NATIVE

Gdje god radili u vašem okruženju sigurno postoji osoba koje se sjetite svaki put kad vam bude teško. Katkad je lako pomisliti da se sve najgore događa upravo vama ili vam jednostavno nije dan.

I to je trenutak kad biste se trebali sjetiti osobe koja će vas motivirati da se izvučete iz crne rupe, ma koliko ona velika ili mala bila.

Tu osobu svi znamo. S njenog se lica osmijeh ne skida nikad, niti kad joj je najteže. Uvijek je tu, spremna pomoći. Golom je upornošću i čeličnom snagom volje prebrodila svaku oluju. Nije se predala niti kad bi joj to svijet iz opravdanih razloga oprostio.

U ovom je slučaju njeno ime Tihana Kunštek, klasa vječni optimist. Ovo je njezina priča.

Tri riječi koje me opisuju? Vesela, tvrdoglava, uporna. A kao djevojčica sam htjela biti ili pjevačica ili liječnica. Na kraju sam ipak završila srednju ekonomsku. Nisam imala ambicije studirati pa sam se preko ondašnjeg omladinskog servisa zaposlila kao student u HT-u '91. i to u službi informacija 988 gdje sam polako napredovala. Dogurala sam do dogurala sam do Team leadera KAM kontaktnog centra i nakon 12 godina zaključila da je dosta.

Došlo je vrijeme za promjenu. Tadašnji mi je šef ponudio mjesto u tehnici. O tom području tada, doduše, nisam znala ništa, ali sam odlučila probati. Izazova se nisam nikad bojala. I tako sam se ja pojavila na razgovoru za posao u tehničkom dijelu firme. Pitali su me što me privuklo da se prijavim. Rekla sam da me privuklo to što o tome nemam blage veze, ali želim naučiti. Od 12 muških kandidata oni su primili mene, ženu. Donedavno sam bila jedina žena u svom timu,, a unazad pet godina imam još jednu kolegicu. Uglavnom, uporna sam i tvrdoglava. Ono što si zacrtam to uvijek nekako i provedem u djelo.

S obzirom na to da imam dosta godina i malo dijete od pet i po' godina, izuzetno puno vremena provodim s njim. On je jedan dosta aktivan klinac pa sam se prilagodila njegovim potrebama. Šećemo, vozimo se biciklima… Uz niz različitih stvari kojima se bavim tijekom dana, u moju se svakodnevnu rutinu nekako uvuklo i trčanje. Evo, baš sam nedavno s u Rastokama istrčala sam 34 kilometra brda i bila treća u svojoj kategoriji. Iako, kad malo bolje razmislim, ja ustvari nikad nisam bila sportski tip.

Sve se to nekako promijenilo kad sam upisala školu trčanja. Još jedna od blagodati rada u ovoj kompaniji – široka ponuda različitih vrsta aktivnosti. Bit ću otvorena pa priznati kako su mi ti prvi trkaći koraci bili sve samo ne lagani. Štoviše, rekla bih kako mi je to vrijeme bilo baš užasno. Što zbog viška kila koje sam natukla za vrijeme trudnoće, što zbog činjenice da sam se zapustila zbog sjedilačkog načina posla.

Ta su tri mjeseca obuke prošla u tren oka, a ja sam bila miljama udaljena od cilja koji sam si zacrtala – istrčati utrku od 5 kilometara. Srećom, ja sam vječni optimist koji se nikad ne predaje. Pokušala sam svoj cilj ostvariti na utrci B2B run koja je brojila 5 dugačkih kilometara. To mi je bila prva B2B run trka koju sam istrčala 2017. godine. I nakon toga sam se prijavila na Zagrebački noćni cener. Premda nitko nije vjerovao u mene, ja sam pretrčala ciljnu liniju. Potom je došao polumaraton. Još jedna dionica koju sam osvojila i za koju su svi mislili da nema šanse da istrčim, ali sam istrčala i to.

