli. Najgore s čime sam se ovih dana borila bila je neudobna stolica u mom kućnom improviziranom uredu. Iako, s druge strane, to me natjeralo da svake večeri krenem vježbati pa i nije sve skupa bilo toliko loše“, ponovno će kroz smijeh.

Osim toga, svako vrijeme nosi svoje lekcije, a Katarina je ovih dana naučila da je najvažnije ostati povezan. „Izolacija mi je prije svega donijela više vremena s obitelji, više strpljenja da saslušam ljude, fleksibilnost u radu koja mi je omogućila vrijeme za neke privatne obveze. Začudila sam se što sam ostala jednako učinkovita kao i prije, a ugodno me iznenadilo i to što sam se riješila dosta stresa. Svakako su mi se osvijestile neke životne vrijednosti koje možda nisam do sada dovoljno cijenila. Ali, nisu li svi?

Najvažnije je biti sretan, ispunjen, okružen dragim ljudima i biti spreman nesebično dijeliti sve što imaš

Recimo, putovanja koja su u trenutku postala potpuno nedostižna. Zatim vrijeme s dragim ljudima, zezancije, druženje s timom... Tijekom izolacije sam shvatila koliko su mi te male stvari bitne i vjerujem da ga više neću shvaćati olako.“

Ono što je ipak ostalo nepromijenjeno je njena strast prema životu, a onda i poslu. Jer posao je, budimo, realni, važan segment naših života. Pitamo ju razlikuje li se, s obzirom na odgovornu poziciju koju obnaša, privatno od žene koju ljudi znaju iz ureda. „Nema tu nikakve razlike jer bi onda bila upitna i moja iskrenost. Ista sam osoba i privatno i na poslu. Osim toga, reprezentativnije bi bilo da drugi kažu ponešto o meni, ali kad ste pitali pristojno je odgovoriti. Važne su mi iskrenost, poštenje, trud, veseli karakter, brižnost, odgovornost, pristojnost...time se vodim i privatno i poslovno i čini mi se da mi dobro ide“, iskreno će. Uostalom, u životu je, kaže, najvažnije biti sretan, ispunjen, okružen dragim ljudima i biti spreman nesebično dijeliti sve što imaš. „Usrećuje me puno toga - od najmanjih sitnica poput brižnih znakova pažnje ljudi koje cijenim, do većih priznanja koje sam dobila, a posljedica su isključivo mojeg rada i truda. Takve stvari te uvijek tjeraju da daš još više sebe i pokazuju da ako si normalan, malo ti za sriću triba. Zahvalna sam na svemu što imam i poprilično to cijenim i čuvam. Divne prijatelje i obitelj, super posao, sreću na lotu, putovanja, neloš auto, dobar smisao za humor... i tako.“

A da joj je smijeh stvarno važan u životu, doznali smo iz činjenice da je upravo grmoglasna zabava ono što ju u uredu najviše veseli. „Trenutno radim u Sektoru za Brand u kojem uživam u potpunosti. Prije svega radi kreativnosti koja je kod nas svakodnevnica, mogućnosti da budeš dio velikih projekata poput aktivnog sudjelovanja u otvaranju možda najatraktivnijeg prodajnog mjesta, T-Centra Arena, zatim nabavke i uređenja T-Kamiona koji je unikat na našem tržištu.“

Ja svoj posao stvarno obožavam i još uvijek dolazim i odlazim sretna s njega

Veliki benefit je, ističe, svakako mogućnost praćenja noviteta iz digitalnog, multimedijalnog svijeta, sudjelovanja na različitim prezentacijama vanjskih suradnika, poznanstva sa mladim, ali i iskusnim ljudima iz branše. „Okruženje u kojem radim, moj tim, je za svaku pohvalu i nije floskula kad kažemo da je smo si obitelj na poslu. Svi se znamo već duže vrijeme, imamo odličnu otvorenu suradnju, radimo projekte na koje smo svi jednako ponosni i entuzijazam nam raste iz dana u dan. Voljeli bismo reći da smo svi već oguglali na stres i rokove, ali budimo realni. Bez obzira na to što čovjek radio, stres je sastavni dio svačijeg posla. Ali opet. Kad je timski duh zdrav - sve je moguće!“

„Ja svoj posao stvarno obožavam i još uvijek dolazim i odlazim sretna s njega. Imam odličan tim, zanimljive projekte, mogućnosti da svaki dan naučim nešto novo. Mogu nam samo poželjeti vremena malo ljepša vremena od ove korone i mislim da će našem uspjehu samo nebo biti granica“, zaključuje naša korporativna kreativka.


Oduvijek je bila najgora na tjelesnom, a onda se zbog oklade u 6 mjeseci pripremila za svoju prvu triatlonsku utrku. Evo zašto to može svatko

Ovaj inženjer elektrotehnike radni dan provodi u jednoj od naših najvećih korporacija, a nakon šihte navlači odoru HGSS-a i spašava ljude

Jedan je od rijetkih koji u hrpi starog željeza zna prepoznati vrijednost. Donosimo vam priču kolekcionara koji skuplja i popravlja stare bicikle

Ovo je žena koja je prva u Hrvatskoj osvojila muški svijet, a danas uspješno balansira između dvije ostvarene karijere i ispunjenog privatnog života

PRIDRUŽI NAM SE!