Niste baš vješti u kuhinji i bojite se da je prekasno za vas? Ugledajte se u ovu food blogericu koja je tek u 40-ima ozbiljno krenula, a danas je prava majstorica od kužine!

Tko kaže da se vješti kuhari i kuharice rađaju s kuhačom u ruci? Štoviše, postoji pregršt ljudi koji svoju ljubav prema kuhanju otkrivaju tek kasnije u životu marljivo bruseći svoje vještine. Jedna od njih je i naša iduća sugovornica, Kristina Aberle, koja je živi primjer da se uz malo volje čak i u 40-ima od neke svakodnevne aktivnosti može stvoriti itekako ozbiljan hobi!

Moje ime je Kristina Aberle, a najčešće me jednostavno zovu Kika. Vesela sam i vječno optimistična, u svakoj situaciji vidim nešto dobro. S druge strane sam vrlo ozbiljna i organizirana, a s treće, kreativna kad smišljam nove recepte ili radim čestitke za Božić. Najvažnija mi je moja obitelj koju čine suprug i dva sina tinejdžera (16 i 19 godina). Važno mi je da su ljudi oko mene sretni kako privatno, tako i na poslu. Najviše radosti mi pričinja kad napravim nešto i izmamim osmjeh. Može to biti neka sitnica, neki kolačić, poklon za rođendan.

I nakon dva desetljeća, posao me i dalje veseli

U Hrvatskom Telekomu radim već skoro 23 godine. Počela sam od korisničke podrške, a kroz vrijeme sam prošla više raznih područja koja su uvijek bila usko vezana za korisnika. Trenutno sam u marketingu za poslovne korisnike, a najviše se bavim poboljšanjem korisničkog zadovoljstva. „Zadužena“ sam za pozitivna iznenađenja koja redovno pripremamo korisnicima, od besplatnih giga do organiziranja webinara kako bi našim poslovnim korisnicima olakšati poslovanje. Sve to radimo u okviru programa #UDobrimRukama, a na webinare se dosad uključilo nekoliko tisuća korisnika i naše kolege/predavače ocijenilo čistom peticom.

U poslu me uvijek najviše vesele ljudi, oni su mi najvažniji. Radim u odličnom timu u koji se uvijek mogu pouzdati da će mi pomoći, s još boljim šefom od kojeg sam naučila stvarno puno i koji je uvijek tu da nam pruži podršku. Uz takvu suradnja u timu zajednički rad na projektima je puno lakši, a rješavanje izazova manje stresno. Veseli me i što stalno imam priliku naučiti nešto novo i razvijati se.

Izazova uvijek ima, ali trudim se što prije ih riješiti i misliti o dobrim stvarima koje treba napraviti. Najveća nam je pohvala što smo u zadnjem valu istraživanja za prvi kvartal 2021. godine po prvi puta zauzeli #1 po ocjeni iskustva poslovnih korisnika u Hrvatskoj.

Predah od posla

Ovisno o godišnjem dobu, moje se aktivnosti u slobodno vrijeme mijenjaju. Ljeti je to više rad u vrtu i oko njega, a u hladnijem periodu čitanje, kuharske emisije, priprema hrane i rad na blogu. Kako su sad sinovi u godinama kad komunikacija s roditeljima nije pretjerana (hahaha..) ostaje mi više vremena za slobodne aktivnosti. Tu su naravno i druženja s prijateljima uz dobru hranu i fina vina.

Kuhati sam počela prilično kasno, tek na faksu. Dotad sam izbjegavala rad u kuhinji na opće „oduševljenje“ moje majke. Jedino što sam oduvijek voljela je peći kolače. Računam na to da sam „ruku“ za biskvite naslijedila od pokojne bake. Pravo kuhanje počelo je negdje u tridesetima kad sam otkrila da me to veseli i da tako mogu razveseliti ljude oko sebe. Ova zadnja faza u kojoj sam sada počela je u četrdesetima kada sam već često dobivala upite za recepte, osobito kad bih donijela neki kolač na posao. Krenula sam s prepisivanjem recepata u elektronski oblik, pa onda stavljanje u cloud da mi budu uvijek pri ruci.

