Komunikacija je nešto što ima u malom prstu, a zahvaljujući bavljenju sportom naučio je da nikada ne odustane od svojih snova

Slobodno vrijeme provodi sa suprugom i djecom, a baterije ‘puni’ treningom. Ovisno o dobu godine, zimi je više aktivan na crossfitu, no dolaskom ljepših dana vraća se prvoj ljubavi – veslanju

Marko Ćatipović ima 34 godine, dolazi iz Splita i sa suprugom ima trojicu prekrasnih sinova, a od milja ih naziva svojom malom vojskom. Nakon završene srednje turističke škole nije bio siguran što će i kako dalje, a dvoumio se između upisa na Kineziološki fakultet i Sveučilišni studij ekonomije. Budući da se cijeli život bavio sportom, prvi odabir umalo je bio i onaj pravi, no shvatio je da bi nakon fakulteta mogao biti jedino profesor tjelesnog odgoja, što ga nije privlačilo.

Odlučio je stoga upisati ekonomiju i nakon završetka postao stručni prvostupnik trgovinskog poslovanja. No to ne znači da mu sport i dalje nije ostao prva i najveća ljubav. Trenutno radi u odjelu za upravljanje projektima u izgradnji pristupne mreže, i to na poziciji stručnjaka za suglasnost i ugovorne odnose, a njegov je posao prezentacija koristi uvođenja optičke infrastrukture predstavnicima stanara, upraviteljima i investitorima.

A otkuda ljubav baš prema veslanju?

‘Kao i većina Dalmatinaca, vezan sam uz more i sve oko njega. U početku sam ‘šarao’ po sportovima - od nogometa, do plivanja, jedrenja, čak sam igrao i bejzbol… a onda se dogodila 2000. godina. Bila je to olimpijska godina i većinu sportova u tom periodu pratio sam preko malih ekrana.

U tom mi je trenutku zapelo za oko finale osmerca u Sydneyju. Sjećam se da sam gledao utrku napet kao puška, srce mi je udaralo vjerojatno kao i tim momcima na ekranu, nisam treptao, gledao sam ih s tom bolnom grimasom na licima, a na kraju - euforija oduševljenja i radosti. Nakon toga odlučio sam da ću se i sam baviti veslanjem, pojavio sam se na pontonu veslačkog kluba Mornar i zaljubio se na prvi pogled. Sve ostalo je povijest.’

S druge strane odabrao je crossfit jer je to iznimno intenzivan trening koji zahtijeva veliku koncentraciju pri izvođenju mnogih tehnički zahtjevnih pokreta. Budući da je riječ o kombinaciji kardio treninga i treninga snage, to mu se svidjelo puno više od samog odlaženja u teretanu, ponajviše jer crossfit gura sve do krajnjih granica. Kako nam je priznao, kada bi morao birati između Zagreba i Splita, uvijek bi odabrao svoj Split. ‘Definitivno Split.

Kao prvo i glavno - ima more, ima i Hajduka, koji uvijek zna napraviti euforiju u gradu, nekad malo duže, nekad malo kraće, ali valjda smo mi takav svit, euforičan i temperamentan. Sve je na 10-15 minuta udaljenosti dok u Zagrebu samo semafor toliko traje. Split živi ipak malo sporije i manje je priša, a opet sve stigneš.’

A što se poslovnog dijela Markova života tiče, u HT-u je od 2013., kada je počeo raditi kao agent u D2D-u te je zahvaljujući dobrim rezultatima brzo napredovao do pozicije malog voditelja tima. ‘Nakon toga uslijedila je pozicija navigatora, na kojoj sam s još troje kolega radio na projektu Thor, čiji je cilj bio uvesti novi način rada u kanalu D2D te ga kao takvog implementirati u cijeloj RH. U to vrijeme dosta sam izbivao iz Splita dok nismo obišli sve timove u različitim regijama. Nakon toga vratio sam se u Split i preuzeo veliki tim, kojem sam nastavio biti voditelj, ali ovoga puta s dvostruko više ljudi.’

Kako se prisjetio, to je trajalo do rujna 2017., kada je došao na poziciju regionalnog voditelja i ostao na njoj malo manje od dvije godine. Budući da je, kako kaže, HT kompanija koja pruža zaposlenicima mogućnost za promjenom, u svibnju 2019. godine dobio je priliku raditi na #svijetuboljihmogućnosti, što radi i dan danas. ‘Za ovaj posao motivira me radno okruženje i ljudi s kojima radim te mogućnost konstantnog usavršavanja i napredovanja.

Volim izazove na terenu jer se uvijek moram prilagođavati sugovorniku. Neki predstavnici suvlasnika/investitori ili upravitelji više su upoznati s koristima optičke infrastrukture, a neki manje. Sve se na kraju svodi na psihološki i prodajni pristup. Neki vole tehnološki pristup dok druge zanima samo pravni dio sklapanja ugovora i suglasnosti te regulatorne obveze. Svaki dan je novi početak jer nikad ne znaš na koga ćeš naići i što ćeš novo otkriti na terenu. Motivira me pohvala korisnika nakon što krenu koristiti naše usluge jer vjerujem da zaista imamo najbolju mrežu. Također i to što smo omogućili korisnicima da u vrijeme pandemije mogu nesmetano obavljati svoj posao, dok su oni najmlađi pohađali online nastavu.’

Priznao je i kako mu je sport zasigurno pomogao da izgradi svoj poslovni karakter. ‘Bez sporta ne bih bio ista osoba. Naučio me da nikad ne odustajem, da se dignem svaki put kada padnem, da, bez obzira na sve, guram u pravcu u kojem želim ići i da od toga ne odustajem. Nekada se dogodi i da izazovem sreću, ali do nje se dolazi samo napornim i ustrajnim radom. Slična je stvar s poslom - samo fokusiran i predan rad može nas dovesti do uspjeha i cilja.’

Ovaj bivši državni prvak za seniore u četvercu na pariće redovito vesla na domaćim regatama, ali i onim međunarodnog karaktera te je i dalje član kluba Mornar. Kao dio Upravnog odbora HVK Mornar, Marko naglašava da je glavni cilj omogućiti mladim generacijama što kvalitetnije i bolje uvjete za treniranje i učiniti klub drugim domom. Danas je sretan što je zahvaljujući poslu upoznao kvalitetne ljude od kojih je naučio još više. ‘To su oni ljudi koji u vama vide ono najbolje i potiču vas da budete najbolja verzija sebe. U današnje vrijeme to je rijetkost, tako da to izuzetno cijenim. Kao što sam već rekao, nije važno koliko puta ‘padneš’, već imati snagu da svaki put ustaneš i ideš ka cilju.’

Za kraj je potvrdio ono što smo već znali, da je HT dobar poslodavac i to iz više razloga: ‘Jer vrednuje rad, cijeni rezultate i dozvoljava ti da se razvijaš u onom području u kojem se osjećaš najbolje i najkorisnije. Zaista mislim da je to najvrjednije. Imati motivaciju i osjećaj da gradiš bolju budućnost za sve nas, a pogotovo za najmlađe. Kako sam i sam roditelj, vidim da nove, mlade generacije trebaju to više od ičega i da im današnja tehnologija pruža puno više mogućnosti nego što je to bilo u mom djetinjstvu.’