


Slatko gorkog osjećaja u ustima krećemo u zadnju etapu svoje 10-dnevne avanture. Bogovi
vremena kao da su uslišili naše molitve. Nakon što smo osvojili i najljepšu dionicu Jadranske
magistrale – onu između Splita i Makarske – stigli smo do svoje finalne obalne destinacije i
udarili kroz svetu planinu u Zagoru.
Veličanstvenu tišinu planine paraju tek zvona krava na ispaši. Tražeći divlje biokovske konje
zavirili smo u živote ljudi čije su priče odavno zaboravljene. A tu su i ona dva magarca koji su
nas svojim pohotnim pogledima slijedili u stopu. To se zove izvući se za dlaku!
Hrabro grabimo dalje do snježno-bijelih kamenih ulica kojima su nekad ponosno koračali
moji preci. Danas njima dominiraju legende i priče da se ondje nalazi drugi najveći dom
Mercedesa izvan njegovih tvorničkih pogona. A u blizini živi i mladi momak koji nas je
oduševio svojom ingenioznošću koja opasno graniči s onom Nikole Tesle. Kažem vam, za
njega morate čuti. Svjetski, a naš!
Hitamo prema svojoj finalnoj destinaciji. Zaustavljamo se tek kratko kako bismo se osvježili
na izvoru jedne od najljepših rijeka u zemlji. Želite li izbjeći infarkt, svakako vam toplo
sugeriramo da se kanite egzibicionizma i kupku u ledenoj vodi prepustite profesionalnim
luđacima. A da stvar bude gora, samo nekoliko sati kasnije u Kninu nas je dočekao novi
hladni tuš. O čemu pričamo? Provjerite u tekstu!
Putovanje u nepoznato ponekad može biti pomalo zastrašujuće. Kad se svemu onome neočekivanome pridoda još i ljudski faktor stvari mogu otići ozbiljno po zlu. Ovdje se to, srećom, nije dogodilo. Trojica vrhunskih profesionalaca rasla su iz zadatka u zadatak. Svaki su izazov koji im se našao na putu majstorski premostili. Zajedno su se smijali, plakali i tješili kad se činilo da im tonu lađe. Deset dana poslije potpuni su se stranci u Zagreb vratili bogatiji za jedno ludo i nezaboravno iskustvo i s dvojicom prijatelja više. Družba Pere Kvržice za odrasle.
Dosad ste imali priliku pratiti nas kako se kupamo u šalici velebitskog mlijeka, kako se liječimo od
artritisa u ledenom moru te kako istražujemo mračne tajne hrvatske povijesti. I, budimo realni, štošta
drugo. Dobro, vremenske nas prilike nisu osobito mazile, no mi smo se, svim neprilikama unatoč,
svesrdno borili s izazovima koje je nam je put nanosio pod noge. Usput smo se genijalno zabavili.
Vrijeme je za nastavak. Budimo se puni entuzijazma apsolutno uvjereni da će nam sunce u ovom
dijelu rute biti blagonaklonije. Moja baka, Međimurka, za takve situacije ima jednu zgodnu uzrečicu.
Nju ćemo ovdje, zbog ćudorednih razloga, ipak preskočiti. Umjesto toga ćemo reći da smo se gadno
prevarili.
Ništa zato. Otkrili smo gdje se u Hrvatskoj jede najslasnija janjetina, zašto su Šibenčanke najhrabrije
žene na svijetu te gdje je u Hrvatskoj navodno živio vampir koji je pobio više ljudi nego čitava turska
vojska zajedno. I to nije sve. Slučajno smo nabasali na hrvatsku Troju i konačno doznali kamo su
nestali oldtimeri iz neprežaljenog zagrebačkog muzeja automobila!
Znali smo da se želimo maksimalno zabaviti dok istražujemo dijelove Hrvatske u kojima
sami nikad nismo bili ili smo ondje bili samo u prolazu. Ceste, što starije to bolje. Mi tražimo dušu koju njihovi
zavoji i gdjekoja usputna rupa vješto skrivaju.
Okej, postoje gradovi koje smo svi mi u nekom trenutku prožvakali, gradovi koje je nemoguće izbjeći
iz puke datosti što se čovjek od točke A do točke B kreće cestovnim prometom, a oni leže usred tog
pravca. Nas ni to nije spriječilo da zagrebemo dublje, odlutamo dalje, pronađemo nepoznato.
Doslovno. Jer, iznenadili biste se koliko se lako izgubiti u vlastitom džepu, odnosno vratiti se natrag
kroz pravu rupu u nemapiranom kaosu.
Zaronite skupa s nama u čašu mlijeka u kojoj smo se bacakali tijekom prve dionice puta. Dobrodošli
ste smijati se s nama ili samo nama. Zato smo tu.