NATIVE

Kao klinac je trenirao judo, a onda je uzeo pauzu od 20 godina. Danas osvaja medalje. Provjerite zašto nikad nije prekasno raditi ono što volite

Uvjereni ste da čovjek u nekom trenutku postane prestar za vraćanje aktivnostima koje je volio u djetinjstvu ili da je u srednjim godinama prekasno početi se baviti nečim novim? Sugovornik iz naše iduće priče pokazat će vam da je to apsolutno krivi stav.

Petar je kao klinac trenirao judo, a onda se njime nije bavio dugih 20 godina, sve dok uz sina nije ponovno otkrio svoju ljubav prema ovom sportu. Danas odlazi na natjecanja, osvaja medalje, a svoju strast prenosi i na sve one koji se odluče okušati u ovom borilačkom sportu koji je UNSECO proglasio jednom od najboljih aktivnosti na svijetu. Provjerite zašto!

Zovem se Petar Basanić, imam 44 godine i živim u prekrasnom Labinu. Sebe mogu opisati kao osobu koja se sa svim snagama trudi da joj u životu ne bude dosadno i da najbolje iskoristi sve što joj život pruža. Volim prirodu i životinje, pogotovo svoje ljubimce: belgijskog ovčara Kala i pet mazastih mački - Alexa, Nugget, Ginger, Gitu i Sivka. Najvažnija mi je ipak moja obitelj, moja prekrasna žena Ana i djeca, Marin(18) i Dora(12). Oni su razlog zbog kojeg se svaki dan budim sretan.

Imam puno hobija i aktivnosti kroz koje se opuštam i provodim svoje slobodno vrijeme. Volim voziti motor, već 15 godina sam član moto kluba zahvaljujući čemu sam imao prilike obići dobar dio Europe. Ponekad radim i kao DJ, najčešće u labinskom Rock Caffeu, ali najdraže su mi sportske aktivnosti - podvodni ribolov i judo.

Zimi u more odlazim jednom tjedno dok ljeti, u proljeće i u jesen idem dva do tri puta tjedno. Zanimljiva situacija mi se dogodila 2017., kad sam nastupio na državnom ekipnom prvenstvu u podvodnom ribolovu koje se održavalo u Pločama, a par mjeseci prije toga borio sam se i na državnom prvenstvu u judu, tako da sam te godine nastupio na dva prvenstva najvišeg ranga u dva različita sporta.

Ljubav iz djetinjstva

Moja priča sa judom počinje u osnovnoj školi. Stariji rođaci su bili na judu pa sam i ja počeo trenirati i to je trajalo do kraja osnovne škole. I onda, nakon pauze od 20 godina, se vraćam na tatami. Marina smo upisali na judo, vozio sam ga na treninge i kad sam vidio njega kako trenira, vraćale bi se uspomene. Otvorila se grupa za veterane. Nisam puno razmišljao, stavio sam ponovo bijeli pojas i krenuo sam ispočetka. Nakon sedam godina treniranja i učenja položio sam za crni pojas, 1 DAN. U radu kluba aktivan sam kao pomoćni trener za mlađe grupe, a vodim i veteransku grupu, gdje su stariji početnici ili ljudi poput mene koji su se odlučili vratiti sportu koji su nekad trenirali.

Judo je inače nastao 1882. u Japanu. To je bazični sport koji razvija kompletno tijelo. Koliko je to kvalitetna aktivnost govori i činjenica što je UNESCO judo proglasio najboljim sportom za djecu i mlade u dobi od 4-21 godine, a u prilog mu ide i to što se Judo trening može prilagoditi svakom uzrastu, konstituciji i sposobnostima.

Smatram da je bavljenje bilo kojim sportom jako važno za očuvanje zdravlja. Treniranjem borilačkih sportova razvija se i samopouzdanje, čovjek se lakše nosi sa svakodnevnim stresom. Osim toga, to je odlično sredstvo samoobrane. Ponosan sam na to što i moja djeca treniraju judo.