Svakodnevna aktivnost koja me veseli

Kuhanjem se bavim najviše kao svakodnevnom aktivnošću jer svaki dan kuham za obitelj. Kako suprug i ja u odnosu na sinove imamo različite stvari koje volimo jesti to su najčešće dva, a nekad i tri jela. Nikad mi nije teško potruditi se za taj zajednički obrok jer me najviše veseli kad su svi sretni s posluženim.

Kolače za obitelj ne pečem redovno i tu sam vrlo konzervativna jer volim neke provjerene stvari, a samo ponekad se upustim u novosti. Moji dečki obožavaju fritule, krafne i mafine i to su najčešći gosti na našem stolu.

Ono što me još jako veseli je domaći kruh s mojim domaćim kvascem. Svima bih preporučila da se pokušaju pozabaviti time jer u današnje vrijeme je teško pronaći kruh bez aditiva, osobito ako živite izvan ZG. Veselim se i kolegama na poslu donijeti svoje proizvode/uratke na probu. Timski duh se odlično gradi upravo takvim malim okupljanjima oko stola.

Food bloggerica

Početkom 2019. otkrila sam jednu zanimljivu blogericu koja je u lipnju organizirala radionicu #radimposvom. Na toj radionici su se stvari jednostavno posložile i sjele na svoje mjesto.

Kupila sam domenu i hosting paket i započela s pisanjem recepata i savjeta na blogu. U odnosu na neke profesionalce to je mali blog koji je prvenstveno namijenjen meni da imam sve svoje najbolje recepte na jednom mjestu i da lakše dijelim recepte kad nekome treba. Nekad se tome posvećujem više, a nekad jednostavno ne stignem slikati što sam skuhala i tako neki recepti još stoje i čekaju bolja vremena. Vjerujem da će doći vrijeme kad ću se malo više posvetiti tome, ali ne forsiram se i strpljivo čekam da to jednostavno „dođe“.

Zašto doma kuhati? Najviše zbog zdravlja i kvalitete sastojaka koje možete kontrolirati. Danas u dućanima možemo kupiti gotovo sve već pripremljeno/smrznuto, ali kad pogledate popis sastojaka ostanete u čudu što je sve unutra. Moj prvi užas je bio davno kad sam shvatila da se u jednoj šunki za sendviče nalaze i vlakna graška?!? Krajem ljeta volim se posvetiti i zimnici pa tako imam i vlastite ljute kisele krastavce, ljute pekmeze i ajvare. Zahtjeva to malo vremena, ali ništa nije teško što čovjeka veseli. Da ne spominjemo kvalitetu jer to uglavnom radim s proizvodima iz vlastitog vrta. Isto tako volim proizvode od malih proizvođača pa makar znam da su skuplji, ali vjerujem u njihovu kvalitetu.

Moram priznati da mi nove recepte uglavnom šalje moj suprug, a ja onda proučavam i vrlo često prilagođavam našim potrebama. Vrlo često gledam i razne emisije o kuhanju, različitim kuhinjama, pristupima i kombinacijama. Skupila sam i ponešto kuharica koje prelistam kad tražim „nešto fino, a nemam pojma šta“.

Rad u vrtu je melem za stres

Kako živimo u kući i imamo veliko dvorište imamo i vrt kojem također posvećujem dosta vremena. Vrt je isto tu zbog kvalitete i svježine povrća koje uzgajamo. Osim toga to je dobra fizička aktivnost nakon sjedećeg radnog dana. Naravno biti poljoprivrednik nije lako pa jedne godine poklanjam blitvu i tikvice, a drugih godina nemam ništa. Ali uvijek ima nešto što te razveseli kad dobro uspije. Uglavnom uzgajam ono što se koristi svježe kako bi mi bilo pri ruci. I puuuuuno raznih rajčica jer ih volim i svježe i u obliku kuhane i pasirane za ostatak godine.

One mi uvijek zauzimaju veći dio vrta. Još jedna stvar vezana za vrt je i uzgoj ljutih papričica koje uzgajamo u teglama. Prije dosta godina smo krenuli s njima i sad jednostavno ne mogu većinu jela zamisliti bez svježe ljute papričice. Uglavnom uzgajamo Habanero vrste, srednje ljutine i voćnog okusa i mirisa.