Izazvao je sam sebe, upisao školu trčanja, a ostalo je povijest… Triatlon je danas njegov način života, a ista strast i upornost vode ga i kroz karijeru u HT-u
On je predsjednik triatlonskog kluba, kapetan trkačkog tima, voditelj odsjeka, suprug i otac. Nikada nije pomišljao da bi to mogao, a onda je izazvao sam sebe i odvažio se izaći iz zone udobnosti – danas je triatlon njegov način života.
'Za mene je sve počelo trčanjem, točnije B2B Runom, točnije HT-om. Kako bih izašao iz zone komfora i izazvao sam sebe da napravim nešto što nikada nisam i usput se riješim stresa, upisao sam školu trčanja i prijavio se za B2B Run. Ubrzo sam se zaljubio u trčanje i nisam mogao vjerovati što sve ljudsko tijelo, pa tako i moje, može: pet, 10 kilometara, 21 kilometar, 42 kilometra. Granice ne postoje, one su samo u našim glavama. Obožavam trčanje, ono mi je i danas omiljena od tri triatlonske discipline', kaže Miroslav Marić.
Miroslav je rođen 1981. u Karlovcu. Potječe iz Slunja, a život ga je 'nosio' preko Zagreba do Rijeke, u koju se zaljubio i ostao u njoj do današnjeg dana.
Ondje je završio i fakultet za hotelski menadžment, a studirao je i u Austriji i Poljskoj. 'Josipov i Ankičin sin, Urškin suprug, Marijev brat te Zarin i Lanov otac. Predsjednik triatlonskog kluba, kapetan trkačkog tima, voditelj odsjeka', opisuje sam sebe ovaj strastveni sportaš kojem je hobi postao načinom života, a istu strast pokazuje i u poslovnom okruženju HT-a, u kojem upornošću i disciplinom ostvaruje uspjehe koji ga ispunjavaju.
Kaže da slobodnog vremena baš i nema. 'Više bih rekao da ispunjavam vrijeme, nego slobodno vrijeme', dodaje. A ono je uglavnom posvećeno obitelji, treninzima ili putovanjima, najčešće njihovom kombinacijom. 'Treniram triatlon, pa volim reći da je to sport koji zapravo postane načinom života, ali zauzvrat daje mnogo – boravak u prirodi, putovanja, učenje, ljubav, dobre navike i, naravno, zabavu. Pomaže mi da budem bolji roditelj, menadžer, prijatelj… a uz sve svoje dosadašnje školovanje i poslovno iskustvo pomoću njega i dandanas učim. Npr. koliko je važna priprema, a kada je i koliko treba, koliko je važna ambicija za uspjeh i da se fair play uvijek isplati', strastveno govori naš sugovornik, otkrivajući se prvo zaljubio u trčanje, potom i u triatlon.
Sve je počelo trčanjem, a onda je otkrio triatlon
'S triatlonom je sve počelo 2018 godine. Istrčavši svoj prvi maraton, ostao sam šokiran time da 'ja to mogu' i zapitao se – pa zar ne bih mogao i nešto više od toga? Negdje u to doba čuo sam za Ironman, utrku koja se sastoji od 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara biciklizma i 42,2 kilometra trčanja i postavio si cilj da je završim jednog dana. Sljedećeg dana upisao sam triatlon klub Rival u Rijeci i jedva ostao živ pokušavajući doplivati do kraja 25-metarskog bazena', prisjeća se svojih početaka.
Miroslav kaže da se za svaku utrku, osim nabavkom opreme, što je poprilično zahtjevno, priprema menadžiranjem vlastitih očekivanja i vizualizacijom pojedinih dijelova. To mu pomaže da ostane fokusiran i smiren. 'Započeti utrku razmišljanjem da je ispred tebe još 150 kilometara, pet sati plivanja, biciklizma ili trčanja ili dvostruko toliko ne vodi nikamo. Razlomiti izazov na dijelove, ostvarivati ga dio po dio, sjetiti se obitelji kad te bicikl ponese 80 km/h nizbrdo… tako ja to radim.'
Ističe da je najbolji u trčanju, a plivanje mu je najizazovnije od tri triatlonske discipline. 'Za vrhunske rezultate potrebno je biti doslovno vrhunski u sve tri discipline, a ako ciljate na sam vrh, smijete si priuštiti tek nijanse slabosti u nekoj od disciplina. Bolje performanse u jednoj od disciplina mogu nadoknaditi lošije performanse u nekoj od drugih disciplina, pod uvjetom da date 110 posto od sebe. To je moj stil. Kasnim minutama u plivanju kako bih prestigao bolje plivače u biciklističkom ili trkačkom dijelu utrke. Upravo to je čar triatlona, svi su u nekoj od disciplina jači, a u nekoj drugoj slabiji.'
Tajna uspjeha? Bez discipline nema ničega!