Osim toga, judo pomaže u svim sferama života. Sam osnivač juda, Jigoro Kano, o tome kaže : „Judo je način na koji se fizička i psihička snaga mogu najuspješnije upotrijebiti. Dok vas vježba napad i obranu, judo ojačava vaše tijelo i duh te vam pomaže da načela juda prihvatite kao svoja. Na taj se način usavršavate i postajete vrjedniji član zajednice. A to je i konačan cilj juda.“

Svako natjecanje mi je na neki način posebno i drago jer se nalazim i natječem sa suparnicima koji su mi ujedno i prijatelji, ali kao najdraže bi izdvojio turnir judo kluba „Dugave“ u Zagrebu, koji se održao na moj 40. rođendan i na kojem sam osvojio prvo mjesto i titulu viceprvaka Hrvatske u kategoriji do 100kg. Bilo je to na zadnjem državnom prvenstvu za veterane prije nego što je došlo do pauze u natjecanjima zbog situacije sa pandemijom. U budućnosti se nadam odlasku na neko europsko natjecanje i polaganju višeg majstorskog pojasa u Kodokanu, svjetskom centru juda u Tokiju.

Za uspjeh je ključna podrška okoline

Kao što vidite, moj je raspored prilično pun. No, uz malo dobre organizacije i uz puno razumijevanja i podrške od strane najbližih, najviše moje drage žene kojoj sam zbog toga bezgranično zahvalan, sve se može. A važna je, naravno i podrška na poslu. Ja se, recimo, s voditeljem grupe i kolegama uvijek mogu dogovoriti oko promjene rasporeda kad trebam otići na neko natjecanje. Gdje bih tek došao da mi dan ne broji samo 24 sata!

U Hrvatskom Telekomu sam inače pet godina, a trenutno sam zaposlen na mjestu tehničara u odjelu za tehničke usluge. Zaposlio sam se u vrijeme projekta Oscar i mogu reći da sam zadovoljan. Vrlo zadovoljan. Prije HT-a sam radio jednoj velikoj firmi koja se bavi proizvodnjom dijelova za autoindustriju gdje sam prošao sve poslove od radnika na stroju do projektanta u odjelu kvalitete. Moram priznati da nisam imao prijašnjeg iskustva s telekomunikacijama, ali sam brzo pohvatao konce jer je sve bilo dobro organizirano - od uvodnih osposobljavanja do mentorstva starijih kolega i podrške voditelja grupe.

Iako je to možda najteži dio posla, najviše se veselim interakciji sa našim korisnicima, pogotovo onima starije dobi. U vremenu koje provedemo sa njima i u njihovim domovima, čujem i vidim puno zanimljivih stvari. Ljudi vole popričati s nama tehničarima, naročito kad otklonimo kvar ili im uključimo novu uslugu.

Mi smo im lice kompanije, ponekad smo i oni na koje prenesu svoje nezadovoljstvo kad im neka usluga ne radi ili imaju problema s korištenjem iste. Na sreću, skoro sve takve situacije se mogu riješiti na način da se sasluša korisnika i da se pristupi otklanjanju problema uzimajući u obzir njihove zamjerke i želje, tako da od situacije kad imamo nezadovoljnog korisnika, dođemo u priliku kad imamo sretne korisnike koji nas na kraju otprate kao prijatelje.


Oduvijek je bila najgora na tjelesnom, a onda se zbog oklade u 6 mjeseci pripremila za svoju prvu triatlonsku utrku. Evo zašto to može svatko

Ovaj inženjer elektrotehnike radni dan provodi u jednoj od naših najvećih korporacija, a nakon šihte navlači odoru HGSS-a i spašava ljude

Jedan je od rijetkih koji u hrpi starog željeza zna prepoznati vrijednost. Donosimo vam priču kolekcionara koji skuplja i popravlja stare bicikle

Ovo je žena koja je prva u Hrvatskoj osvojila muški svijet, a danas uspješno balansira između dvije ostvarene karijere i ispunjenog privatnog života

PRIDRUŽI NAM SE!