Ako u Hrvatskoj postoji jedna cesta koju bi svi trebali osvojiti, onda je to zasigurno ova

Ponekad se čovjek jednostavno ne može ne zapitati gdje je dosad živio kad spozna da je godinama zaobilazio jedinstvenu ljepoticu poput Majstorske ceste. Jer, ako dosad niste čuli za tu najljepšu među hrvatskim planinskim cestama, onda je sada krajnje vrijeme.

Njoj u čast, doduše, nikad nisu ispjevane pjesme koje su postale instant hitovi, ali je zato glavna zvijezda usmene predaje među pasioniranim trkačima, biciklistima, bajkerima i vozačima. Svi oni, neovisno o vremenskim uvjetima pobožno hodočaste na Velebit samo radi nje. A kao što smo naučili, Velebit može biti prilično surov igrač. Što znači da Majstorska cesta mora biti vrijedna rizika.

Najbolja cesta u čitavoj Monarhiji

Kad je izgrađena pred gotovo 200 godina bila je najsuvremenija cesta u čitavoj Habsburškoj monarhiji. Izgradio ju je znameniti hrvatski cestograditelj o kojem smo unutar ovog projekta već pričali, Josip Kajetan Knežić. Nakon što je probio i nanovo trasirao Lujzijanu te dokazao se u očima bečkog dvora kao umješni projektant spreman riješiti i najveće izazove, povjeren mu je zadatak da Zadar poveže s kopnom.

Austrija se ga se taman bila dokopala nakon sloma Venecije i smatrala ga strateški izrazito važnim centrom. Problem je bio što je Zadar u to vrijeme bio loše povezan s ostatkom Monarhije. Putovalo se dugo i nesigurno pa je car Franjo odlučio da mu trebaju efikasniji komunikacijski kanali. Odlučeno je da se probije cesta kroz Velebit, od Obrovca do Svetog Roka.

Fotografija napravljena sa Samsung Galaxy Note10 | 10+ pametnim telefonima bez upotrebe filtera

Bio je to podvig samo za najhrabrije. Imajte na umu da u to vrijeme nije postojala današnja mašinerija niti su radnici koji su se sedam dugih godina probijali kroz žive velebitske stijene na raspolaganju imali dinamit. Sve se radilo ručno, u maniri pravih majstora. Ime ove ceste je, dakle, opravdano.

Vidjet ćete to prema pomno isplaniranim serpentinama, dionicama podzidanima masivnim kamenim blokovima koji već dva stoljeća uspješno nose golemi teret ili nagibu koji nikad nije veći od 5.5 posto – što je i suvremeni standard cestogradnje. A koliko je Majstorska cesta bila zahtjevna možda najzornije ilustrira podatak da je Knežić svojim premorenim radnicima nudio mjeru zlata za istu mjeru kamena.

Obilje svjedoka prošlosti

Prije nego što je izgrađena ona cesta kojom smo prije autoceste putovali na more u Zadar, Majstorska je cesta bila ta koja je nosila sav promet. O tim danima ponosa i slave još uvijek svjedoče brojne danas derutne usputne postaje koje danas nijemo pozdravljaju sve brojnije turiste. Govore o tome koliko je taj divlji velebitski kraj nekad bio živahno mjesto.

Među malobrojnim građevinama koje još uvijek stoje uz cestu čitave ističu se dvije sakralne građevine. Ona impozantnija je zasigurno crkvica svetog Franje. Ističe se sa svoja dva identična pročelja. Jedan portal tako bdije nad pogledom koji se otvara na Jadran, drugi čuva stražu s šumovite ličke strane u koju se Velebit pretače negdje iza bajkovitih Tulovih greda.



Uz njih se vežu mnoge legende. Osim što slove za jedan od upečatljivijih dijelova Velebita, ondje je navodno dom nevidljivim vilama, mjesto gdje su se izlijegali zmajevi, i postojbina zloguke Crne kraljice koja putnicima navodno donosi nesreću. I posljednje počivalište Winnetoua. Baš su se ondje, naime, snimale najdojmljivije scene iz kultnog njemačkog filma čiji vjerni fanovi redovito obilaze lokacije na kojima se poznati film snimao.

Dani ponosa i slave

Uz ovu 41 impozantnih kilometara dugačku makadamsku cestu koja u svojoj najvišoj točci na prijevoju Mali (H)alan – kako se nekad to razmeđe između Venecije i Monarhije zvalo, doseže visinu od 1.045 metara, vežu se i događaji iz naše recentnije povijesti. Ondje su se, naime, vodile ljute bitke. Duž ceste pronaći ćete tako 51 spomenik u ratu stradalih branitelja, a tu je i kapelica Damira Tomljanovića Gavrana. Dobar dio planine uz Majstorsku cestu još je uvijek miniran, na što prolaznike upozorava gomila tabli koje pozivaju na oprez. Stoga je najbolje da se držite ceste. Nije da sama po sebi ne nudi dovoljno! Bez obzira jeste li naklonjeniji šumovitom ličkom hladu ili vas više mame prekrasne vizure razvedene jadranske obale, s Majstorskom cestom ne možete pogriješiti. Iskustvo je to koje samo čeka da ga steknete!