Sve što je bilo potrebno je bilo krenuti, pokazalo se. Uvidjela sam da sam psihički spremna nositi se s izazovima dugih pruga, ali mi je nedostajala brzina pa sam zaključila da je jači trening jedini lijek. Da skratim priču, tako sam shvatila da su brda idealan teren za mene i postizanje ciljeva koje sam si zacrtala. Trenutačno se pripremam za neku ultra utrku, a najdulja dionica koju sam zasad osvojila u komadu bila je dugačka 45 kilometara. Frend, frendica, ja, tri ruksaka i 9 sati kasnije smo osvojili Žumberak!

Prije nego sam otkrila trčanje bila sam predsjednica udruge koja se bavila problemima neplodnih parova, ali sam i dalje prilično aktivna u različitim virtualnim zajednicama u kojima se okupljaju parovi koji imaju problema sa začećem. Kako sam i sama prošla proces medicinski potpomognute oplodnje jako dobro znam s kakvim se izazovima takvi parovi nose. Humanitarni je rad oduvijek nekako dio mene.

Jedna sam od tri osnivačice udruge Facebook humanitarci Zagreb. Doduše, prije nego što sam dobila svog Mateja bila sam puno angažiranija. Dvaput tjedno organiziramo dežurstva u Lašćinskoj 114A koja bih prije redovito preuzimala, ali s malim se djetetom čovjek mora prilagoditi novim okolnostima. No i dalje se trudim pomoći ljudima. Na našu se adresu, naime, dnevno javi i desetak ljudi koji traže pomoć. Njima se uglavnom posvećujem navečer kad moji ukućani zaspu.

Osim toga, u jednom sam se trenutku odvažila napisati autobiografiju. Govorila sam o jednom prilično tužnom dijelu svog života – gubitku svoje djevojčice. Moji su se prijatelji bojali pročitati knjigu. Bojali su se da se neće moći nositi s boli koju će ondje zateći, ali bih im ja tumačila kako moja knjiga nije ni najmanje tužna. Tužno je samo ono što se dogodilo na kraju. Nakon što bi je pročitali došli bi do istog zaključka.

A na pisanje me zapravo motivirao suprug. On je bio taj koji bi mi govorio da sjednem i na papir napišem sve što osjećam. Teška je to borba, suočiti se tako sa svojim emocijama koje vrebaju s komada papira. U tom stanju čovjek od njih ne može pobjeći. Ali eto, tako je nastala moja mini biografija. Planiram nastavak sa sretnim završetkom. A i inače pišem, poglavito za portale koji se obraćaju mamama. Neko sam vrijeme bila čak i kolumnistica, ali sam zbog drugih obaveza morala odustati.

Možda ćete se začuditi, ali moja je najdraža knjiga Marulićeva Judita. Evo i zašto. Tijekom srednje škole redovito sam čitala svu lektiru s popisa. Jedina koju sam preskočila bila je upravo Judita. Bila je to jedina jedinica iz hrvatskog koju sam dobila u životu. No, Juditi sam se vratila pred sedam godina i potpuno se oduševila.

Poklonili su mi ju roditelji za rođendan, baš zato što je nisam pročitala. Bila je to dobra fora. No, vratimo se mi poslu. Uživam radeći sa svojim teamom. Baš su divna ekipa. Vrsta korisnika s kojima danas surađujem je sasvim drugačija od onih u kontaktnom centru. Radim s inženjerima, poslovnim korisnicima - tehnički potkovanim ljudima i sam način komunikacije je potpuno drugačiji od načina komunikacije s rezidencijalnim korisnicima u kontaktnom centru. Oba su odlična iskustva, a pomaže i to što zaista volim svom posao.


Oduvijek je bila najgora na tjelesnom, a onda se zbog oklade u 6 mjeseci pripremila za svoju prvu triatlonsku utrku. Evo zašto to može svatko

Jedan je od rijetkih koji u hrpi starog željeza zna prepoznati vrijednost. Donosimo vam priču kolekcionara koji skuplja i popravlja stare bicikle

Ovo je žena koja je prva u Hrvatskoj osvojila muški svijet, a danas uspješno balansira između dvije ostvarene karijere i ispunjenog privatnog života

Tko kaže da si korporativni ljudi nekreativni? Predstavljamo vam mladu menadžericu čiji su dizajnerski radovi postali ozbiljan hit

PRIDRUŽI NAM SE!