Kada ne radi kao prodajni savjetnik, Maria Beleš bavi se pokladnim jahanjem, a zna voziti i zapregu

Maria Beleš rođena je u Puli, no život ju je odveo kilometrima daleko, čak do Laslova kod Osijeka.

U HT je došla još u studentskim danima, odmah nakon završetka srednje škole, i to na Odjel tehničke podrške privatnim korisnicima, u kojem je provela tri godine, a potom je otišla na Odjel pozadinske podrške te je radila na fiksnim prijenosima iz drugih mreža. Nakon toga počela je raditi u T-Centru, u kojem je i danas. Kada govori o sebi, otkriva da je četiri godine trenirala kickboxing i plesala u mađarskom KUD-u cijelu osnovnu i srednju školu. Ono što najviše voli su konji i sve što ima veze s njima pa ne čudi to da se rekreativno bavi jahanjem. Volontirala je u udruzi za terapijsko jahanje Mogu u Osijeku.

S konjima sudjeluje u tradicijskim manifestacijama kao što su pokladna jahanja, Đakovački vezovi i slično te zna voziti i dvopreg, odnosno zapregu.

Za sebe kaže da voli hranu i vino: ‘Uživam u kušanju i istraživanju različitih vrsta vina, šetnje kroz vinograde i vinske podrume, pogotovo u ovo jesensko vrijeme.’

A osim svega toga voli putovati i želja joj je obići što više država. Maria Beleš trenutno radi kao prodajni savjetnik u Odsjeku za prodaju u dućanima u Osijeku, a kada govori o svom poslu, kaže da je najviše usrećuju kolege, atmosfera i raznolikost posla. ‘Volim ljude, volim se družiti, komunikativna sam i iz tog razloga su mi najvažniji kolektiv i atmosfera u kojoj radim - to je ono što me i privuklo u HT. Posao koji radimo u dućanima vrlo je kompleksan te obuhvaća barem 15 stavki koje svakodnevno obavljamo i svaki dan je drukčiji pa me zapravo čini sretnom to što mi nije monotono, već uvijek imamo nešto novo pred sobom. Volim i rad s ljudima jer se tu uvijek kriju neki izazovi.’

Kada ugasi poslovni laptop, najviše voli provoditi vrijeme s prijateljima na kavi u gradu, u šetnji ili na ručku, kod kuće ili u šetnji sa psima, a uz to voli čitati knjige i gledati filmove.

‘Stalno sam negdje, a najmanje kod kuće; obilazim događanja u gradu i izvan grada, pogotovo ona na kojima ima vina, koncerte, a volim s vremena na vrijeme spontano otići na neki izlet izvan grada, najčešće u Baranju, koju obožavam, prošetati Kopačkim ritom ili vinogradima.’ Budući da se bavi jahanjem, pokladna jahanja neke su od manifestacija koje posjećuje i ne propušta od desete godine, kada je prvi put samostalno pokladno jahala. ‘Ljubav prema konjima naslijedila sam od mame, s njom sam obilazila pokladna jahanja, hipodrome i konjičke klubove i tako je, malo-pomalo, strah od konja zamijenila ljubav prema njima. Prvi koraci na leđima tih ogromnih i temperamentnih životinja bili su nespretni, bilo je tu blagih padova i sitnih ozljeda, ali nisam odustala. Nikada nisam pohađala školu jahanja niti službeno položila jahački ispit, sve upute sam dobivala od mame i starijih uzgajivača konja te tako stekla vještinu.’

Kako kaže, jahanje nije samo čin sjedenja na konju. Tu su i održavanje ravnoteže, upravljanje konjem, izbjegavanje opasnih situacija među drugim konjima… ‘Sve je slično kao u prometu, samo konj ne mora uvijek poslušati tvoju zapovijed i stati kada ti to želiš. To je čar ovoga sporta jer jahač mora biti tvrdoglaviji od svog konja’, kaže Maria, a tri godine kao član posade u konjskoj zaprezi sudjelovala je i na Đakovačkim vezovima.

Kako bi približila pokladna jahanja javnosti, Maria kaže da se održavaju u vrijeme poklada, a tom se manifestacijom nastoje očuvati kulturna baština i uzgoj konja u Slavoniji, Baranji i Srijemu.

Svako mjesto ili općina imaju svoj datum i sve više sela sudjeluje u ovakvim manifestacijama, zbog čega nije čudno to da se u jednom danu zna poklopiti više pokladnih jahanja.

‘Za taj dan konji se čiste i spremaju, jahači oblače narodne nošnje iz svog kraja u kojima jašu, a domaćini pripremaju zakusku u svojim dvorištima - kuhano vino, slavonske plate, krofne i kiflice. Jahači prolaze kroz selo kako bi pokazali raskoš svojih nošnji i konja te staju na nekoliko mjesta da bi se okrijepili i da bi se konji malo odmorili. Sama manifestacija počinje u jutarnjim satima, kada se konji i jahači okupljaju i pripremaju, te završava u kasnim noćnim satima večerom i zabavom’, ispričala je Maria i otkrila da se najveća pokladna jahanja održavaju u Čepinu, Širokom Polju i Ruščici.