Ističe da je za uspjeh ključna disciplina. Bez nje nema ničega, kako u sportu, tako u bilo čemu drugome. 'Fizička sprema, poput recimo uspjeha na poslu ili zdravih zuba, ne može nastati u kratkom vremenu ili nekim ekstremnim trudom, za to je potrebno biti redovit: slijediti trenera, šefa ili stomatologa, ne odstupati od treninga, sastanaka ili stomatoloških termina i uspjeh zagarantirano dolazi. Triatlon, točnije Ironman, utrka je izdržljivosti i svoje ime dobila je ne zbog 'željeznih' mišića, nego zbog 'željezne' volje da se završi utrku, a jednom kada se dođe do određene fizičke spreme, samo naš um određuje koliko daleko svatko od nas može otići. Tu se kali karakter, tu se probijaju granice, tu čovjek upoznaje sam sebe.'
Za uspjeh u ovom zahtjevnom sportu smatra presudnim svoj karakter, ali i iskustvo rada u poslovnoj prodaji, vrlo dinamičnoj i izazovnoj. 'Zvučat će umjetno, ali uz svoj uporan karakter kao polovice mog uspjeha, druga polovica dolazi valjda od mog iskustva rada u poslovnoj prodaji – intenzivna konkurencija, neprekidna dinamika, postavljanje ciljeva, usponi, padovi, krize, pripreme, iskustvo… puno toga naučenog na poslu pomaže mi da savladam triatlonske treninge i utrke.'
Prošle godine bio je prvi u svojoj dobnoj skupini (40) u Hrvatskoj triatlon ligi i osvojio više naslova prvaka Hrvatske u svojoj dobnoj skupini u duatlon i akvatlon utrkama. A velika želja mu je Kona, Svjetsko prvenstvo u Ironmanu, koje se održava na Hawaijma: 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara biciklizma i 42,2 kilometra trčanja u brutalnim uvjetima visoke vlažnosti i temperature te jakog vjetra.
Poželi li i ikada odustati? 'Da. I to svaki put. Kad se nađete u moru, kilometar od obale, s ustima punim morske vode i iza nekoliko stotina trkača, ne možete se ne zapitati – što meni ovo treba? Isto je kad trčite i pogledate na sat koji svaki put pokazuje da trčite sporije i sporije, a do cilja je još više od pola utrke… ali onda kreće mantra - razlamanje velikog cilja ispred sebe na manje dijelove, odvlačenje pažnje od boli, vizualizacija završetka utrke. Ima jedna triatlonska izreka koja kaže 'DNF is not an option', znači i ako ne mogu više plivati, biciklirati ili trčati – mogu hodati i uvijek ću ostvariti cilj koji je ispred mene. Makar puzao.'
Strast i upornost kao niti vodilje u poslovnom okruženju
Strast i upornost vode Miroslava i kroz karijeru u HT-u dugu više od 15 godina. 'Karijera na poslu je poput najduže utrke za koju moraš biti dobro fizički pripremljen (obrazovan), imati postavljen cilj (poziciju ili uspjeh koji želiš dostići), okružiti se dobrom ekipom (članovima tima), izdržati kada ti ne ide (kada ne uspiješ ostvariti ciljeve), uživati kada ti ide (slaviti uspjehe), ali cijelo vrijeme uživati u utrci (na poslu). Slično mi je i u privatnom životu. Utrka, posao ili život nisu završavanje jednog, drugog ili trećeg, već trening, proces ili putovanje – meni je triatlon pomogao lakše spoznati ovu životnu istinu i primjenjujem je svakog dana.'
Posljednjih nekoliko godina Miroslav radi na mjestu voditelja Odsjeka za presales Telko i IT rješenja key account korisnicima u području za ICT & prodaju najvećim korisnicima. 'Počeo sam kao account manager, najprije za male poslovne korisnike, zatim srednje i konačno one najveće, key account korisnike. Želio sam se više baviti prodajom IT usluga i rješenja pa sam promijenio rolu u stručnjaka za IT prodaju te mi se, nakon nekoliko godina, otvorila mogućnost vođenja odsjeka.
Između redaka, ima tu još puno sitnog teksta, proširivanja djelatnosti kompanije, rada u većim i manjim timova, tako da nakon više od 15 godina u kompaniji imam osjećaj kao da sam tek nekoliko godina u njoj - što zbog super tima u kojem i s kojim radim, što zbog neprestanog uvođenja novih stvari', kaže Miroslav, a koji HT kao poslodavca opisuje kratko i jasno: velik, dinamičan i uspješan.
'Navučen' sam na prodaju i naučen sam biti dio jednog od najboljih prodajnih timova u zemlji, čije djelovanje mogu osjetiti kada moje dijete ima nastavu preko Teamsa, kada moji prijatelji imaju optiku doma i kada objašnjavam kolegama iz ostatka Europe kako smo mi u Hrvatskoj napravili nešto prvi ili najbolje od svih.'