On je jedan sasvim netipčni inženjer elektrotehnike koji je svoju sreću pronašao u jednoj od naših najvećih kompanija. Objasnio nam je zašto je HT idealno radno mjesto
Zoran Kundek, inženjer za integraciju informacijskih i digitalnih tehnologija
1. Opiši ukratko posao kojim se baviš, ali tako da te ljudi shvate.
Ako poznaješ nekog tko moj posao može opisati razumljivim riječima, molim te pošalji mi ga
da i meni objasni.
Na početku sam se bavio time da korisnici s tehničke strane mogu nesmetano koristiti cijeli
spektar raznih HT usluga. Kasnije, na Odsjeku za razvoj CRM sustava, bavio sam se
developmentom na sustavima i razvojem novih usluga za korisnike, odnosno upravljanjem
korisničkim zahtjevima, a danas se bavim istraživanjem legacy procesa unutar HT, analizom i
mogućnostima poboljšanja procesa te istraživanjem novih tehnologija i rješenja koje će
korisnicima pružiti mogućnost korištenja, upravljanja i nadzora novih i naprednijih usluga HT-
a.
2. Tvoj karijerni put kroz nekoliko crtica!
U HT sam došao kao dvadesetogodišnjak krajem, sad već pomalo davne, 2008. godine i to
kao student na posao agenta Call Centra u Osijeku na odjelu Help Deska.
Tijekom studentskih dana prolazio sam razne poslove. Nakon što sam neko vrijeme bio
Senior Help Desk agent, prešao sam raditi kao admin na odjelu HD, što znači da sam ujedno
obučavao i nove studente zaposlenike Help Deska. Bavio se Quality Assuranceom,
raznoraznim BackOffice poslovima, sudjelovao na projektima VoIP migracije korisnika HT-a,
naazvoju Max TV IPTV i DTH projektima... da ne idem sad u beskonačnost.
Nakon nekog vremena sam prešao na odjel e-mail podrške i odgovora na prigovora korisnika
pisanim putem te kasnije rada za razne tehničke odjele unutar HT-a. 2014. godine mi se
ukazala prilika rada u IT-u kao stalnom zaposleniku na Odsjeku za razvoj CRM sustava
Vjekoslava Aleksića i Sanje Poljan te na svoju radost dobio priliku raditi na razvoju Donata kao
PL/SQL programer zajedno s iznimnim kolegama koji su mi postali stvarni prijatelji.
Od 2014. do danas promjenama organizacije prolazim odsjeke sudjelujem na raznim
projektima unutar IT-a kao što su OSS/BSS transformacije, BITT projekta, Unified App,
Magenta1, Slavonija, …
Krajem 2018. godine mi se ukazuje povjerenje i prilika prijeći na Odjel za OSS i integraciju
sustava i raditi na novom projektu koji se zasniva na novim idejama, tehnologijama i
metodama po nazivu „HAL“ (Harmonized API Layer) kojeg su predvodili Tamara Perušić, Ivan
Sokol i Dominik Periškić.
Ondje, osim kao programer, sudjelujem i kao Produckt Owner HAL
lokalnog razvoja za One App, One Shop i FMCC projekte te kao Solution Arhitect za pojedine
procese. Konstantnim razvojem odjel se širi te trenutno radim na odsjeku Odsjek za
istraživanje, dizajn i Integraciju informacijskih i digitalnih tehnologija.
3. Što te najviše motivira na daljni razvoj?
Znatiželja, tehnologija, nove mogućnosti, bolja i drukčija rješenja, želja da saznam kako nešto
radi i sve drugo što bi moglo zanimati „geek“-a ili „nerd“-a (ovisno o definiciji) u meni. Ali
naravno s iskustvom i potreba dobrog poslovanja u svakom projektu.
4. S kakvim se izazovima susrećeš u svom poslu?
Rad u IT-u je drugo ime za izazove. Kad bi se pomirili s „dovoljno dobrim“ i ne bi htjeli nešto
bolje, novije, jednostavnije i savršenije, onda ništa od ovoga jednostavno ne bi imalo smisla.
5. Zašto HT kao poslodavac?
HT je tvrtka s širokim spektrom poslovanja i ekspertiza u raznim područjima pa kao takav
nudi mogućnost pronalaska svog idealnog mjesta za rad, razvoj svoje ekspertize i karijerno
usavršavanje.
Radom na velikim projektima i suradnjom s drugim odjelima dolazimo u kontakt s raznim
ljudima i strukama, a samim time širimo svoja razmišljanja kao i aspekte pojedinih pitanja iz
druge perspektive. HT je idealna tvrtka u kojoj možeš doći do velikih postignuća.
Na pitanje što sam htio postati kad sam bio mali na pamet mi pada jedan zgodan video koji savršeno opisuje moje ondašnje stanje svijesti.
Iskreno, svaki sam dan imao novu ideju što bi htio biti kad odrastem tako da sam htio biti apsolutno
sve i svašta. No, mislim da je ono što me definiralo prijateljeva konzola Amiga 500, moj prvi PC i onaj
trenutak kad sam našao način kako promijeniti broj „života“ u file-u igrice.
Nikad nisam mislio da ću se baviti poslom kojim se bavim danas. Štoviše, uvijek sam mislio da ću se
baviti s žičicama, spajanjem i lemljenjem kojekakve elektronike, ali sam imao sreću da sam relativno
rano shvatio kako nije način završiti fakultet pa onda tek krenuti raditi na karijeri i pronaći posao, već
da je uz studij potrebno paralelno početi raditi i shvatiti što čovjek želi raditi, skupiti iskustvo do
trenutka kad budem išao naći „pravi“ posao. I eto, dogodilo se to da je prošlo već 12 godina. U
međuvremenu sam puno toga naučio, još više toga prošao, a svoj put u kompaniji nastavljam s
jednakim žarom za učenjem.
Kad izađem iz ureda, onda sam vesela, jednostavna i šaljiva osoba koja ne može bez glazbe, obožava
ići na koncerte, ima previše gitara i voli uživati u sitnicama. E da … i suprug i otac isto.